“U početku su učenici bili u šoku i pitali se kako će cijeli dan bez ekrana. Sada kako je projekt postao tradicija svi ga željno iščekuju jer znaju da se taj dan odlično zabavljaju. Na kraju svi zaključe da im godi da jedan dan ne uzimaju mobitel u ruke”, rekla nam je učiteljica mentorica informatike Mirena Maljković iz Osnovne škole Rapska u Zagrebu. Ona je prije pet godina pokrenula hvalevrijedan projekt Dan BezVeze. Dan je to kada djeca uživaju u igrama i druženju, i to bez modernih tehnologija koje ih u današnje vrijeme sve više zaokupljaju.

Upitali smo je o počecima i posebnostima projekta, kako izgleda jedan dan BezVeze, kakve su reakcije učenika, koliko škola sudjeluje, jesu li djeca danas previše na ekranima i koliko su medijski pismena te što bi poručila djeci, ali i roditeljima.

Kada i kako je nastala ideja za projekt Dan BezVeze? Koji mu je cilj i po čemu je poseban?

Ideja za projekt je nastala prije puno godina kada sam primijetila da moji učenici odmore, umjesto razgovarajući i družeći se, provode gledajući u mobitele. I kada sam kod sebe uočila da sam preopterećena stalnim gledanjem u mobitel. Projekt je prvi put realiziran u OŠ Rapska u Zagrebu 2017. godine, a cilj mu je osvijestiti svakodnevnu preopterećenost uporabe tehnologija.

Projekt se u školama provodi tako da određenoga dana svi učenici, učitelji, ali i roditelji isključe svoje mobilne telefone, računala, tablete, televizore, igraće konzole… Kako bismo izbjegli negativne emocije zbog ovisnosti o modernim tehnologijama, koje su promijenile naše živote i društvene odnose, u školi su organizirane igre koje potiču zajedništvo i druženje. Prestali smo na jedan dan zloupotrebljavati tehnologiju i upozorili na nužnost umjerene primjene. Osim pomno osmišljenih igara, učenicima su bile ponuđene brojne radionice u kojima vježbaju razgovor “offline”, to jest, bez posredstva tehnologija.

Kakve su reakcije učenika na projekt? Što sve učite djecu, ali i roditelje i nastavnike?

Reakcije učenika su odlične. U početku kada smo tek počeli provoditi projekt učenici su bili u šoku i pitali se kako će cijeli dan bez ekrana. Sad kako je taj projekt postao tradicija svi ga željno iščekuju jer znaju da se taj dan odlično zabavljaju. Na kraju svi zaključe da im godi da jedan dan ne uzimaju mobitel u ruke i ne gledaju ekrane. Učenike pokušavamo potaknuti na kritički pristup prema količini vremena koje provode pred ekranom i utjecaj na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Također, pokušavamo ih podučiti koliko kvalitetno i lijepo vrijeme može biti provedeno bez gledanja u ekran. Roditelje potičemo da se uhvate u koštac s novim izazovima te da osvijeste važnost postavljanja granica djeci u količini vremena koje provode za zabavu pred ekranom.

Upozoravamo i na opasnosti na internetu kojima su djeca izložena. Roditeljska uloga je vrlo važna jer oni su prva crta i oni su ti koji odgajaju svoju djecu. Stoga ih želimo osnažiti i podučiti kako bi pomogli djeci da ekrane koriste sigurno, svrsishodno i umjereno čuvajući fizičko i mentalno zdravlje. Nastavnici na satu razrednika provode teme sigurnosti djece na internetu te na taj način doprinose projektu te tijekom samog Dana BezVeze provode razne kreativne radionice s učenicima.

Koriste li djeca danas previše mobitele i jesu li prečesto na internetu? Kako to promijeniti?

Svakako da su današnja djeca previše izložena ekranima. Covid pandemija je to dodatno pogoršala. A negativni učinci toga vide se već danas u vidu poremećaja koncentracije kod djece, anksioznosti, nedovoljno kretanje utječe na pravilan fizički rast. Kako to globalno promijeniti ne znam, ali smatram da najveću ulogu imaju roditelji. A škole su tu da osnaže i ohrabre djecu da počnu razmišljati o negativnim  učincima te im dati znanja i alate kako konzumirati ekrane na način da smanje njihov negativni utjecaj.

Digitalna demencija se sve češće spominje kao utjecaj ekrana i na djecu i na odrasle te se posljedice tek proučavaju. Ono što je svakako važno napomenuti da je važno da SADA krenemo promišljati i raditi na smanjivanju negativnih utjecaja digitalnih tehnologija.

Kako izgleda jedan Dan BezVeze? Što sve djeca rade?

Dan BezVeze je jako veseo i kreativan dan. Učenicima učitelji i vanjski suradnici organiziraju razne kreativne radionice u kojem se za svakoga može ponešto pronaći. Od radionica igranja društvenih igara i šaha, rješavanja zagonetki, izrada origamija, izrada lutaka i narukvica, raznih tehnika crtanja, glazbene radionice, plesne radionice, tehničke radionice, radionice pisanja, igre potrage za blagom i slično, predavanje RokOtok Domagoja Jakopovića Ribafisha.

Također, važan dio dana su igre na otvorenom i sportske aktivnosti. U sklopu tog dijela dana organiziramo turnire u nogometu, odbojci, igranje gumi gumija, pikulanje te u suradnji s projektom  Aleksandra Brborovića „Ja sam budućnost“ organizirane su razne štafetne i ekipne igre. To je samo u OŠ Rapska. U drugim školama svatko Dan provodi na svoj način, ali uvijek su zabavne i kreativne aktivnosti te igre na otvorenom. Predlažem svima da posjetite našu stranicu i zaprate nas na društvenim mrežama Facebook i Instagram.

Kako se projekt širio kroz godine? Koliko je škola sudjelovalo na početku, a koliko danas?

U početku je bila samo OŠ Rapska pa OŠ Jure Kaštelana, a onda smo krenuli pozivati partnere da nam se priključe. Broj škola varira. Prošle godine ih je sudjelovalo 15, a ove godine 12 škola diljem Republike Hrvatske. Također, putem eTwinning platforme od ove godine se provodi projekt “OffLine OnLife” koji ima iste ciljeve kao Dan BezVeze, stoga su u sam Dan uključene i škole iz Europe.

Možete li nam približiti projekte kao što su “OFFLine OnLife” i slične koje ste također pokrenuli, a kojima je cilj razvoj digitalne i medijske pismenosti. O kakvim je projektima riječ?

OŠ Rapska je škola koja se odlučila uhvatiti u koštac s posljedicama i prevencijom digitalne demencije kroz Erasmus projekt “Online vs. Offline – Two Worlds Meet” te već spomenuti međunarodni projekt “OffLine OnLife”. Erasmus projekt je koncipiran tako da se učitelji educiraju o temama digitalne i medijske pismenosti djece te tehnikama za očuvanje mentalnog i fizičkog zdravlja djece. Nakon edukacija učitelji educiraju kolege i roditelje o tim temama te s učenicima provode aktivnosti kako bi ostvarili ciljeve projekta. Projekt “OffLine OnLife” u kojem surađujemo s međunarodnim partnerskim školama za cilj ima poučiti učenike učinkovitom korištenju digitalnih tehnologija u svrhu obrazovanja i razvijanja socijalnih vještina te digitalnih kompetencija.

Radi poboljšanja cjelokupnog zdravlja podižemo svijest učenika i roditelja o važnosti tjelesne aktivnosti i provođenja slobodnog vremena bez uporabe tehnologija. Kroz učenje tehnika usredotočene svjesnosti te poticanje na boravak u prirodi osnažujemo ih za nošenje s tjeskobom koje prekomjerna i neracionalna uporaba tehnologije izaziva kod djece. Debatnim i komunikacijskim aktivnostima potičemo ih na kritičko promišljanje o učinkovitom korištenju tehnologije.

Jesu li djeca u Hrvatskoj dovoljno medijski pismena? Ako ne, kako to promijeniti?

Teško je to procijeniti. Svakako je tema o kojoj se, srećom, sve više priča i postoje razni projekti kao Dan sigurnijeg interneta i Dan medijske pismenosti kojima je cilj podizanje medijske pismenosti kod djece. Također se u školi na nastavnim satovima razrednika, hrvatskog jezika i informatike obrađuju teme medijske pismenosti. Svakako treba ustrajati da se u školama što više provlače teme medijske pismenosti, iako osobno smatram da je izuzetno važan faktor uključivanje i angažman roditelja jer oni najviše vremena provode sa svojom djecom te imaju najveći utjecaj na njih.

Koji su vam planovi za dalje, vezano uz Dan BezVeze?

Želja nam je proširiti se po što više škola u Republici Hrvatskoj i da što više djece uživa i kritički promišlja o negativnom utjecaju tehnologija na njih. Također, da što više škola diljem Europe putem eTwinning platforme provodi projekt “OFFLine OnLife” u sklopu kojeg obilježavamo i Dan BezVeze (Offline Day). Ako ću govoriti sanjarski, voljela bih da Dan BezVeze postane svjetski dan kada cijeli svijet na barem jedan dan isključi ekrane i prepusti se čarima života. Stvarno mislim i vjerujem da je Dan BezVeze potreban svijetu, no realna sam i znam da je to utopijska romantična ideja jedne obične učiteljice.

Što biste za kraj poručili djeci, učiteljima i roditeljima?

Što češće isključite ekrane i stavite ih na stranu i uživajte u prirodi, druženju i životu!

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva/Dan BezVeze

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.