Domagoj Jakopović Ribafish u kolovozu je završio prvu etapu projekta RokOtok koji je posvetio preminulom sinu Roku. Ovaj je novinar i bloger tri tjedna plivao te spajao otoke i ljude, a krajnji mu je cilj plivanjem povezati svih 50 naseljenih hrvatskih otoka. Upitali smo ga kako je prošla prva etapa, što mu je bilo najemotivnije, kako se priprema za sljedećih 17 otoka i planira li nastavak knjige RokOtok koja je uspješno razdijeljena djeci na otocima.
Jeste li zadovoljni prvom etapom avanture? Kako se osjećate nakon svega?
Prva od tri dionice RokOtoka je nadmašila sva moja očekivanja, ali i očekivanja mojih prijatelja iz udruge, kao i cjelokupne javnosti. Presretni smo što smo uspjeli proći svih 17 otoka, održati 18 predavanja, preplivati preko 100 kilometara, uloviti 35 plivača da plivaju s nama i ono najbitnije – okupiti 2000 djece i isto toliko roditelja koji su uveličali cijeli taj projekt.
Bilo je užasno teško fizički sve to izdržati, tako da sam trenutno na fizikalnoj terapiji zbog oporavka ramena. I psihički nam je bilo teško, kako meni, tako i mojima iz udruge Rokotok – morali smo štampati knjige i majice, izrađivati medalje za djecu i slično. No uspjeli smo okupiti klince na sat vremena bez ekrana, samo priroda, igra, istraživanje i zezancija. Cijela ideja je ostvarena, ostvarili smo svoj cilj i premašili ga. Sretni smo i ponosni!
Koji doček Vam je bio najbolji i zašto?
Svaki je bio divan za sebe. Prekrasan je bio prvi doček na Koločepu jer je bilo 35 klinaca. Sve je raslo do Korčule gdje je bilo 150 klinaca, da bi u završnici na Čiovu bilo njih 300. Na Šćedru ispred Hvara bio je samo jedna dječak, ali toliko veseo i drag. Ja sam mu rekao da ću mu pričati o prirodi, a on mi je odgovorio da će mi pričati o Transformerima. Tako samo nas dvojica sami sjedili i pričali. Možda je to bio najemotivniji dio. Bilo je prekrasno.
Planirate li već sljedeću etapu Rokotoka? S kojim otokom krećete?
Da, sljedeći dio kreće sredinom lipnja, to jest, početkom ljeta 2020. godine. Krećemo iz Brodarice kod Šibenika za otok Krapanj – 18. na ovom putovanju. Još nismo odredili gdje ćemo završiti s putovanjem. U prosincu ćemo i to znati pa ćemo polako, puno ranije nego prošle godine napraviti plan i program te kontaktirati ljude s otoka. Planiramo napraviti mapu sa svih 17 otoka koje planiramo posjetiti.
No sada sam na fizikalnoj terapiji i sljedeća tri mjeseca sam na tretmanima. Malo sam pretjerao u želji da izvršim cilj i nakon oporavka će doktori vidjeti treba li operacija ili ne. Onda od proljeća krećem s pripremama, s time da neće biti toliko zahtjevnih dionica koja na prvoj etapi. Veća pažnja bit će usmjerena na to da veći broj ljudi, to jest, amatera, pliva s nama, da podijeli taj duh plivanja s nama.
Kakve sve novitete spremate za idućih 17 otoka?
Planiramo izmisliti nove igre, nova istraživanja, nove avanture i lijepe stvari koje će klincima dati bolju sliku prirode. Također, željeli bismo posaditi drveće na otocima i dostaviti pokretne knjižnice na sve otoke. Postavili bi jedan stalak za dječje knjige i stripove koje bi svatko mogao posuditi. Također, ako netko tko ima viška knjiga slobodno ih može tamo ostaviti, posuditi knjigu koja mu se sviđa i kasnije je vratiti. Imamo desetak ideja koje još razrađujemo.
Vaša knjiga RokOtok bila je vrlo popularna među djecom. Koliko ste primjeraka razdijelili i planirate li nova izdanja?
Da, prvo smo štampali 500 primjeraka pa još 500, a na kraju smo razdijelili ukupno 2500 primjeraka. Htio bih napisati nastavak knjige o tome kako nam je bilo na RokOtoku, ali sada imam druge prioritete. Svakako moramo štampati nove primjerke za novu etapu. Razgovaramo s izdavačem o prodaji, a zasad još nema novosti.
Nakon odrađene prve etape svjesni ste svih prednosti i nedostataka ove avanture. Biste li što mijenjali u idućoj na ljeto?
Ja bih da netko drugi pliva (smijeh). Puno treba mijenjati. Mi smo dosta rano kretali na plivanja, a ove godine bismo htjeli dolaziti direktno s otoka na otok i da bude veći doček ljudi. Trebamo više pomoći od lokalnih organizacija i institucija da ne nosimo sve poklone na brodu nego da organiziramo pošiljke iz Zagreba i da ih netko dočeka na otocima.
Također, trebamo volontere za udrugu koji će se priključiti od siječnja i pomoći nam u organizaciji. Naime, dosad nas je bilo tek sedmero u udruzi i nije nas bilo dovoljno. Stoga, ako se netko želi uključiti, ruke su nam otvorene i zagrljaj je tu.
Je li bilo kakvih opasnosti dok ste plivali? Što Vas je najviše oduševilo u ovoj avanturi?
Bilo mi je lijepo vidjeti opće oduševljenje ljudi iz Dubrovnika koji su došli na Koločep jer je inače zabranjeno plivati tu dionicu zbog brodova. Jedan od najvećih plivača Toni Pavičić-Donkić iz Jelse je rekao kako je najopasnija životinja u Jadranu – čovjek. Ribe su preplašene i izlovljene i nema velikih opasnosti. Najviše opasnosti leži u autopilotima i nesavjesnim kapetanima pa smo spašavali glavu. Od životinja na putu su mi bile samo jedan ježinac i jedna meduza, a morskih pasa hvala Bogu nije bilo.
Kada vidite te klince kako su sretni i iznađeni što se nešto događa na tim otocima – to je prekrasno! Na jednoj govornici na Drveniku su bili postavljeni plakati i vidio sam kako su imali samo tri događanja cijelo ljeto, a RokOtok je bio jedan od njih. To je nešto lijepo, slatko i maleno. No htio bih da se to pojača i da umjesto sat vremena budemo s klincima barem dva do tri sata. Jedva čekam iduću avanturu!
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Facebook (Rokotok)
