Kršćani kićenjem bora na neki način odaju počast Bogu, a ovo se nekada smatra i usvojenom poganskom tradicijom štovanja zimzelenog drveća za vrijeme zimskog stolsticija.

Smatra se kako se u Hrvatskoj običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja. Iako do tada kićenje drvca nije bilo rašireno u hrvatskim krajevima, domovi su se ukrašavali zelenilom, cvijećem i raznim plodovima.

Neke od teorija kažu kako je ukrašavanje drvca počelo u Njemačkoj još u 16. stoljeću. Iako se u samim počecima ovog običaja božićno drvce ukrašavalo jabukama i cvijećem, s vremenom su se počeli postavljati komadići vate, a kasnije papira. To su bili simboli snijega na drvcu, ali kako je vrijeme protjecalo i to se s godinama počelo mijenjati pa su se tako drvca ukrašavala cvijećem, pozlaćenim orasima i lješnjacima. U 19. stoljeću cvijeće i plodovi su zamijenjeni svjetlećim predmetima, a uvedena je i betlehemska zvijezda na vrh bora te su ispod njega postavljene jaslice.

Smatra se kako je prve jaslice napravio sv. Franjo još u 13. stoljeću. Nekada su se one radile od gipsa, gline ili drveta i nalazile su se samo u crkvama. Jaslice se obično stavljaju ispod bora te se njima ukazuje na događaj koji se slavi, a to je Isusovo rođenje jer se on rodio u štalici. Vjeruje se kako upravo na Badnjak iščekujemo Isusovo rođenje, a Badnja noć smatrala se svetom noći. Nekada se vjerovalo da će se ono što sanjate tu noć u idućoj godini biti ostvareno.

Bjonda Lučić

Foto: Unsplash