/Ugledni psihijatar o psihosocijalnim posljedicama epidemije: Nama je potrebna nada

Ugledni psihijatar o psihosocijalnim posljedicama epidemije: Nama je potrebna nada

Hrvatsku je pogodio drugi val korona virusa, nakon što je prvi na proljeće uspješno suzbijen gospodarskim zaključavanjem zemlje i svojevrsnom karantenom stanovništva. Međutim sada, kažu zdravstvene vlasti, s virusom treba “plesati” i ostati zdrav.

Psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb Herman Vukušić otkrio je kakvo je psihosocijalno stanje nacije te što možemo očekivati na jesen kada bi epidemiološka i zdravstvena situacija mogla biti još lošija nego sada.

Vukušić smatra da su dvosmislene poruke koje Nacionalni stožer civilne zaštite odašilje u javnost po pitanju nošenja maski, opasne. “Ako su maske obvezne u bolnici, na šalterima, u dućanu, onda su obvezne u svim zatvorenim prostorima i na svim događanjima za sve ljude jednako. Ako smo se već složili da moramo nositi maske, onda to mora vrijediti za sve na svim mjestima. Ne može se maska ne nositi na političkom skupu, a mora se nositi u kemijskoj čistionici”, mišljenja je naš sugovornik.

Što se tiče pacijenata s kojima se na Rebru svakodnevno suočavaju, Vukušić kaže da su bolnice već sad opterećene epidemijom, veliki teret ih čeka na jesen, a već sada se osjećaju prve posljedice: 

“Osjećamo ga na populaciji koja se do sada liječila, osjećamo ih kod novih pacijenata, ali ih osjećamo i kod pacijenata koji inače nisu bili duševni bolesnici, ali polako već pucaju pod pritiskom jednog psihosocijalnog stresa epidemije”.

Tjeskoba, depresija, disforija, to su sve stanja koja se mjere i testovima pa se čak i nekim laboratorijskim indikatorima iz krvi mogu vidjeti promjene stanja. “Većina mojih pacijenata u epidemiji postiže statistički signifikantno više rezultate”. 

Ne smijemo se dirati po licu, ne smijemo dirati druge ljude, ne smijemo se rukovati, ljubiti i grliti, moramo nositi maske. To su sve šokovi koji imaju domet i na kulturološkoj razini. Kada tome dodamo da su ljudi ostajali bez posla i da će ostajati bez posla, da vladaju nesigurnost i  zbunjenost, postavlja se pitanje kako će se to odraziti na društvenu sliku Hrvatske.

“Događa se to da je ova pandemija uvelike doprinijela onome što se sada događa, primjerice u Beogradu. Isto tako u SAD-u. Daleko od toga da zazivam nered na hrvatskim ulicama, ali samo ću reći da se kod povišenih razina psiho-socijalnih stresova kolektivna svijest pretvara u kolektivnu emociju, a sigurno je da se to povećava u kolektivni osjećaj srdžbe.

Svaki dan čitamo o nekakvom ekscesu u tramvajima, trgovinama, na ulicama, to su samo indikatori jednog općeg kolektivnog stanja društvene svijesti s kojima ćemo se morati suočiti na jesen”, ocjenjuje naš sugovornik.

Najviše pogođene osobe u trećoj životnoj dobi

 “Oni su sami. Veliki dio njih zatvorio se u svoje stanove i već mjesecima ne izlaze van. S jedne strane to je dobro, jer su stariji ljudi izloženiji i dobro je da se paze na sebe, ali oni su isto imali društveni život, svoju mrežu kontakata, svoje navike i to je sve sad presječeno kao Gordijski čvor. To vam reže sustav socijalne potpore, bez toga se ljudi osjećaju usamljeno, napušteno, odbačeno, nesigurno, a to sve onda doprinosi stanjima stresa, tjeskobe, depresije, odnosno negativnim duševnim stanjima. Po tom pitanju su u ovoj epidemiji umirovljenici, a posebno korisnici domova za starije i nemoćne vrlo osjetljiva i ranjiva populacija”, upozorava Vukušić.

Međutim, u svojoj praksi, Vukušić je posvjedočio i o povećanom broju napadaja panike, posebno u populaciji žena u dobi između 30 – 40 godina. To je bolest, kaže koja je jako izražena u toj populaciji u tim godinama, a koja je sada još učestalija u doba ove epidemije.

Što bi konkretno trebale napraviti zdravstvene vlasti po pitanju zdravlja nacije, pitamo ga.

“Platforma i strategija sučeljavanja s psiho- socijalnim posljedicama Covid pandemije zahtijeva pristup od ambulante primarne zdravstvene zaštite do javne promidžbe putem medija, odnosno društvenih mreža. Ambulanta, bolnica, dakle prvi frontovi, odnosno prvi rovovi koji primaju pacijente trebaju znati što treba raditi, ne govorim samo o psihijatrima, nego o kolegama doktorima opće prakse. Oni koji odlučuju trebali bi sprovoditi javnu strategiju širenja poruke koje u konačnici ipak ljudima daju nekakvu nadu. Ako čovjek ima jedan tračak nade onda će lakše podnijeti ovu situaciju. Zatrpavanje svakodnevno podacima oboljeli, umrli, oboljeli, umrli ne doprinosi baš davanju nade”, zaključio je Vukušić.

Zato je iznimno važno da se pošalje jasna poruka sustava da ljudi nisu prepušteni sami sebi i izgraditi cjelokupan sustav psiho-socijalne podrške u pandemiji.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Pixabay