Svestrana novinarka, aktivistica i humanitarka Maja Sever jedno je od najprepoznatljivijih lica s malih ekrana i odnedavno predsjednica Sindikata novinara Hrvatske. Ova dugogodišnja HRT-ova urednica i novinarka te majka tri djevojčice gotovo je 14 godina uređivala i vodila emisiju ‘Hrvatska uživo’, a sada već treću sezonu radi za ‘Nedjeljom u 2’. Zbog borbe za prava novinara, ali i za siromašne i one na marginama društva te društvenog aktivizma zovu je buntovnicom, no ona kaže kako samo želi ispraviti nepravde. Tako je napuštenim starcima iz okolice Gline odlučila pomoći kroz humanitarnu akciju ‘Ljudi za ljude’, zbog čega je nedavno primila nagradu za humanost.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je kakav je položaj novinara danas, kako komentira napade na slobodu novinarstva i uhićenje Indexovog novinara, smatra li se buntovnicom, koliko joj znači obitelj, kako napreduje prikupljanje donacija za baku Ljubu iz okolice Gline, kako komentira prethodne napade na sebe zbog domoljublja, ali i kolumnu Ante Tomića o njoj koja se još širi društvenim mrežama te vidi li svjetlu budućnost novinarstva u Hrvatskoj.

Koliko Vam se život promijenio od kada ste predsjednica Sindikata novinara Hrvatske? Uz kolektivni ugovor, koji su sve problemi s kojima se suočavaju novinari danas?

Posla je jako puno, tako da mi se život promijenio tako da stalno nešto moram, ali to je moj odabir i iskreno želim neke stvari promijeniti na bolje. Položaj novinara je loš. Njihova radna prava nisu zaštićena, u samo dva medija danas imamo kolektivni ugovor koji je donesen u posljednje vrijeme, prije ih je bilo 11.

Nemamo granski kolektivni ugovor, novinari su loše plaćeni i ne ostvaruju mnoga prava koja su propisana Zakonom o radu, uz to vrlo je popularno za sve okriviti novinara, pa su često izloženi napadima i vrijeđanjima. Naš je zadatak na neki način i govoriti o tome zašto su novinari važna karika u društvu, podsjetiti koliko su skandala razotkrili, koliko problema pomogli riješiti.

Jeste li zadovoljni jučerašnjom tribinom “Novinarstvo ne damo – Koliko i za koliko radimo?” i koji je zaključak tribine?

Jesam. Odazvalo se dosta kolega, bila je zanimljiva rasprava i progovorilo se o važnim temama. U sindikatu pokušavamo ljude osvijestiti koliko je važno iskoristiti mogućnosti koje postoje u zakonima i zaštiti svoja radna prava. Jedan od prvih koraka je udružiti se u sindikat, zatražiti ocjenu reprezentativnosti i kao reprezentativni sindikat krenuti u kolektivne pregovore. Kolektivni ugovor kada se potpiše ima snagu zakona, a tim dokumentom možemo urediti čitav niz prava zaposlenika.

Kako komentirate napade na novinare i slobodu novinarstva? Koji je vaš stav o nedavnom slučaju uhićenja novinara Indexa Gordana Duhačeka?

Sloboda novinarstva je u sve lošijem položaju. I zato se Sindikat novinara bori za bolju zaštitu radnih prava novinara, jer egzistencijalno siguran novinar može biti neovisan i slobodno pisati i istraživati. Slučaj u kojem se novinar javio policiji pa su ga ipak drugi dan priveli i pritvorili dodatno unosi nesigurnost u ovu našu branšu jer većina od nas to doživljava kao zastrašivanje.

Nazivaju Vas buntovnom novinarkom. Smatrate li se buntovnicom i od kuda Vaša strast i potreba za društvenim aktivizmom?

Uopće ne mislim da sam buntovna. Smatram da je uobičajeno za osobu koja se odlučila baviti novinarstvom da pokušava ispraviti nepravde, promijeniti stvari na bolje. Moj motiv nije bio slika na ekranu ili prijem kod nekog dužnosnika, nego novinarstvo. Pitanje društvenog aktivizma je isto nešto što mi se čini normalno i svojstveno svakoj mislećoj osobi. Što biste vi napravili da vidite da netko pokraj vas pada? Dali bi mu ruku. I to je sve.

Vaša humanitarna akcija ‘Ljudi za ljude’ odjeknula je u javnosti, a Facebook grupa se svakim danom širi. Kako ste se osjećali kada ste izvještavali o siromašnim i napuštenim starcima u glinskim selima i koliko znači Vama i njima to što im redovno pomažete? Baka Ljuba jedan je od primjera. Kako napreduje prikupljanje donacija i hoćete li joj zamijeniti krevet i peć?

Kada sam prvi put otišla u sela u okolici Gline bila sam u šoku. Zaista je teško shvatiti da danas neki ljudi žive bez struje ili vode. Ili da žive s 800 kuna mjesečno. I onda je naravno, kao i svakom čovjeku, impuls bio da im pokušam dati ruku. Javile su mi se Branka Bakšić Mirić iz Gline i Mateja Medlobi iz Volonterskog centra Zagreb i krenule smo u akciju.

Krug naših “Banijaca” se proširio i tu je sad Nebojša, Janko, Zoran, Dinko, Krešo… i još puno dobrih ljudi koji se uključuju i pomažu i postali smo baš ekipa. Baki Ljubi je peć stigla i upravo su u tijeku dogovori oko dopremanja novog kreveta.

Primili ste više nagrada, uključujući i onu HND-a za novinarku godine. Koliko Vam znače priznanja, a posebice ovogodišnja nagrada za humanost koju ste primili na Fra Ma Fu festivalu u Daruvaru?

Naravno da mi priznanja znače, pogotovo kad ih kao ova dodjeljuju kolege. I za ovu zadnju nagradu mi je drago što sam je dobila jer mislim da je to nagrada svim ljudima koji već godinu dana donose pomoć, kupuju, rade i pomažu ljudima u selima u okolici Gline.

Radni vijek proveli ste na HRT-u. Gotovo 14 godina uređivali ste i vodili emisiju ‘Hrvatska uživo’. Što Vam je donijelo ovo iskustvo, a kako Vam je raditi sa Stankovićem emisiju ‘Nedjeljom u 2’?

‘Hrvatska uživo’ je projekt koji je zapravo obilježio moj radni vijek (dosad). To je ono što želim i volim raditi jer je to prava javna televizija koja služi građanima i na neki način surađuje s njima. Nema te predstave u nekom malom gradu koju nismo pokušali popratiti ako su se ljudi javili, jer to je javna televizija. Kolega Stanković me nazvao istog trena kada je čuo da su ukinuli ‘Hrvatsku uživo’ i ponudio suradnju. I evo me treću sezonu kod njega. On je izniman kolega i jako je lijepo raditi za ‘Nedjeljom u 2’.

Prije dvije godine napadali su Vas u medijima i dovodili u pitanje Vaše domoljublje. Kako komentirate kolumnu koju je 2017. napisao Ante Tomić u Slobodnoj Dalmaciji o Vama?

U trenutku kada je Ante napisao tu kolumnu to mi je bio kao neki melem. Napadali su me ružno i grubo, a nemam neki mehanizam da se branim. Zanimljivo je kako svako malo tu kolumnu netko izvuče na društvene mreže i krene se dijeliti. A zaista je lijepo pročitati tako krasan tekst o sebi.

Majka ste tri djevojčice. Koliko Vam znači obitelj i kako usklađujete zahtjevan novinarski posao, aktivizam i majčinstvo?

Obitelj je naravno na prvom mjestu i uvijek je bila. Djevojčice su sad već djevojke i ne moram ih voditi u vrtić, školu ili izvanškolske aktivnosti, pa sad imam još više vremena za sindikat, ‘Ljude za ljude’ i ostalo.

Koju priču ili reportažu biste izdvojili kao posebno značajnu i dragu u dosadašnjoj karijeri?

Osim ove o ljudima koji žive u siromaštvu u okolici Gline u ‘Hrvatskoj uživo’ smo imali mnogo priča koje su otvarale, a često i rješavale probleme. Iskreno ne znam koju bih izdvojila.

Gdje se vidite u budućnosti – na HRT-u ili možda negdje drugdje? Kako biste ocijenili novinarstvo danas i jeste li optimist po pitanju bolje budućnosti novinarstva?

Uvijek se nadam i nudim emisiju javnog sadržaja u poslijepodnevnom terminu, emisiju koja bi radila priče o našim gledateljima, njihovim problemima, uspjesima i slično. Nisam optimist, ali se ne predajem. Mislim da puno toga možemo napraviti kako bi poboljšali status i položaj novinara. Samo se treba boriti.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Facebook