Pamćenje se često smatra nepouzdanim, ali istraživanja pokazuju da je dugoročno vrlo precizno. Iako ponekad zaboravljamo detalje, ključne događaje i iskustva pamtimo iznenađujuće dobro.
Mit 1: pamćenje je nepouzdano i lako se gubi.
Činjenica: dugoročno pamćenje iznenađujuće je precizno i pouzdano. Sjećamo se važnih i emocionalnih događaja, poput prve godine studija, te tisuća osobnih iskustava.
Istraživanja pokazuju da čak i nakon godinu dana možemo prepoznati slike viđene samo jednom. Također, pamtimo imena bliskih ljudi, rođendane, omiljene pjesme i posebne trenutke, poput prvog poljupca.
Mit 2: svakodnevne događaje brzo zaboravljamo.
Činjenica: bez obzira na svjesni trud, pamtimo mnoge svakodnevne situacije. Studija u kojoj su sudionici bilježili svoje aktivnosti pokazala je da su ih prepoznavali s 80 posto točnosti i nakon pet mjeseci.
Mit 3: sjećanja s vremenom nestaju.
Činjenica: sjećanja mogu trajati cijeli život, osobito ako su povezana s jakim emocijama ili određenim mjestima. Pamćenje nema ograničenja u pohrani, već samo u prisjećanju – ponekad su potrebni posebni podsjetnici, poput mirisa, da bi se sjećanja ponovno pojavila.
Mit 4: često izmišljamo sjećanja.
Činjenica: netočnosti u sjećanjima obično proizlaze iz miješanja stvarnih događaja ili prilagođavanja sjećanja očekivanjima, a ne iz potpunog izmišljanja. Na primjer, ako često šetamo s prijateljem, možemo ga nesvjesno ubaciti u sjećanje na šetnju u kojoj nije sudjelovao.
Mit 5: zaboravljanje je loše.
Činjenica: zaboravljanje je korisno – pomaže nam da se usredotočimo na važne informacije i emocionalno se oporavimo. Na primjer, pamćenje općih pravila tajlandske kuhinje važnije je od sjećanja na svaki pojedini obrok, a zaborav negativnih iskustava olakšava emocionalno zacjeljivanje.
Mit 6: svjedočenja su nepouzdana, pa ni pamćenju ne možemo vjerovati.
Činjenica: pogreške u svjedočenju često su rezultat slabog usmjeravanja pažnje, a ne nepouzdanosti pamćenja. Kad nam je neki događaj u fokusu, obično ga pamtimo vrlo precizno.
Mit 7: sjećanja koja se ponovno pojave su manje točna.
Činjenica: studije pokazuju da naknadna sjećanja nisu nužno manje točna od onih koje smo stalno imali na umu, piše Direktno.hr.
Mit 8: dokumentacija je uvijek preciznija od pamćenja.
Činjenica: dokumenti nisu uvijek točni – liječničke bilješke i dnevnici oslanjaju se na pamćenje, a službeni zapisi ponekad sadrže greške ili namjerne netočnosti. Ponekad upravo sjećanja ispravljaju pogrešne zapise.
Mit 9: pamćenje je nepouzdano jer često griješimo.
Činjenica: greške u pamćenju primjećujemo više nego ispravna sjećanja, što stvara dojam nepouzdanosti. Rijetko slavimo kada se nečega precizno sjetimo, ali lako primijetimo kad pogriješimo.
Mit 10: važniji je sam traumatski događaj nego način na koji ga pamtimo.
Činjenica: način na koji pamtimo traumu ima ključan utjecaj na njezine posljedice. Istraživanja pokazuju da psihološke posljedice ovise više o osobnom doživljaju nego o samom događaju.
Marijana Kovač
Foto: Pexels
