“Nakon zanimljivih znanstvenih dokumentaraca bila sam inspirirana svemirom i novim otkrićima”, rekla nam je umjetnica Paula Bučar o svojoj najnovijoj izložbi “Konstrukti”. Njezina je to šesta samostalna izložba, a postavljena je u Centru za kulturu Novi Zagreb, odnosno u Galeriji Vladimir Bužančić. Svečano je otvorena 15. travnja, a još se može pogledati do 3. svibnja 2024. godine.

Ova multimedijalna i interdisciplinarna umjetnica jedna je od najinovativnijih u svom polju optičkih i vizualnih istraživanja. Inspirirana svemirom, Paula stvara crna geometrijska tijela sastavljena od višekutnih oblika sadržanih u također crnome konstruktu. U svom radu koristi i 3D ispis kojim je, kako kaže, fascinirana još od studija na Akademiji likovnih umjetnosti. Trenutno se priprema za izložbu u Splitu koja bi trebala biti postavljena krajem ove godine.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je o počecima u umjetnosti, tehnici koju koristi, izložbi “Konstrukti” i atmosferi na otvorenju, umjetničkoj sceni u Zagrebu, svemiru kao inspiraciji za stvaralaštvo te što bi savjetovala mladima koji će se tek opredijeliti za umjetnost kao životni poziv.

Od kuda ljubav prema umjetnosti? Kako su izgledali Vaši počeci?

Ljubav prema vizualnoj umjetnosti se razvila kroz srednjoškolsko obrazovanje u ŠPUD-u i nastavila razvijati na Akademiji likovnih umjetnosti, nastavničkom odsjeku koji je pružio raznolike perspektive i aspekte umjetnosti čije sam neke segmente nastavila istraživati i dan danas kroz zajednicu DIY i open source kulture, Radiona.org – Zagreb makerspace-a.

Početke bih okarakterizirala kao eksperimentiranje, najprije raznim materijalima, a zatim idejama koje nastaju kroz stvaranje i povezivanje s naučenim i viđenim primjerima u umjetnosti, smislom života i konačnog nekog razbijanja raznih društvenih i osobnih iluzija. Taj proces se i danas nastavlja, ali ga je lakše pratiti nego što je to bilo na samome početku kad se osjećaš potpuno izgubljeno.  

Foto: Davor Bavoljak

Niz papirnatih struktura

Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

Izdvojila bih najnoviju, šestu samostalnu izložbu “Konstrukti” koja se nastavlja na dvije prethodne kroz koje sam razvijala konstrukte. Naziv “konstrukti” je zapravo osmislio moj prijatelj Ivan Mak za izložbu u Vrbovcu u prostoru udruge Artoratorij 2023. godine, što je odlično objasnilo tvorevine kojima se bavim. Radovi koje izlažem u galeriji V. Bužančić većinom su niz papirnatih struktura u raznim nakupinama i objekti koje modeliram u 3D programu i printam u PLA plastici.

Kako je nastala izložba “Konstrukti”? Od kuda vam inspiracija i kako je svemir utjecao na Vaše stvaralaštvo? 

Početna ideja se razvila u suradnji s kustosom Željkom Marciušem, nas dvoje inače razmjenjujemo knjige o umjetnosti i u nekom trenu nakon zanimljivih znanstvenih dokumentaraca bila sam inspirirana svemirom i novim otkrićima koje sam mu prepričala, a nakon čega smo i pokrenuli naš “dijalog” gdje se Željko inspirira mojim radom i napiše tekst, a onda ja preuzimam inspiraciju iz njegovog teksta. Taj kontinuitet nastavljamo iz izložbe u izložbu. Tako je došla i inspiracija Borgesovom pričom koja opisuje svemir kao beskonačnu i univerzalnu knjižnicu koja sadrži sve moguće knjige koje se mogu napisati.

Red i kaos suprotstavljene sile koje su stalno u sukobu, pri čemu red predstavlja stvaranje, stabilnost i sklad, a kaos predstavlja destrukciju, promjenu i nepredvidljivost. Ideja svemira u svim mogućim kombinacijama događaja i okolnosti koje se uvijek ponavljaju sadrži metaforu o vječnom povratku, konceptu prema kojem se sve u svemiru beskrajno ponavlja u kružnom obrascu, uključujući ljudske živote i iskustva. Određeni zakoni i principi koji postavljaju određeni red i strukturu, diktiraju ponašanje materije i energije, ali svemir također pokazuje kaotične i nepredvidive pojave, kao što su ponašanje subatomskih čestica, stvaranje crnih rupa i pojava prirodnih katastrofa. Iz te perspektive, red i kaos nisu suprotstavljene sile, već dva aspekta iste stvarnosti.

Oblikovane crne geometrijske strukture u ponavljajućim nizovima nastaju s idejom o tamnoj tvari, odnosno obliku materije koja ne emitira, ne apsorbira niti reflektira svjetlost, što je čini nevidljivom za teleskope i druge instrumente. Zamišljena tamna tvar je kao vezivo ili osnovna tvar svemira, a njezina struktura kao niz kristala u raznim nakupinama i kombinacijama. Šiljati konstrukti izrastaju iz ništavila, pojavljuju se, nestaju i opet ponavljaju svoj tijek. Oponašaju vizualne projekcije određenih frekvencija i zamišljenih vibracija koje se kreću tijelom svemira, motivirane pronalaženjem smisla u beskonačnosti te odnosa slučajnog i smislenog.

Foto: Davor Bavoljak

Fascinacija 3D ispisom još od studija

Kakva je bila atmosfera na otvorenju i jeste li zadovoljni reakcijama publike?

Atmosfera na otvorenju je bila odlična, veliki odaziv posjetitelja i dobrih reakcija koje su još danima pristizale. Zahvalila bih se ovim putem gospođi Vesni, voditeljici galerije V. Bužančić i njenom timu, tehničkoj podršci i sjajnom PR-u.

Kako se zove tehnika oblikovanja papira koju koristite? Kada i zašto ste počeli koristiti 3D ispis?

Tehnika koju koristim kod oblikovanja papira zove se teselacije, a odnosi se i na modularni origami. 3D ispisom sam fascinirana još od studija, tako sam i otkrila Radionu sudjelujući u radionicama slaganja 3D printera. Započela sam crtajući objekte 3D olovkom, ali kako su se brzo kvarile zamijenila sam ih 3D printerom. Dodatni razlog je bio to što sam naučila modelirati u Blenderu – softverskom alatu i to sam znanje htjela primijeniti u kiparskom, plastičnom smislu.

Što Vas je inspiriralo za optička istraživanja u Vašem umjetničkom radu?

Za optička istraživanja inspiraciju pronalazim u parametarskom dizajnu, fascinirana sam arhitektonskim rješenjima koja nastaju na tim principima ponavljanja jednostavnih oblika organske i geometrijske strukture, također low poly i bio art-a i računalne grafike.

Vaš rad je povezan s vizualnim doživljajem prostora. Recite nam više o  Vašim instalacijama.

Instalacije radim u odnosu na prostor u kojem izlažem, i dok razvijam neku ideju zapravo uvijek zamišljam trodimenzionalni prostor koji ima svoju atmosferu i svoj mikro svijet, u njemu su strukture, objekti, oblici koje mogu obilaziti i analizirati, koji dišu i kreću se. Dio tog perceptivnog iskustva želim prenijeti posjetiteljima, a čini mi se da to postižem formom instalacije.

Instalacija u galeriji V. Bužančić prikazuje tkivo crne tvari čija se kristalna tekstura pretvorila u niz kvadratnog rastera i mijenja se procesom spajanja i razdvajanja potaknuta nekom reakcijom poput implozije.

Foto: Stjepan Kolobarić

‘Umjetnička scena je raznolika’

Koliko je teško umjetnicama ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima? Kako biste opisali umjetničku scenu u Zagrebu?

Ne znam odgovor na prvi dio pitanja jer kako se kaže “ne živim od svoje umjetnosti”. Umjetnička scena u Zagrebu je raznolika i zanimljiva, inspirativno je vidjeti svako toliko nove autore/studente, neke nove perspektive i ideje o umjetnosti, a poznajem još dobar dio odličnih i interdisciplinarnih autora “u sjeni”.

Na kojim sve projektima trenutno radite? Pripremate li novu izložbu i koje su vam želje za budućnost? Što biste poručili mladima koje tek ulaze u svijet umjetnosti?

Pripremam se za izložbu u Splitu koja bi trebala biti postavljena krajem godine, a želja mi s trenutnom izložbom megalomanski porasla na još veći prostor u kojem bih mogla izgraditi još veću prostornu instalaciju. Neki planovi odnose se na eksperimente s vizualizacijama i animacijama, a malo dalja budućnost na mehaničke i kinetičke objekte.

Mladima bih poručila – eksperimentirajte i igrajte se!

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Davor Bavoljak