Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana nalazi se na brdu Ćokovac blizu Tkona. Spomenik je kulture nulte kategorije, a dao ga je sagraditi biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve. Danas je jedini aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj, piše HKM.

Od svog osnutka u Biogradu pa sve do druge polovice 15. stoljeća pašmanski se samostan ubraja među najpoznatije i najutjecajnije benediktinske opatije u Dalmaciji. U tom svom “zlatnom dobu” ćokovska je opatija zbog toga privlačila zvanja i među hrvatskim plemstvom. Ipak, najveći broj monaha dolazio je iz manjih mjesta s posjeda opatije.

Ćokovski su monasi, uz latinski, u liturgiji koristili i crkvenoslavenski jezik. Nazivali su ih stoga i ilirskim monasima, a njihovu kuću ilirskom ili glagoljaškom opatijom. Među svim benediktinskim samostanima ovaj je najduže i sve do kraja zadržao glagoljicu. Od kodeksa koji potječu iz njihova ćokovskog samostana (13.-15. st.) najpoznatiji je prijevod Regule sv. Benedikta iz 14. st. Rukopis se čuva u HAZU.

Osim Regule sv. Benedikta, jedinstvenog i jednog od najstarijih glagoljicom pisanih tekstova te vrste u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturi, tu su i dva također glagoljička spomenika koja imaju posebnu vrijednost za povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti – Pašmanski brevijar i Tkonski zbornik. Pašmanski brevijar ima 414 listova, a Tkonski zbornik ima samo 171 list manjeg formata.

Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Naziv “Ćokovac” dolazi od riječi “ćok”, što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos. To je ujedno i posljednji aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i upisan je u Registar kulturnih dobara RH pri Ministarstvu kulture.

Otvoren za posjetitelje svaki dan od 16-18 sati, osim nedjelje.

Detaljnije o samostanu te fotografije Ćokovca možete pogledati OVDJE.

bl

Foto: Pixabay ilustracija