“Svaka od nas žena ima određeni talent kojim nas je Bog opremio i svaku od nas je stvorio s namjerom i planom. Želimo svoje slušateljice educirati, informirati, ali i potaknuti na razmišljanje i promjenu”, rekle su nam Iva Kraljević (30) i Ana Turić (28), prijateljice i vjernice koje su se upoznale prije nepunih godinu dana te pokrenule “Ako ćemo iskreno” – podcast o životnim temama iz perspektive žene, majke i prijateljice.
Iako su tek na počecima, stekle su određenu popularnost, poglavito među ženskom publikom. Iza sebe imaju snimljenih 11 epizoda, nešto manje od 37 tisuća pregleda na YouTubeu i 1200 “skidanja” na platformama za podcast. No, ove mlade supruge i majke ističu kako se brojkama ne zamaraju već im je jedina želja da sve izrečeno bude na slavu Božju i da dotakne koga treba dotaknuti.
Iva je po struci PR-ovka, a uz to je zaljubljenica u digitalni marketing i stvaranje sadržaja za društvene mreže. Kada ne radi, stvara sadržaj za svoj YouTube kanal, vodi podcast te uređuje svoj Instagram profil 70×7.hr. Na svim tim mjestima progovara o raznim životnim temama iz perspektive mlade supruge, majke, katolkinje i poduzetnice. Ima dva sina – Marka i Niku te supruga Ivana (30), u kojeg se zaljubila na prvi pogled prije 10 godina i taj osjećaj ju, kaže, drži i danas. Bez njegove bezuvjetne podrške i ravnopravne pomoći u obiteljskim obvezama ne bi bila tu gdje jest, dodaje.
Ana je supruga Marina (28), za kojeg ističe da joj je najveća podrška, majka djevojčice Rite (4) i dva dječaka Josipa (3) i Pavla (1), kćer, sestra, prijateljica te zaljubljenica u snove i maštanje. Za sebe kaže da je poduzetnica u nastajanju i obožavateljica kreativnosti. Dolazi iz Mostara te se na svoj račun voli našaliti i reći da je ‘Ana s hercegovačkim egom’. Pisanje, glazba, ples, gluma i sve što ima veze s javnim nastupom i mikrofonom, izaziva joj ‘naježitis’. Za sebe kaže da je vječiti pozitivac i ona koja uvijek vjeruje u bolje sutra. Majčinstvo, obitelj i dom jest ono što ju najbolje opisuje i zapravo je bio njezin katapult u osobni rast. Voli spontanost, iako je to samo izgovor za neorganiziranost. Daj joj kratku pauzu za kavu i, kako kaže, čuda će učiniti.
Ove dvije simpatične prijateljice za 7dnevno govorile su o počecima podcasta, temama kojih se dotiču, obitelji, vjeri i majčinstvu, mlađim generacijama i današnjim vrijednostima, ženama koje su ugostile i koje bi voljele ugostiti te planovima za dalje.
‘Odmah smo kliknule’
Za početak, odakle ideja za podcast? Kako je sve počelo?
Iva: Zaljubljenik sam u medije, društvene mreže i stvaranje korisnog sadržaja, u nešto dublje rasprave i debatu, intimne razgovore i kave s prijateljicama, a podcast objedinjuje sve to. Ideja se u meni rađala čim sam sama otkrila svijet podcasta i počela ih slušati. Već godinama aktivno stvaram za društvene mreže pa mi ideja da pokrenem podcast nije ulijevala nikakav strah. Samo sam čekala dobar “tajming” i da ideja sazre. Tada sam, u ožujku prošle godine upoznala Anu. Odmah smo kliknule i gotovo istovremeno izustile “želim pokrenuti podcast”. Kada smo shvatile da želimo govoriti o sličnim temama i da dijelimo iste životne vrijednosti – odlučile smo učiniti taj korak. Od te zajedničke odluke do realizacije, trčale smo od uzbuđenja i poleta. Nekoliko mjeseci kasnije snimile smo prvu epizodu.
Ana: U Mostaru je ispijanje kave kultura življenja. Postoji čak i poseban naziv za određenu kavu, ovisno o njezinoj svrsi (posrkuša, torokuša, sikteruša, dočekuša i doljevuša). Sve sam te kave ponijela sa sobom u moj Zagreb koji mi je servirao ljude za svaku od njih. Tako mi je na životni put Bog stavio i Ivu s kojom sam htjela kave pretvoriti u nešto korisno. Upoznale smo se na jednoj konferenciji i odmah kliknule, a ideja za podcast se rodila, naravno, na kavi. Vidjele smo da bi naše kave mogle biti korisne i za druge žene i tako pokrenule naš podcast. Bog nam je na naš put poslao i dobre suradnike, a jedan od takvih je Ivan Ojdanić iz studija Film Factory u kojem snimamo podcaste.
Koji je cilj podcasta? Što ste željele postići kada ste ga pokrenule?
Iva: Cilj je učiniti da se naše slušateljice nakon slušanja osjećaju kao da su bile na kavi s prijateljicama s kojima se mogu poistovjetiti (ili ne mogu – ali ih dotakne pa požele otkrivati više u tom novom smjeru), od kojih su čule nešto inspirativno, motivirajuće, pozitivno i ohrabrujuće, da se osjećaju podržano i ugodno. Nije nam cilj dizati prašinu, pokretati burne rasprave niti biti kontroverzne. Svjesne smo da naše teme možda nekoga i “žuljaju”, naročito ako se radi o osjetljivim stvarima, ali se nadamo da pritom razbijamo mit o zadrtim, netolerantnim i uštogljenim vjernicama koji se u nekim slojevima društva stvorio.
Ana: Nastojimo svojim primjerom graditi jednu drugačiju sliku mlade supruge, majke, vjernice – sliku poduzetne, tolerantne, moderne i obrazovane žene koja živi život punim plućima, daje se maksimalno za obitelj razvijajući se istovremeno i kroz druge životne uloge, vedra je i pristupačna, spremna poslušati svačiju priču bez osude, ali držeći se čvrsto svojih uvjerenja.
‘Najviše nas guraju reakcije drugih’
Koliko ste zadovoljne s gledanošću i reakcijama publike? Koliko često snimate epizode i na koji način pripremate teme?
Iva: Zadovoljna sam brojkama i gledanošću dosad, ali i svjesna da je to zaista tek početak. Iako mi je to struka, u ovom slučaju se ne zamaram previše brojevima jer mi oni u ovom projektu nisu pokretali niti bili glavna motivacija. Više mi znače poruke koje dobijemo u inbox u kojima slušateljice lijepim riječima posvjedoče koliko im je određena epizoda ili neka misao koju smo izrekle značila u tom trenutku ili popravila dan ili riješila neku dvojbu koja ih muči. Nakon svake snimljene epizode jedino što želim jest da sve što kažemo bude protumačeno u skladu s namjerom s kojom je izrečeno, da bude na slavu Božju i da dotakne koga treba dotaknuti. Mislim da kada se radi s takvom motivacijom, brojevi će doći.
Za teme se pripremamo – na kavi (smijeh). Imamo cijeli niz ideja, tema i gošća koje želimo pozvati, ali uz ostale životne obveze, ne možemo si priuštiti češće snimanje od dva puta mjesečno (katkad i nešto rjeđe) pa pronalazak tema nije problem. Problem je pronalazak vremena, ali zahvaljujući podržavajućoj okolini i muževima koji su ogromna podrška, uspijevamo se organizirati.
Ana: Reakcije na podcast nas svaki dan oduševljavaju i guraju naprijed. Ima onih dana kada jednostavno ne znamo otkud crpimo snagu, kada su nam djeca bolesna, kada ništa ne ide po planu, a mi smo se dogovorile snimiti epizodu. Blagoslov je spoznati djelovanje koje je za tebe ispunjeno većim smislom, a smisleno djelovanje nije uvijek lagano. Tako i u našem životu odlazak na snimanje nerijetko znači žrtvu, ali u njoj vidimo smisao i ispunjenje. K tome, kada je najteže, najviše nas guraju reakcije drugih i daju nam neki novi polet. Svaki mjesec emitiramo dvije epizode podcasta, a za podcast se pripremamo najviše iznošenjem svojih iskustava jedna drugoj. Naravno da svoje iskustvo nadopunimo znanjem iz knjiga, edukacija, drugih podcasta i slično.
Kojih se sve tema dotičete? Što vam je važno da prenesete onima koji vas slušaju i gledaju?
Iva: Nisam nikad maštala o tome da ću imati “vjerski” podcast. Niti sada ga tako ne doživljavam. Ovo je podcast o ženi i svim njezinim ulogama u društvu. Moja želja je biti autentična i iskrena te birati teme za koje vjerujem da su bitne, a o kojima bi se moglo govoriti i više nego što se govori jer smatram da postoji veliki broj slušateljica koje tragaju za takvim sadržajem. Budući da je vjera iznimno važna u mom životu i gotovo sve što činim prožeto je vjerom, ne bi bilo moguće (niti to želim) voditi podcast o životu, a ne spomenuti vjeru. Važno mi je da prenesemo tu autentičnost, potaknemo i slušateljice da razviju svijest o vlastitoj autentičnosti i neprocjenjivoj vrijednosti te motiviramo da se pokrenu i krenu poduzimati i djelovati na području gdje osjećaju da su pozvane.
Ana: Dotičemo se svih onih tema koje “bockaju” u srž nas žena.
‘Vjera je ono što nas pokreće’
Koliko vam vjera znači u životu i koja vam je misao vodilja?
Iva: Rođena sam u velikoj katoličkoj obitelji. Imam strica svećenika, za vrijeme odrastanja bila sam uključena u župne aktivnosti, kasnije sam bila članica Frame, pohađala Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Za studentskih dana bila sam redovita na vjeronauku kod don Damira Stojića i misi za mlade u Palmotićevoj. Muža sam upoznala na animatorskom ljetu za mlade katolike. Mislim da se zaključak nameće sam od sebe – vjera je potpuno integrirana u moj život. Sretna sam zbog toga, ali i svjesna opasnosti takvih okolnosti za jednog vjernika, a to je – mlakost. Često su preobraćenici ti koji svjedoče puni žara, dok mi koji smo cijeli život svake nedjelje na misi – sve tiše i tiše govorimo o vjeri i na koncu – potpuno zašutimo. Trudim se ići protiv te struje i nenametljivo evangelizirati tamo gdje osjećam da sam pozvana.
Ana: Vjera je ono što me pokreće, što oboji moje dane, onaj završni ‘touch’ svemu u mom životu. Citat koji me uvijek diže, koji me motivira, rasplače i nasmije jest: “Bože, tminu moju obasjavaš: s Tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine.” Misao koja me vodi jest ona koja se upravo nadovezuje na ovaj citat, da ne može niti jedan zid biti toliko velik da ga sa Svojim Bogom ne mogu preskočiti. Uz mog supruga, obitelj i prijatelje te moju zajednicu Eho svaki zid je lakše preskočiti.
Koliko vam znači obitelj i majčinstvo? Jesu li mlađe generacije svjesne ovih vrijednosti?
Iva: Obitelj mi je na prvom mjestu – brak pa majčinstvo. Danas se premalo stavlja naglasak na brak i supružništvo, a to je okvir u kojemu odrastaju djeca. Djeca gledaju i slušaju roditelje i tako stvaraju sliku svijeta. Ljubav kakvu mama i tata iskazuju jedno drugome je ljubav za kakvom će djeca jednog dana tragati i davati. Poštovanje koje si iskazuju je isto ono koje će jednog dana oni zahtijevati i iskazivati. Zato treba, osim na roditeljstvo, fokus staviti i na odnos roditelja i djeca će od toga “profitirati”. Uživam u ulozi majke. Djeca su dar Božji. Danas je veliki izazov zaštiti ih od svega što svijet servira, ali vjera daje to konzistentno uporište koje odolijeva vremenu i njegovim nedaćama.
A današnje generacije? Ne bih htjela generalizirati, vidim oko sebe puno pozitivnih primjera mladih ljudi koji žive vjeru, gaje obiteljske i vjerske vrijednosti i nadam se da će taj trend rasti jer društvo počiva na zdravim obiteljima iz kojih izrastaju sposobni, neproblematični, pošteni i plemeniti mladi ljudi.
Ana: Obitelj mi je na prvom mjestu – moj početak i moj kraj. Mjesto gdje se najviše dajem. Kada razmišljam o tome što bih htjela da usadim djeci da uvijek znaju to bi bilo da je bez obzira na sve obitelj uvijek tu uz njih. Koliko god dan težak bio, koliko god loša ocjena bila, koliko god te prijatelj ili prijateljica iznevjerili tvoja obitelj te čeka. Čeka te za razgovor, zagrljaj, jednu kavu u miru ili jednostavno samo kao mjesto gdje se osjećaš sigurnim. Majčinstvo je ono što je u meni probudilo sve ono što danas jesam. Ono je moja ‘nadzorna ploča’ puna različitih crvenih alarma na kojima treba raditi, ali i onih zelenih koji pokazuju da radim dobro.
Volim svoje majčinstvo koliko god bilo ponekad teško. Volim provoditi vrijeme s djecom i graditi odnos s njima. Mislim da novije generacije pomalo gube odgovornost i smisao za služenje i idu u smjeru izgrađivanja sposobnosti i hedonizma. Vrijediš onoliko koliko si sposoban, uz ogromnu dozu hedonizma koji u neku ruku još više pojačava to “ja”. Majčinstvo je jednostavno preteško uklopiti uz sve te vrijednosti koje novije generacije njeguju.
‘Obična’ žena ne postoji
Koje biste goste i teme željele imati u budućnosti u svom podcastu?
Iva: Htjele bismo ugostiti stručnjake raznih područja – od dječje psihologije, ženskog zdravlja, teologije, financija i organizacije obiteljskog budžeta do mode, uljepšavanja, interijera i putovanja. Osim stručnjaka, želimo ugostiti i “obične” žene koje će dokazati da nisu obične i da “obična” žena ne postoji! Svaka od nas ima određeni talent kojim nas je Bog opremio i svaku od nas je stvorio s namjerom i planom. Želimo svoje slušateljice i educirati, informirati, ali i potaknuti na razmišljanje i promjenu.
Ana: Svaki put kad se pitamo je li netko naš “idealni” sugovornik prvo se pitamo kako mu “stoji” jedna duga kava uz razgovor. Voljele bismo ugostiti još mnoge mlađe i starije žene, majke, poduzetnice, ali i muškarce koji imaju vremena za kvalitetan razgovor uz kavu. Želja nam je obraditi teme poput organizacije nas samih i naših domova. Planiramo odraditi i teme poput neplodnosti. Tema koja nam je na srcu jest odgoj i roditeljstvo te svakodnevna pitanja s kojima se i same nosimo. Za cilj imamo obraditi teme koje pokrivaju svako područje naših života.
Koji su vam planovi za dalje i što biste još željele ostvariti?
Iva: Ovo je jedini projekt u mom životu za koji potpuno mirna prihvaćam činjenicu da ne držim kormilo i ne znam gdje će me odvesti. Ali, ima to jednu posebnu čar. Osjećam da je Božji naum bio da upoznam Anu, da to zajedno pokrenemo. Putem nam je nebrojeno puta kroz neke znakove pokazao da je to dio Njegovog plana. A dalje? Ne znamo. Imamo neke ideje i želje, ali strpljive smo. Plovimo ovim vodama, sigurne, ispravnih motiva i čvrsto vjerujući da radimo dobru stvar.
Ana: Imamo puno toga što želimo ostvariti, ali nemamo precizirane dugoročne planove. Više to prepuštamo Bogu da vodi, jer i ovo što je izveo je stvarno jedno veliko čudo, budući da svaka od nas ima svoj posao, djecu, kućanske poslove i sve ono što uz to ide. Želimo nastaviti u ovom smjeru. Cilj nam je dotaknuti svojom pričom što više žena i potaknuti ih na promjenu. Pune smo entuzijazma i poleta i stalno skupa razmišljamo, promišljamo i donosimo neke male odluke, ali ono što svakako želimo zadržati jest ova dječja radost – to veselje oko malih stvari koje su za nas stvarno velike. Voljele bismo zadržati ovaj stav da nam je sve što se događa važno i da volimo svaki trenutak i uživamo u njemu, a ne da počnemo stvari shvaćati zdravo za gotovo. Dok maštamo na našim kavama, vidimo se kako jednog dana u skoroj budućnosti organiziramo događaje za žene i okupljamo ih i uživo, ali zasad to uživamo raditi u online sferama.
‘Obitelj traži odricanje, ali je nešto najljepše’
Smatrate li se katoličkim influencericama? Koju poruku i kakav utjecaj bi istinski influenceri trebali prenositi na mlađe generacije?
Iva: Ne osjećam se baš “influencerski”, ali vjerujem da svi mi utječemo na ljude oko sebe, bilo uživo, bilo virtualno.
Ana: Ne smatramo se klasičnim influencericama, ali smatramo da svakako imamo utjecaj na druge ljude. Mislim da su influenceri danas ona pozitivna, ali i negativna strana društva. Ovisno o tome kako utječu na druge. Preporučujemo uvijek priče malih ljudi, koje su inspirativne, motivirajuće i pokretačke.
Danas se rijetki odlučuju na obitelj, a velike su obitelji prava rijetkost. Koju biste poruku za kraj poslale mladima danas?
Iva: Mladi, poput male djece, puno više cijene primjer nego prodiku. Nadam se da ću nekoga motivirati svojim primjerom da se odvaži i ne oklijeva sklopiti brak, zasnovati obitelj, pokrenuti posao – jednako kao što su neki drugi bili primjer meni. Želim živjeti tako da ljudi oko mene pomisle “Zašto je ona tako sretna i ispunjena? Je li zbog obitelji? Je li zbog vjere? Idem i ja pokušati ili barem – poslušati”.
Ana: Obitelj je nešto najljepše na ovom svijetu. Znati da postoji to jedno sigurno mjesto, gdje si voljen takav kakav jesi, gdje si prihvaćen i podržan, stvarno je bogatstvo. Velika obitelj za mene znači još jedna veća doza sreće, ali i odgovornosti, puno odricanja, puno služenja i malo onog “ja”. Mladima bi rekla da je u mom životu bio najbolji korak upravo taj kada sam se odlučila sa svojim suprugom “sagraditi” našu malu obitelj. Poručila bi im da svaki put kada sam služila, kada sam bila ponizna i zatomila svoj ego sam doživjela samo blagoslove. Upravo zato što je za mene to bio najteži dio. Najteži dio je zapravo ostaviti sebe za nekog drugog. Upravo zato mislim da je mladima danas teško odlučiti se na brak i roditeljstvo. Preteško im je odreći se samog sebe radi drugog. I da, istina, teško je, ali jako plodonosno.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Ivan Ojdanić