Šesteročlana obitelj Sakač iz Međimurja po mnogočemu je posebna. Supružnici Viktorija (30) i Dominik (32) iz Jurovčaka kod Svetog Martina na Muri upoznali su se za vrijeme studija graditeljstva u Varaždinu i u početku, kažu, nisu imali jasnu viziju o broju djece. Nakon početne krize u braku i traženja, počeli su dublje živjeti vjeru koja ih je potaknula da se u potpunosti otvore životu. Danas su ponosni roditelji četvero mališana u dobi od jedne do šest godina. Nakon Magdalene i Elizabete, stigli su im Samuel i Rebeka. Upravo su im djeca, kažu, istinski dar i blagoslov – s njima uče, mole, igraju se i spoznaju vlastite mane i vrline.

Upitali smo Viktoriju o izazovima majčinstva, kako okolina reagira na njihovu veliku obitelj, imaju li poteškoća u ovo vrijeme krize uzrokovane pandemijom korona virusa i što bi poručila roditeljima koji se teško odlučuju na više od dvoje djece.

Kako to da ste se odlučili na veliku obitelj? Jeste li nakon vjenčanja razmišljali o broju djece?

Bez obzira na to što od početka nismo imali jasnu viziju o tome koliko bismo djece željeli imati, isto smo prepuštali Božjoj volji. Suprug i ja upoznali smo se 2011. godine na Veleučilištu u Varaždinu, vjenčali po završetku studija 2013. i uskoro dobili prvo dijete. Ozbiljnije u duhu vjere počeli smo živjeti tek u prvoj godini našeg braka.

Nakon krize u braku i dubljeg traženja životnog poziva, uz Božju providnost riješili smo i stambeno pitanje. Kupili smo kuću koja nam je u ono vrijeme djelovala prevelika. Uz druženja s obiteljima s više djece kroz Obiteljsko obogaćivanje u Varaždinu te molitvene susrete u Čakovcu potpuno smo se otvorili životu.

Predstavite nam članove vaše obitelji.

Najstarije dijete je Magdalena (6). Ona je samostalna, odgovorna, empatična, znatiželjna i postavlja precizna pitanja. Jako je osjećajna, voli istraživati u prirodi, crtati i kreativno se izražavati. Elizabete (4) je tvrdoglavije dijete, no osjećajna je i empatična. Voli učiti i oponašati stariju sestru pa je u nekim pogledima zrelija u odnosu na svoju dob. Samuel ima dvije i pol godine i također je vrlo emotivan, empatičan i znatiželjan. Jako voli životinje i vrlo je nježan prema njima, voli se maziti i grliti.

Rebeka je navršila jednu godinu i radosno je dijete pa ju zovemo ‘smijalica’. Voli istraživati i nasmijavati druge svojim grimasama i potezima. Prava je mala glumica. Suprug Dominik (32) ima osjećaj za druge, radišan je i aktivan u svim kućanskim poslovima. Voli fizičke poslove oko kuće i vrta te je spreman na žrtvu.

Kakve su reakcije okoline na vašu obitelj? Susrećete li se s predrasudama?

Sada su komentari uglavnom pozitivni jer vide da normalno živimo i puno vremena posvetimo djeci i obitelji. Ljudi se znaju ugodno iznenaditi kada nas vide da smo svi zajedno krenuli na izlet, vožnju biciklom, hodočašće ili na more. Najviše negativnih komentara bilo je na početku treće i četvrte trudnoće. Govorili su mi da ću propustiti najbolje godine života, pitali jesmo li suprug i ja to planirali, komentirali da postoje metode kojima se to može spriječiti i slično.

Kako je ova pandemija korona virusa i kriza utjecala na vašu obitelj? Jeste li imali kakvih poteškoća i kako provodite vrijeme u izolaciji?

Prije svega, nedostajala nam je mogućnost odlaska na euharistiju i katehezu o 10 Božjih zapovijedi na koju smo nedavno krenuli. Uz to, nedostajalo nam je druženje s prijateljima, a bilo je posebno teško to objasniti djeci. Još uvijek nismo uspjeli proslaviti Rebekin prvi rođendan. No poteškoća nismo imali jer nam se ništa posebno nije promijenilo.

Jedino što nema predškole pa radne vježbe s Magdalenom rješavamo doma, dok sa Samuelom logopedske vježbe odrađujemo online. Također, Dominik je mjesec dana radio od kuće. Kada sve zbrojim, uštedjeli smo na vremenu koje smo dodatno iskoristili za zajedničku molitvu krunice, više druženja u prirodi i igre s djecom, a uspjeli smo i realizirati neke “zajedničke projekte” u dvorištu i na vrtu.

Opišite nam jedan uobičajeni dan u vašem domu.

Suprug i ja budimo se oko 6 sati prije djece tako da imamo vrijeme za osobnu molitvu koja nam daje snagu da prebrodimo sve napasti i kušnje kroz dan. Dominik zatim ide na posao (prije bi vozio Magdalenu u predškolu), a ja počinjem sa svojim svakodnevnim zadacima kao što su pripremanje doručka, pospremanje, usisavanje, pranje rublja i kuhanje ručka nakon kojega više vremena posvetim djeci.

Svaki slobodan trenutak iskoristim za igru, zajedno pjevamo, crtamo, pišemo, čitamo, igramo lovice ili skrivača te se kreativno izražavamo. Suprug dolazi s posla oko 16 sati i nakon obroka uglavnom imamo kratko vrijeme za kavu i razgovor. Tada krećemo s poslovima oko kuće, vrta i voćnjaka tako da svi sudjelujemo. Slijedi večera, tuširanje, zajednička molitva i do 21 sat sva djeca spavaju. Nas dvoje potom dovršimo kućanske poslove, nađemo vremena za nas i pokušamo leći prije 23 sata.

Je li istina da je s troje i više djece lakše nego s jednim ili dvoje?

Bez obzira na to što ima više posla sada kada je obitelj veća, nama je lakše jer su djeca povezana i puno si pomažu te brinu jedni za druge. Dok se sami zaigraju mogu odraditi neke poslove samostalno pa se uglavnom uvijek sve stigne.

Koliko vam znači članstvo u udruzi Obitelji 3plus?

Ponosni smo članovi udruge Obitelji 3plus od samog početka njezina postojanja te Obiteljsku koristimo karticu s popustima. Veselimo se što broj članova neprestano raste te da će s vremenom udruga imati sve veći društveni utjecaj i promovirati obitelj kao izvor života.

I za kraj, što biste poručili onima koji se teško odlučuju na više od dvoje djece?

Nikako ne očekujte idealne uvjete (novi auto, kuća, stalni posao…) jer ih možda niti neće biti. Nije potrebno uspoređivati se s drugima i robovati nekim nametnutim “standardima” modernog svijeta. Djeca su Božji dar i sam smisao braka. Uz njih najbolje vidimo svoje mane, učimo se poniznosti i ne zamaramo se nebitnim stvarima.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva