/Umirovljenice otkrivaju kako se nekad slavio Uskrs: Za mlade su naši običaji glupost!

Umirovljenice otkrivaju kako se nekad slavio Uskrs: Za mlade su naši običaji glupost!

Uskrs kao najveći kršćanski blagdan ima razne običaje koji se razlikuju diljem Hrvatske. Dio je to naše tradicije koju najbolje znaju naši stari. O uskrsnim običajima u vrijeme njihova djetinjstva posvjedočile su nam tri umirovljenice iz zagrebačkog Doma za starije osobe ‘Maksimir’. Marica (91), Cila (91) i Marija (78) dolaze iz različitih krajeva Lijepe naše i otkrile su nam zanimljive običaje koji su, kako kažu, danas pomalo zastarjeli i mladima često nerazumljivi.

Marica Bastalić (91) rodom je iz Adamovca, ali je u mjestu Belovar kod Sesveta živjela 62 godine. Svoja sjećanja iz djetinjstva i mladosti često podijeli sa svojim unucima, no kaže kako njima ti običaji nisu bliski.

„Nekad je to bilo drugačije nego danas. Ono što je nama kao djeci bilo veselje i slavlje za uskrsne blagdane, danas je to mladima glupost. Primjerice, nekada su se na Veliki četvrtak zvona vezala i nisu zvonila sve do nedjelje ujutro. Kada to danas kažem unucima oni se smiju“, ispričala nam je simpatična Marica.

Za Uskrs se, dodala je, obavezno išlo na misu, a blagdanski stol se posebno pripremao.

„Uvijek je morala biti kuhana šunka, friška pečenka, od kolača dizana savijača, takozvana gibanica, s makom ili orahom, zatim kuhana jaja i pisanice. Onda su sva jaja morala biti obojana“.

Maricu je običaj oslikavanja jaja posebno veselio.

„Pisanice smo oslikavali cijelu subotu, a poslije bi išli od susjeda do susjeda i gledali kome su ljepše ispala jaja. To je nama djeci bilo veselje. Boja je bila lukovica, to jest, crveno lišće od luka. To je mama uvijek spremala, a mi djeca smo pisali po jajima s vrućim voskom. Pisanica je dobila lijepu žutu boju, a mazala se špekom da bi bila sjajna. Najljepše su mi bile pisanice s djetelinom koju smo otrgnuli i stavili je na jaje pa bi ostao prekrasan žuti cvijet“.

Napomenula je i jedan zanimljiv običaj kojem su sva djeca posebno veselila.

„Roditelji bi nam sakrili po dvorištu u visoku travu male poklone koje smo mi djeca tražili. Uglavnom su to bili slatkiši, jaja, orasi i slično. Ništa nije bilo kupljeno, ali mi smo se tim darovima jako veselili dok smo ih tražili pa bi s drugom djecom pričali tko je što našao“, rekla je s osmjehom Marica.

Mlade djevojke veselile su se još nečemu.

„Za Uskrs se uvijek oblačilo što svečanije. Kada smo već bile mlade cure morala je biti nova odjeća i cipele. Ako toga nije bilo, bilo je plača i svega“, prisjetila se Marica.

I danas ju Uskrs veseli, ali priznaje kako nije isto jer više nije kod kuće.

„Tu sam u domu, ali obitelj mi dođe u posjet. Unuka mi živi u Njemačkoj, ali je unuk ovdje i ima tri kćeri. Sada je za mene Uskrs nešto drugo, ali ipak mu se veselim jer mi u sjećanje dolaze dani iz djetinjstva i mladosti“, zaključila je Marija.

‘Zaljubljeni su se darivali jajima’

I Cila Fučkar Kavčić (91) iz đurđevačke Podravine s nama je podijelila običaje svoga kraja.

„Veselili smo se ukrašavanju pisanica s voskom, išli smo na misu, a na Cvjetnicu bi kupovali maslinove grane iz Dalmacije. Jelo se uvijek posno – grah na salatu, kolači, štrudle…“

Približila nam je i jedan zanimljiv običaj koji je služio za zbližavanje mladih, iskazivanje ljubavi i simpatija.

„Mladići i djevojke su si poklanjali pisanice za Matkinu nedjelju. Tako se zvala nedjelja nakon Uskrsa. Za Uskrs smo mi djevojke išle na misu u novim bluzama i širokim suknjama. Svečana odjeća se šivala ili kupovala, tko je mogao“, ispričala nam je Cila.

Za kraj je svoje uskršnje običaje podijelila i Marija Horvat (78) rodom iz Bjelovara.

„Voljeli smo Uskrs jer je to veliki blagdan. Za misu se uvijek svečano oblačilo, a stol se posebno pripremao. Bilo je puretine, svinjetine, diganih kolača, pletenice, ali nije bilo onih sitnih finih kolača kao danas. Dobivali smo simbolične poklone poput slatkiša ili čarapa. Onda je više bilo sirotinjski, ali uvijek lijepo, dok je danas sve bogatije.“

Iako više nije kod kuće, Mariji blagdani još uvijek puno znače.

„Uskrs me i danas isto veseli. Dođe mi obitelj u posjet, ali ih slabo ima. Dok sam mogla išla sam na blagdansko druženje s drugim korisnicima doma. No sada ostanem u sobi, ali uvijek dobijemo mali poklon kao znak pažnje“, poručila je Marija.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Generacija.hr