“Vježbice su kratke, možete ih raditi ujutro, prije spavanja, u restoranu, u autu, u prirodi. Svakom od njih bit ćete korak bliže odnosu s djetetom kakvog želite imati”, rekla nam je Patricija Haček Zuber. Ova magistra psihologije, majka i poduzetnica odlučila je svoje bogato iskustvo rada s djecom i roditeljima objediniti te izdati “Put Povezivanja – Priručnik s 55 različitih vježbi za razvoj bliskog odnosa roditelja i djece”.

Priručnik iz tiskare izlazi 15. lipnja, a mi smo odlučili doznali o čemu je riječ i kako će pomoći roditeljima da ostvare željeni odnos sa svojom djecom.

Patricija je edukantica dviju psihoterapijskih škola: Kognitivno- bihevioralnih terapija i Psihodrame, a do danas je radila s više od 200 klijenata individualno. Vodila je grupne programe podrške za adolescente na teme anksioznosti, depresivnosti i rodnog identiteta. Održavala je različite edukacije za roditelje i stručne suradnike vrtića i škola te provela stotine psihodijagnostičkih testiranja djece. Majka je dvoje djece.

U intervjuu za Generaciju upitali smo ju od kuda ideja za priručnik, koliko je dugo nastajao i kome je sve namijenjen, što roditelji mogu saznati, kako izgledaju pojedine vježbe u praksi i gdje nastaju najčešći problemi u odnosu s djecom.

Čvrst odnos povjerenja

Za početak, recite nam kako se rodila ideja za ovaj priručnik?

Svakim danom željela sam biti bliže svojoj djeci i s njima izgraditi čvrst odnos povjerenja. To su bile moje težnje kad su moje cure bile male. Znala sam da se to neće samo od sebe ostvariti i da ja moram naći način kako da to ostvarimo. Željela sam da nas zauvijek povezuju niti koje samo mi osjetimo te da mi naš odnos pruža osjećaj mira.

Skupljala sam svo znanje kroz edukacije, supervizije i rad s klijentima, primjenjivala sve to sa svojom djecom i nakon toga sve sažela za ovaj priručnik. Vježbice su kratke, možete ih raditi ujutro, prije spavanja, u restoranu, u autu, u prirodi. Ima ih više nego što je tjedana u godini što znači da sigurno nemate izgovor da ne stignete odvojiti 15 do 30 minuta tjedno. Svakom od njih bit ćete korak bliže odnosu s djetetom kakvog želite imati. Kroz praksu se često susrećem s time da mi roditelji kažu kako nemaju vremena da provode kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, no kada smo zaista prisutni u djetetovom životu ne treba nam puno vremena. Dovoljno je izdvojiti do pola sata u danu, ali bitno je da se tada u potpunosti posvetimo svom djetetu kroz igru i interakciju.

Koliko je dugo priručnik nastajao i kome je sve namijenjen?

Zanimljivo je da sam ga napisala u jednoj pauzi na edukaciji. No, on zapravo nastaje zadnjih desetak godina, pogotovo zadnjih osam od kada sam postala majka. On se nekako sam pisao kroz moje iskustvo, ali je finalni dio napravljen u kratkom roku.

Namijenjen je svim roditeljima i njihovoj djeci. Često me pitaju koja je dobna granica, no granice nema. Ja sam te vježbice počela raditi sa svojoj djecom kada je mlađa kćer imala samo godinu dana, a starija dvije i pol godine. Uvijek možete kroz igru i prisutnost izvoditi dijelove vježbi, i to prilagođenim rječnikom za manju djecu. Priručnik je pisan i za djecu i za roditelje jer svatko od njih ispunjava svoj dio.

Vježbe za restoran, prije spavanja…

Što sve sadrži i što roditelji mogu saznati? Kako izgledaju pojedine vježbe u praksi?

U priručniku su raspisane vježbe koje nas potiču na razmišljanje o odgoju, odrastanju i temeljnim vrijednostima, ali nam daju i teorijsku podlogu razvoja djeteta. Primjerice, puno se radi na emocijama i zašto su one važne. Kako ovladati emocijama pokrivaju vježbe crtanja, različite igre, pokreti i gluma. Na taj način učimo o emocijama te dobivamo tehnike i alate kako se nositi s primjerice ljutnjom ili stahom. Također je važno da dijete zna u kojim situacijama treba potražiti pomoć, odnosno, što je hitno, a što ne, primjerice, kada se udari ili ozlijedi. Kroz zabavne vježbice je djetetu to puno lakše objasniti.

Postoje i vježbe prije spavanja. To su vježbe disanja, umirivanja ili masiranja za koje je dovoljno odvojiti 10 do 15 minuta. Roditelj pročita upute, a potom slijedi kontakt djeteta s roditeljem. Nadalje, ako je riječ o nekoj vježbi koja nas potiče da se aktiviramo, onda tu ima pokreta i imitacije. S djetetom možete aktivirati tijelo, odnosno pripremiti ga za neku aktivnost. Zatim, postoje vježbe koje možete raditi u restoranu dok čekate hranu. Pričate o određenoj temi, a dijete ispunjava svoj dio na posebno pripremljenim listićima koji dolaze s Priručnikom. To vam sve ostaje kao divna uspomena.

Kako su vaša djeca reagirala na vježbe i je li vam se odnos produbio?

Apsolutno jest, zato je priručnik i nastao. Nema važnijeg od dubljeg odnosa i upoznavanja našeg djeteta. Tek kada ga upoznate u raznim situacijama i kroz različite teme, onda ga stvarno možete bolje razumjeti i u stresnim situacijama lakše biti uz njega. Moje djevojčice su same tražile vježbice jer su im davale sigurnost, a uz to smo bile zajedno i mazile se. Primjerice, vježba puštanja i padanja je dobra za povezivanje i stvaranje sigurnosti. Neke vježbe roditelji čak rade spontano, no korisno je znati zašto su one važne.

Priručnik sadrži i QR kod koji vas vodi na dokument s audio i video sadržajem u kojem su prikazane pojedine vježbe poput meditacije, vježbe o toleranciji na frustraciju i strahovima. Taj audio i video sadržaj ću stalno nadopunjavati tako da ćete uvijek imati novih materijala i ideja za rad na vašem odnosu.

Nerealna očekivanja od djece

Gdje nastaju najčešći problemi u odnosu s djecom? Zašto ponekad roditelji ne mogu ostvariti željenu bliskost s djecom?

U svojoj praksi vidim da roditelji često imaju potpuno nerealna očekivanja od djece. Pitaju se zašto dijete ima tantrume, zašto udara drugu djecu ili zašto govori ružne riječi, a lijepo su mu više puta rekli da to ne smije. Iż nerazumijevanja se udaljavamo u odnosu, a da bismo otkrili što se krije u određenoj problematici i koje djetetove potrebe nisu zadovoljene važno je da smo prisutni i da to radimo iż čvrstog i sigurnog odnosa.

Ako je dijete uplašeno ili se osjeća ugroženo, roditeljima bi trebao biti cilj da dijete prvo kod njih potraži pomoć a ne da se boji jer će ga roditelji „špotati” ili kazniti. Ako smo povezani, dijete će znati da mi se to što je učinilo neće svidjeti, ali da ću usprkos tome biti uz njega. To može jedino ako se osjeća povezano i sigurno u odnosu s roditeljima.

Kraj školske godine težak za sve više djece: ‘Takve razine stresa mogu dovesti i do paničnih napada’

Što biste za kraj poručili svim roditeljima?

Želim im poručiti nek se ne boje dječjih emocija jer su one tu s razlogom i bitne su za odrastanje. U roditeljstvu se może uživati, unatoč svim izazovnim situacijama. Neka zbilja osvijeste u svom životu koliko je važno da imaju dublji i povezujući odnos sa svojim djetetom.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Mladen Šinko