Bruno Fantulin (20) mladi je talentirani zagrebački fotograf koji još od srednje škole zahvaljujući svom iznimnom radu puni medijske stupce. U razgovoru za Generaciju otkrio je što ga motivira u svom radu i podijelio s nama svoje spektakularne fotografije.
Fantulin je trenutno više od godine dana suradnik u Pixsell agenciji, a uz to je, kako kaže, “freelance” fotograf. Završio je Školu za grafiku, dizajn i medijsku produkciju kao Medijski tehničar u Zagrebu te trenutno studira na Njemačkoj art akademiji United pop “gdje pohađam razne module, ponajviše vezano za fotografiju naravno”. “Tu mi je cilj završiti tu školu koja se nastavlja nakon Zagreba u Berlinu, Amsterdamu i Kölnu godinu dana te završna godina u Londonu na University of West London, gdje bih trebao položiti diplomu za majstora fotografije”, kazao je naš sugovornik u uvodnom razgovoru za portal Generaciju.
Nedavno je Vaša fotografija ušća Cetine završila u užem krugu izbora natječaja Kraljevskog fotografskog društva, a onda i na izložbi. Koji značaj ovako nešto ima na karijeru i kako ste se odlučili za temu fotografije s kojom ste se javili na natječaj?
Pa prije svega sam jako sretan što je baš moja fotografija uvrštena u uži izbor te je to svakako jedan plus u mojoj ranoj karijeri. Izvor Cetine me fascinirao još prije nego li sam napravio tu fotografiju tako da je plan bio otići tamo za vrijeme ‘kiše meteora’ ili kako se u našem narodu kaže ‘Suze Sv. Lovre’. To je bio 13. kolovoz prošle godine te je Mliječna staza bila u uspravnom obliku što se događa baš u kolovozu. Ona je prolazila točno iznad izvora Cetine dok su meteori padali posvuda. Stvarno jedan poseban događaj na još posebnijem mjestu, rekao bih biseru Hrvatske.
Često Vas u medijima oslovljavaju s ‘lovcem na oluje’. Zašto i koliko se često upuštate u lov?
Pa nekako bih i htio da to tako bude, zato što sam zbog oluja i oblaka zavolio fotografiju. Vremenske nepogode i priroda kao takva u meni bude jednu posebnu vrstu emocije i neopisivu strast. U lov na oluje se upuštam gotovo stalno kada ti dani dođu, naravno s obzirom na prilike i mogućnosti – nekad ne mogu otići točno gdje bi htio, ali to će se isto promijeniti s vremenom. Svakako nastojim zabilježiti svaku promjenu vremena i vidjeti i diviti se majci prirodi koje sve kreacije na nebu može napraviti.
Kako ste uopće došli na ideju da Vaš životni put budu prirodne pojave? Koliko danas u fotografiji uopće ima mjesta za prirodne ljepote?
To je moj neki unutarnji poziv i to je jednostavno od rođenja u meni, a razvilo se naravno kada sam malo odrastao. Još kada sam imao šest, sedam godina bio sam znatiželjan i htio sam znati kako se zovu pojedini oblaci te kada oni donose određenu vremensku pojavu. Nakon što je završila osnovna škola te kada sam dobio svoj prvi fotoaparat, avantura je mogla krenuti! Jedva bih čekao svako iduće ljeto da se divim tim zaista nevjerojatnim prizorima na nebu u Dalmaciji, od kuda su mi i korijeni. Želja, ljubav i strast postajale su sve jačom te sam sretan što sam ovako rano pronašao nešto za što živim i što me ispunjava i daje mi osjećaj sreće svakodnevno.
Sigurno imate želju oduvijek snimiti neku prirodnu pojavu, a to do sada niste uspjeli. Možete li nam otkriti tajnu?
Trenutno silno želim snimiti pijavicu koju nisam imao prilike ni vidjeti. One se, naime, najviše događaju nenadano i iz izoliranih oblaka, dan prije ili dan poslije glavne ‘akcije’. Uvjeren sam da ću ju vidjeti u skorijoj budućnosti te mi je naravno želja otići i u Italiju gdje mogu čak vidjeti i tornada.
Još od srednje škole ste u medijima. Imali ste priliku fotografirati i bivšu ministricu Blaženku Divjak. Kako je izgledao Vaš razvojni put do danas? Jesu li Vas mentori prepoznali, davali Vam podršku?
Moj razvojni put je bio dosta napet i stresan, pogotovo zato što je bio u razdoblju srednje škole. Najviše sam naravno kritika dobio od mentora, no neke veće podrške nije bilo. Uglavnom sam se sam motivirao svaki put te mislim da je bila ključna moja upornost i želja da unaprijedim svoju fotografiju. S vremenom sam se i opredijelio za dokumentarnu fotografiju i fotografiju prirode. Te dvije vrste fotografije me najbolje opisuju i to sam zapravo ja!
Na žalost, potresi u Zagrebu i Petrinji su mi dali priliku napraviti upravo tu vrstu fotografije koju volim najviše, uz prirodu.
Kako je korona epidemija utjecala na Vaš rad i je li ona uopće imala pozitivnog ili negativnog utjecala na fotografe i fotografiju?
Korona je i pozitivno i negativno utjecala na mene. Pozitivno u smislu da sam imao više vremena posvetiti se učenju novih stvari, rada na sebi i slično, a negativne strane su praktički kod svih iste, a to je da je posao potpuno stao. Nažalost svima je isto, no svatko odlučuje sam o svojoj sudbini te ja vjerujem da ova epidemija neće utjecati previše na moju karijeru, a i ako se već trebala dogoditi, dogodila se u pravo vrijeme.
Nakon izložbe, imate li predodžbu što ćete raditi sljedeće? Spremate li neki novi projekt?
Planiram i dalje raditi to što radim, sakupljati materijale za svoju prvu samostalnu izložbu i raditi na projektima vezanim za prirodu, zaštitu okoliša i klimatskih promjena.
Razgovarala: Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Bruno Fantulin
