/Mateja je umjetnica koja inspiraciju pronalazi u snovima: ‘Gradim sliku, a pritom gradim i sebe’

Mateja je umjetnica koja inspiraciju pronalazi u snovima: ‘Gradim sliku, a pritom gradim i sebe’

“Smatram da je muškarcima u umjetnosti ipak lakše, jer koliko god živimo u suvremeno doba, od žene se očekuje puno više u smislu obitelji, slobodnog vremena i kućanstva”, rekla nam je o položaju žena u umjetnosti Mateja Rusak, varaždinska likovna umjetnica.

Mateja je završila Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Kroz studij, ali i nakon studija njezin je fokus najviše usmjeren na umjetničku grafiku i grafički dizajn. Radi kao profesorica u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu i mentorica je za djecu u Centru izvrsnosti za likovnu umjetnost. Nedavno je imala samostalnu izložbu u Gradskom muzeju Varaždin povodom 10 godina od završetka studija i već planira nekoliko izložbi u idućoj godini. Što se motiva tiče, u svom radu snovi i snovitost česta su tematika, kao i motiv ptica i njihova simbolika.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je o ljubavi prema umjetnosti, izložbi “Moja Rijeka” koja je inspirirana gradom uz more, položaju žena u umjetnosti, inspiraciji za stvaranje, temama kojih se dotiče u svojim radovima te što bi poručila mladim umjetnicama.

Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti?

Možda će zvučati kao klišej, ali još od vrtićke dobi moja sestra i ja stalno smo doma slikale, oblikovale različite figurice od tijesta, glinamola, plastelina… Kroz osnovnoškolsko obrazovanje, a još više srednjoškolsko ta ljubav je rasla, ne samo prema stvaranju već i prema teoriji umjetnosti.

Svečano otvorena samostalna izložba Mateje Rusak izazvala veliki interes javnosti

Radovi koji izražavaju emociju

Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

U srednjoj školi sam završila za grafičkog dizajnera, tako da sam već kroz srednjoškolsko obrazovanje upoznala crtačke i slikarske tehnike, dio grafičkih tehnika te osnove grafičkog dizajna. Obrazovanje sam nastavila na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje mi je glavni predmet bila Grafika, a glavni izborni predmet Grafički dizajn. Kroz studij, ali i nakon studija moj fokus najviše je usmjeren na umjetničku grafiku i grafički dizajn.

Od 2013. do sada imala sam osam samostalnih izložbi. Posebno bih izdvojila prvu, jer sam izložila svoj diplomski rad, ambijentalnu grafičku instalaciju “Snovitost” u Galeriji Flora u Dubrovniku te zadnju naziva “Moja Rijeka” koja je premijerno bila prikazana u mom rodnom gradu Varaždinu, u izložbenom salonu palače Sermage koja je u sklopu Gradskog muzeja Varaždin.

Kako je nastala izložba “Moja Rijeka”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Gdje se sve može pogledati izložbu?

Ciklus radova “Moja Rijeka” nastala je kroz 2023. godinu. Diplomirala sam 2013. godine i vratila se u Varaždin te sam za desetu godišnjicu od diplome odlučila napraviti radove koji izražavaju emociju, sjećanje, energiju. S četiri kolegice sam 2018. godine napravila izložbu naziva “Hommage Rijeci” u kojoj sam radila tehniku suhe igle. Papire s kojima sam skidala prvi sloj grafičke boje sam posušila i sačuvala te sam ih koristila u ciklusu “Moja Rijeka”. Te iste papire različitih tonova plave, zelene i srebrne boje sam trgala te slagala u različite kompozicije te napravila kolaž. Kroz radove se protežu i perforacije točkicama rađene grafičkom iglom tvore koje tvore teksture. Grafika, kao primarni medij u kojem se inače izražavam se u novim radovima pojavljuje kao metafora kroz monotipiju na novinskim papirima i preko grafičke igle koju koristim kao alat. Tijekom tog procesa razmišljam o radovima, ali i o sebi. Gradim sliku, a pritom gradim i sebe.

Nakon Varaždina, izložba će u 2024. godini biti u Galeriji Oblok u Sesvetama, zatim u Galeriji “Idealni grad” Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad pa u Muzeju Croata Insulanus grada Preloga, zatim Galerija Rab, u mjestu Rab na otoku Rabu i za kraj godine u Galeriji Prica u Samoboru.

Zajednička izložba na temu žena

Radite u strukovnoj školi i mentorica ste za djecu u Centru izvrsnosti za likovnu umjetnost. Što učite djecu i kako im pomažete u razvijanju vlastitog umjetničkog izričaja?

Radim kao nastavnica stručnih predmeta iz područja likovne umjetnosti i dizajna s učenicima koji se obrazuju za grafičkog dizajnere i dizajnera odjeće. S učenicima radim različite grafičke tehnike te crtačke i slikarske kroz različite tematike i motive. Učenici usavršavaju svoje tehnike i vještine, razvijaju svoj rukopis te kreativnost. Pošto se radi o manjim grupama učenika, sa svakim učenikom radi se individualno, a kroz neke zadatke radi se i u paru ili grupi.

Isto tako, veoma mi je važno da kroz analizu radova i evaluaciju nauče koristiti stručnu terminologiju te izraziti svoj stav i kritičko mišljenje. U Centru izvrsnosti za likovnu umjetnost radim radim s darovitim i talentiranim učenicima mlađih dobnih skupina, od 2. do 5. razreda osnovne škole. Kroz različite motive i teme prolazimo likovne tehnike te ih potičem da budu samostalni, kreativni i slobodni u izražavanju.

Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima? Progovarate li o ženama i njihovoj ulozi u društvu?

U svom radu snovi i snovitost česta su tematika kao i motiv ptica i njihova simbolika.

U 2018. godini je nas pet kolegica umjetnica osmislilo zajedničku izložbu naziva „Žene??? – Žene!!!“. Ja sam napravila seriju fotografija na platnu naziva „Expose yourself“ gdje mi je ideja bila prikazati akt žene kroz magličaste fotografije.“ Ideja mi je bila izraziti kako je nago tijelo – akt znak slobode, slobodno da govori, misli i da je uvažavano.

Nedavno ste izložbom obilježili 10 godina od završetka studija. Kakva je bila atmosfera i koje izložbe planirate dalje?

Na otvorenju je bilo zaista prekrasno. Meni je bilo veoma važno da se nakon deset godina predstavim svojim sugrađanima, jer deset godina aktivno stvaram i radim ali najčešće izlažem izvan Varaždina. Ovaj ciklus radova je intimni i poseban jer spaja Rijeku i Varaždin i sve što sam voljela u Rijeci i čemu sam stremila je sad u Varaždinu.

Ravnatelj muzeja Miran Bojanić Morandini je otvorio izložbu dok je Sonja Švec Španjol održala odličan govor i napisala zaista divan tekst. Na samom otvorenju je bilo mnogo poznatih lica, od obitelji, prijatelja, kolega, bivših i sadašnjih učenika do publike koju ne poznajem i zaista je bilo posebno. Kao što sam ranije spomenula, izložba će u 2024. godini biti u Sesvetama, Zagrebu, Prelogu, Rabu i Samoboru.

‘Muškarci su i dalje cjenjeniji’

Kako biste opisali položaj žena u kulturi i umjetnosti danas? S čime ste se kao žena susretali tijekom karijere i jesu li muškarci cjenjeniji u struci poput vaše?

Mislim da muškarci ipak vladaju, mada u mojoj srednjoj školi i za vrijeme studija je bilo više žena nego muškaraca. Smatram da je muškarcima ipak lakše, jer koliko god živimo u suvremeno doba, od žene se očekuje puno više u smislu obitelji, slobodnog vremena, kućanstva. Da, mislim da su muškarci i dalje cjenjeniji.

Koliko je teško umjetnicama ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima? Možete li živjeti od umjetnosti?

Pošto sam zaposlena u Srednjoj strukovnoj školi i imam stalni posao i prihode, meni je bavljenje mojim radom čisti gušt i užitak i ulažem velike napore da nađem vremena za sebe i stvaralaštvo. Kako mi to nije jedini posao, treba mi dobra organizacija i strpljenje da imam vremena za sebe i rad, ali mi je lakše stvarati ono što osjećam jer ne ovisim o prodaji radova.

Još za vrijeme studija sam se prijavljivala na različite javne natječaje za izlaganje, ili žirirane skupne izložbe. Tim putem i danas se „probijam“, bilo da je riječ o samostalnoj izložbi, ili tematskim žiriranim izložbama. Tako ste izloženi različitim stručnim žirijima koji mogu prepoznati vaš rad kao kvalitetan.

Što biste poručili mladim ženama koje tek ulaze u svijet umjetnosti?

Najvažnije je stalno raditi, učiti i istraživati i biti svoja u tome. Ne kopirati druge ili se pomamiti za onim što je moderno, već ustrajati u svom likovnom stvaralaštvu i načinu rada.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Monika Rusak

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.