Kanarski otoci ili Kanari popularno su turističko odredište zbog blage klime, prekrasne prirode i niskih cijena, no malo je Hrvata koji tamo žive. Svih sedam otoka od kojih je najpoznatiji Tenerife pripadaju Španjolskoj, a smješteni su blizu afričke obale i to nasuprot Maroka. O životu na La Palmi, vjerojatno najljepšem kanarskom otoku, otkrila nam je Anita de la Rosa (rođena Dekanić) koja se na Kanare preselila u studenom 2018. godine radi supruga Jorgea, liječnika rodom s Tenerifa.
Ova 27- godišnja Slavonka iz Rokovaca pored Vinkovaca, završila je arheologiju te etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zbog posla u udruzi Svjetski savez mladih preselila se u Bruxelles. No užurbani život u europskoj prijestolnici ubrzo je zamijenila mnogo mirnijim životom na Kanarskom otočju koje je u mnogočemu podsjeća na Hrvatsku. Anita nam je u razgovoru otkrila koje su prednosti, ali i nedostaci života na La Palmi te planira li se vratiti u domovinu.
„Prije vjenčanja suprug i ja smo razmišljali gdje bismo mogli započeti bračni život. Ja sam u to vrijeme živjela i radila u Bruxellesu, no njemu je tamo bilo gotovo nemoguće pronaći posao zbog jezične barijere. Uz to, život u tom gradu je poprilično skup pa smo se odlučili vratiti na Tenerife, gdje je suprug dobio posao. Posljednja tri mjeseca naš je dom na otoku La Palma gdje je suprug dobio premještenje u novootvorenu kliniku“, ispričala nam je Anita.

‘Zdravstvo je i ovdje u krizi’
Iako je tek kratko na otoku, istaknula je kako život na Kanarima ima mnogo dodirnih točaka sa životom u Hrvatskoj.
„Ovdje, baš kao i u Slavoniji, vrijeme kao da teče sporije, sve se odvija polagano, nema žurbe. Potpuno je drugačiji mentalitet od, primjerice, onog u Zagrebu ili Bruxellesu, gdje su ljudi puno aktivniji, ali je i više stresa.“
Sličnosti koje je dosad primijetila najviše su negativne – birokracija, korupcija i loša kvaliteta javnog zdravstva dvije su stvari koje su je najviše iznenadile.
„Prije dolaska sam imala dojam kako je Španjolska puno naprednija u tom pogledu. Loša kvaliteta javnog zdravstva bila mi je pomalo iznenađujuća. Kao i u Hrvatskoj, zdravstvo je “besplatno”, osim zubara. Kao i u domovini, “besplatno” zdravstvo je u krizi zbog nedostatka sredstava, investicija u zdravstveno osoblje i infrastrukturu, a liste čekanja su ogromne.“
No ono što ju je najviše iznenadilo jest jako loša usluga koju zdravstveni djelatnici pružaju pacijentima.
„Odnos liječnika i pacijenata je na jednoj vrlo niskoj razini, to jest, nedostaje taj dostojanstven odnos prema pacijentu, osobi kojoj je potrebno pomoći. Pacijenti postaju samo brojevi i na neki način ih se kao takve tretira. Naravno, čast iznimkama! S druge strane, privatne klinike su iznimno kvalitetne. Nedavno sam morala posjetiti zubara, koji se ovdje uvijek plaća, i razina usluge koju sam dobila bila je izvanredna“, primijetila je Anita.
Kao u meksičkoj telenoveli
Glavna razlika je, dodala je, prvenstveno klima koja je na Kanarima kroz cijelu godinu ugodna. Zbog toga privlači brojne turiste, pogotovo Nijemce, tijekom cijele godine.
„Klima je definitivno ugodnija na Kanarima, iako sam ja tip osobe koji voli vidjeti izmjenu godišnjih doba i ponekad osjetiti pravu hladnoću. U nekim dijelovima se to i ovdje može osjetiti, ali nije to isto. Provesti Božić ovdje na +20 stupnjeva za mene je bilo potpuno novo iskustvo“, istaknula je.

Plaža, Tazacorte
Na upit koje je more ljepše, Anita je odgovorila:
„ Hrvatsko, mislim da o tome nema govora. Priroda je i ovdje prekrasna, no ocean je potpuno drugačiji od mora poput Jadranskog. Vulkan Teide je jedan od najljepših pejzaža, no moram priznati da još niti jednom nisam došla na plažu ili vidjela more, a da mi je zastao dah. U Hrvatskoj mi se to uvijek događa.“
Na Kanarima ju se pak najviše dojmila posebnost koju svaki od osam vulkanskih otoka ima.
„Svaki je svijet za sebe. El Teide sa snijegom zimi, pješčane plaže u podnožju, duboki kanjoni i ogromne guste šume koje prelaze iz borova u prašumsku vegetaciju, ocean, lokalne tradicije koje svaki otok ima… Nakon ovih nekoliko mjeseci još uvijek me s vremena na vrijeme obuzme osjećaj da se nalazim u meksičkoj telenoveli (smijeh)“, istaknula je Anita.
Dodala je da Los Llanos De Aridane, mjesto u kojem žive nije veliko i većinom se svi poznaju.
„Vrlo brzo postaneš dio te svakodnevice. Iako je mjesto malo, vrlo je živopisno i svakih nekoliko tjedana nešto se događa – koncerti, biciklističke utrke, maratoni, karneval,…Suprug i ja smo još u fazi otkrivanja svega što nam nudi ne samo naš grad već i čitav otok“, rekla je Anita i dodala kako use uvijek iznova osjećaju blagoslovljeno što su baš ovdje dobili priliku započeti bračni život.
Supruga je upoznala dok je radila u Bruxellesu. On je u to vrijeme bio u New Yorku, a upoznali su se preko Facebooka.
„Naše je poznanstvo od početka bilo vrlo zanimljivo jer smo prva dva mjeseca jednostavno izmjenjivali poruke na Facebooku, ali gotovo svaki dan. Imali smo mnogo zajedničkih tema i vrlo brzo smo se povezali. Uskoro sam saznala da zbog posla moram otputovati u New York pa smo se prije godinu dana napokon upoznali i osobno. Tamo smo se počeli više družiti i zaključili da se sviđamo jedno drugom“, ispričala nam je Anita i dodala kako su se zaručili u kolovozu, a vjenčali u listopadu iste godine.

‘Miran život na Kanarima ima cijenu’
Govoreći o prednostima i nedostacima života na Kanarima, Anita je istaknula kako sve zavisi od osobe do osobe – kakav način života netko preferira.
„Pozitivne strane života ovdje su definitivno klima i dobra hrana, miran način života i priroda koja je prekrasna. Nedostatak je pak udaljenost od ostatka Europe, što svako putovanje čini dodatno kompliciranim. Iako miran način života ima svoje prednosti, ta jednostavnost i usporenost ima svoju cijenu – čak i stvari koje bi se mogle napraviti brzo ovdje traju, a ljudima kao da se ne da raditi“.
Posebno je smeta popodnevna siesta, kada je na nekoliko sati gotovo sve zatvoreno.
„To je nešto na što se nikako ne mogu naviknuti. Također, mogućnosti za napredak su vrlo ograničene i mentalitet ljudi je takav da ne podržavaju promjene, izazove i slično. Sve što na neki način remeti svakodnevicu ili ne odgovara dobro uhodanom načinu funkcioniranja i razmišljanja neće imati puno uspjeha ovdje“, priznala je Anita.
S druge strane, Kanari su dosta povoljni za život i cijene u trgovinama nisu ništa više nego u Hrvatskoj.
„Standard i plaće također nisu visoke, ali treba uzeti u obzir da su ovo otoci koji imaju veliki profit od turizma i da ljudi, kao i kod nas, imaju apartmane koje iznajmljuju. Na La Palmi većina se stanovništva bavi poljoprivredom. Cijeli otok prekriven je plantažama banana ili uzgojem vinove loze, proizvodnom sira i slično. To su poslovi i imanja koje ljudi generacijama imaju u svojoj obitelji, dobro uhodani i od njih se može dobro živjeti“, rekla je Anita i dodala kako se isplati kupovati odjeću na otoku, pogotovo na rasprodajama.
Južnoamerički utjecaj i karnevali
Osvrćući se na stanovništvo na Kanarima, Anita je primijetila kako ima puno Južnoamerikanaca. Više od 30 posto stanovnika La Palme su stranci, a polovica toga su doseljenici iz Južne Amerike.
„Vjerujem da se njihov utjecaj osjeća, ali ja sam još ne mogu razlučiti što je izvorno kanarsko, a što južnoameričko. Na La Palmi je i sve više Nijemaca koji, primjerice, nakon odlaska u mirovinu dolaze ovdje živjeti.“
Iako još nije imala priliku vidjeti poznati karneval u Las Palmasu, istaknula je kako po pripremama u njezinom gradu vidi da je karneval jedna od najvažnijih manifestacija.
„Ljudi mu se vesele, a pripreme počinju nekoliko tjedana prije samog karnevalskog vikenda. Karakteristično za La Palmu jest tradicionalna manifestacija Los Indianos, kojoj je cilj okarakterizirati stanovnike kanarskih otoka koji su u prošlosti emigrirali prvenstveno na Kubu. Po povratku, oni su često voljeli pokazivati bogatstvo koje su stekli preko oceana. Najznačajniji dio ove proslave su sudionici, svi odjeveni u bijelo te posipanje brašnom ili bilo kakvim bijelim prahom“, ispričala je Anita.

‘Nisam željela živjeti u inozemstvu’
Anita je Hrvatsku zadnji put posjetila u rujnu prošle godine, a nije sigurna kada će opet doći.
„Avionske karte su dosta skupe i put traje dugo, tako da je nemoguće otići na vikend ili na nekoliko dana, jer se ne isplati. Ljeto koje je pred nama bit će naše prvo bračno ljeto. Iako još nismo ništa isplanirali, vrlo je vjerojatno da ga nećemo provesti u Hrvatskoj – cijene letova su jako visoke i dok za 200 do 300 eura oboje možemo otići gotovo bilo gdje u Europu, za put u Hrvatsku treba nam barem dvostruko više“, rekla je Anita.
Iz domovine joj pak najviše nedostaju roditelji i prijatelji.
„Obojica braće žive u inozemstvu, a roditelju su u Slavoniji i često mi nedostaje ta mogućnost da provedem vikend kod kuće i uživam u maminoj kuhinji. Prijatelji mi jako nedostaju jer su to prijateljstva kvalitetna i za čitav život. Ona s udaljenošću nisu prestala, ali smo svakodnevne kave zamijenili svakodnevnim dopisivanjima, što se naravno ne može usporediti.“
Na upit planira li se vratiti u domovinu, Anita odgovara:
„Kad sam otišla u Bruxelles bila sam uvjerena da ću se vratiti jer moja želja nikad nije bila živjeti u inozemstvu. No poslije udaje prioriteti su mi se promijenili. Mom je suprugu san raditi kao kirurg u Americi i trenutno priprema ispite kako bi to postigao. I meni se Amerika svidjela. Imaju drugačiji mentalitet i način funkcioniranja nego mi Europljani, a mogućnosti su puno veće. Nadamo se da ćemo iduće godine biti tamo i da će to biti naše posljednje preseljenje“, poručila je za kraj Anita.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva