“Samo zadovoljan učitelj ključ je uspjeha provedbe reforme obrazovanja, a danas imamo sve više demotiviranih učitelja”, rekla nam je Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja. Nakon što su na okruglom stolu “Dva školska sata za Školu za život” predstavili rezultate istraživanja u osnovnim školama po kojima je većina učitelja iskazala “umjereno nezadovoljstvo” eksperimentalnim programom “Škole za život”, za razliku od rezultata koje je dobilo Ministarstvo znanosti, ministrica Divjak javno je uputila kritiku Sindikatu i učitelje optužila da ‘koče reformu’.

Upitali smo Sanju Šprem zašto su odlučili istražiti zadovoljstvo učitelja ‘Školom za život’, koji su glavni problemi ovog eksperimentalnog programa, što zamjera resornom Ministarstvu, zašto ima sve više nasilja u školama i s kojim se sve predrasudama susreću učitelji danas.

Koji su po Vama glavni problemi eksperimentalnog programa ‘Škola za život’ koji kreće na jesen? Smatrate li da je sve spremno za provedbu?

Smatram da postoji niz problema koje će uskoro, nadam se, osvijestiti i resorno Ministarstvo. Prvi korak da reforma bude uspješna nije učinjen, a trebao je biti osiguran prije same provedbe i ovog eksperimentalnog programa. Trebalo je aktivno raditi na poboljšanju položaja učitelja i povećanju njihovog zadovoljstva. Umjesto toga, sada imamo sve više i više demotiviranih učitelja od kojih se očekuje aktivno provođenje reforme.

Naglašavam, samo zadovoljan učitelj ključ je uspjeha provedbe reforme obrazovanja. Ukazivanje na ovu problematiku ne smije se promatrati kroz prizmu da učitelji ili Sindikat ne žele promjene u sustavu obrazovanja. Kao Sindikat prvi smo potencirali inicijativu „Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska!“ i krenuli zajedno s nevladinim udrugama i sindikatima u borbu za bolje obrazovanje.

Kako to da ste se odlučili istražiti zadovoljstvo učitelja provedbom programa ‘Škola za život’?

Sindikat hrvatskih učitelja krenuo je u istraživanje upravo radi zabrinutosti izostankom mjera predviđenih Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije usmjerenih na profesionalizaciju učiteljskog zanimanja i poboljšanje općeg materijalnog statusa učitelja. Kao dio projekta „Jačanje bipartitnog socijalnog dijaloga u sektoru osnovnog obrazovanja“ Sindikat je u suradnji s Institutom za društvene znanosti Ivo Pilar proveo istraživanje čija je svrha stjecanje uvida u kvalitetu radnih uvjeta i odnosa u sektoru osnovnog obrazovanja.

Sudjelovalo je ukupno 6494 zaposlenika osnovnih škola te je time ovo prvo i najsveobuhvatnije istraživanje provedeno u Hrvatskoj. Jedna od aktualnih tema obuhvaćenih ovim istraživanjem bila je vezana uz sudjelovanje učitelja u eksperimentalnom programu „Škola za život“ te zadovoljstvo različitim aspektima eksperimentalne provedbe.

Istraživanje je pokazalo da su učitelji umjereno nezadovoljni ‘Školom za život’. Jeste li iznenađeni ovakvim rezultatima?

S obzirom na svakodnevnu komunikaciju s članovima Sindikata, ne mogu reći da su me rezultati iznenadili. Bolje bi bilo reći da su rezultati samo potvrdili da postoji umjereno nezadovoljstvo učitelja provedbom eksperimentalnog programa. Stoga ne čudi niti činjenica da su procjene zadovoljstva različitim aspektima provedbe eksperimentalnog programa ispod središnje vrijednosti -3. Ocjene se kreću od 2,23 do 2,89. To nikako nije ni približno četvorki s kojom se pohvalila ministrica Divjak.

Čak 90 posto učitelja iz istraživanja koje ste proveli smatra da bi im dodatan rad trebao biti honoriran. Kakve su šanse da se osiguraju novčana sredstava za učitelje i što će Sindikat poduzeti po tom pitanju?

U eksperimentalnom programu uočeno je da honoriranje rada zaposlenika koji provode „ Školu za život“ nije adekvatno niti ujednačeno. Kao Sindikat ukazali smo na različitu primjenu prava, što je nedopustivo. Nažalost, naše zanimanje se ne vrednuje dovoljno i nikada nema novaca za učitelje i zaposlenike u sustavu obrazovanja. Obrazovanje je prioritet samo u predizbornim kampanjama, a konkretnog ulaganja u plaće i položaj zaposlenika nema. Do sada smo naučili da bez industrijskih akcija i pritisaka, nema ni pomaka.

Na okrugom stolu “Dva školska sata o Školi za život” koji ste nedavno organizirali pomoćnica ministrice obrazovanja Lidija Kralj izjavila je da su učitelji bili  konzultirani pri osmišljavanju ‘Škole za život’. Što zamjerate Ministarstvu znanosti i obrazovanja i je li suradnja s učiteljima mogla biti bolja?

Rezultati sve govore. Dvojkom je ocijenjena razina u kojoj su učitelji bili konzultirani pri osmišljavanju eksperimentalnog programa i eksperimentalnih nastavnih materijala.

Kako komentirate sve prisutnije nasilje u školama koje sve više puni novinarske stupce? Jeste li se kao učiteljica osobno susretali s nasiljem u školi?

U svom radu, kao učiteljica, nisam se susrela s nasiljem u školi. No o nasilju u školama se govori dugi niz godina. Sindikat hrvatskih učitelja započeo je s inicijativom izmjene Kaznenog zakona već 2014. godine. Kada promatramo nasilje u školama tada moramo tražiti dva puta u pronalaženju rješenja. Jedan je kad se na zaposlenike vrši bilo koji oblik nasilja od strane roditelja – tada to spada u domenu Kaznenog zakona.

No rješenje za nasilno ponašanje od strane učenika ne spada u tu domenu i moramo tražiti dugoročna rješenja tog problema. U tijeku je rad na Akcijskom planu za prevenciju i borbu protiv nasilja u školama te smo kao Sindikat uključeni u dvije od četiri radne skupine. Očekujemo da će radne skupine završiti svoj posao do lipnja 2019. godine.

Koji su po Vama glavni problemi, ali i predrasude s kojima se učitelji danas susreću?

Nažalost, susrećemo se sustavno s krivim poimanjem radnog vremena učitelja. Najčešće se vrijeme koje učenici borave u školi povezuje s radnim vremenom učitelja. Mnogi zanemaruju činjenicu koliko učitelji rade kod kuće kako bi nastava bila pripremljena i kreativna, ali i da učitelji koriste vlastite resurse za pripremu nastave i da dolazi do pojave konflikta privatnog i poslovnog, što je utvrđeno i kroz provedeno istraživanje. Isto tako, percipira se da učitelji imaju tri mjeseca godišnjeg odmora što definitivno nije točno.

Poznato je da je Sindikat hrvatskih učitelja bio protiv povećanja osnovice plaće učiteljima za samo pet posto u 2019. godini. Koliko povećanje bi bilo pravedno za učitelje?

Tijekom pregovora za osnovicu plaće u javnim službama, Sindikat hrvatskih učitelja nije prihvatio ponudu Vlade Republike Hrvatske za rast osnovice od 3+2 posto. U našem sektoru sustavno se samo „kresalo“ pa su u dva navrata najstariji zaposlenici osjetili i najveće udarce i smanjenje svoje plaće. U obrazovanju je najveći postotak djelatnika s visokom stručnom spremom, a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku smo na zadnjem mjestu od promatranih djelatnosti po visini plaće.

Najobrazovaniji i najmanje plaćeni! Stoga je jasno zašto nismo mogli prihvatiti takvu ponudu Vlade. Poštena ponuda bi bila ona kojom bi se napokon riješilo zaostajanje plaća, dosegla pravedna cijena rada kojom se valorizira rad zaposlenika u sustavu obrazovanja i naš doprinos u provedbi reforme koja je ključna za razvoj društva.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: SHU (Sanja Šprem)