“Djeca s kojom radim već u 4. razredu iskazuju zabrinutost oko upisa u srednju školu. Ovi podaci su meni vrlo zabrinjavajući jer uz fokus na akademski uspjeh zaboravimo na emocije”, upozorila je Patricija Haček Zuber, magistra psihologije i poduzetnica.
Patricija je vodila grupne programe podrške za adolescente na teme anksioznosti, depresivnosti i rodnog identiteta. Održavala je različite edukacije za roditelje i stručne suradnike vrtića i škola te provela stotine psihodijagnostičkih testiranja djece. U čemu je poanta roditeljstva, kako nam kaže, najviše su je naučili njezino dvoje djece. Patricija je do danas radila s više stotina klijenata individualno.
Zanimalo nas je koje probleme posebno primjećuje kod djece i roditelja danas, kako ocjenjuje mentalno zdravlje djece i mladih, je li anksioznosti danas sve više te što bi poručila svim majkama i očevima koji imaju problema u odnosima sa svojom djecom.
“Unazad nekoliko mjeseci u svojoj praksi primjećujem porast broja djece u tretmanu u dobi od 1. do 5. razreda. Najčešće se javljaju zabrinuti roditelji jer je dijete već razvilo simptome poput glavobolje, bolova u trbuhu, neki su već imali napadaje panike i slično. Prva stanica je uvijek liječnik i razne medicinske pretrage, a kada se utvrdi da je s tog aspekta sve u redu tada pomoć traže dalje”, započela je Haček Zuber za Generaciju.
Dodala je kako su razlozi do kojih kroz rad dolaze strahovi od ocjena, testova, ispitivanja, izlaganja pred drugima, validacije, mogućnosti da se osramote pred prijateljima, ako nešto neće znati.
“Često djeca spominju kako će se roditelji ljutiti, ako ne dobe dobru ocjenu, a onda neće dobiti nagradu, ako ne prođu s 5,0. Razlozi su brojni, a ja bih rekla da su im zajednički nazivnik nerealna očekivanja. Djeca s kojom radim već u 4. razredu iskazuju zabrinutost oko upisa u srednju školu. Ovi podaci su meni vrlo zabrinjavajući jer uz fokus na akademski uspjeh zaboravimo na emocije. Najčešće djeca barataju samo sa nekoliko osnovnih emocija, imaju crno-bijeli pogled na situacije, nemaju adekvatnih socijalnih vještina kako bi postupili u određenoj situaciji s prijateljima i slično”, istaknula je naša sugovornica.
Foto: privatna arhiva/ Patricija Haček Zuber
Važno je upoznati sebe
Upravo su emocije i koliko su one važne ono na što se u tretmanu uvijek usmjeravaju.
“Nije poanta biti stalno sretan, kako se nameće kroz društvene mreže i sadržaj kojem su ta djeca izložena, nego upoznati sebe, kako ja funkcioniram, koji su moji resursi da se lakše nosim u situacijama koje su mi teške ili neugodne i kako mogu širiti svoje kapacitete”, rekla je Haček Zuber.
Zanimalo nas je kako se roditelji mogu nositi s problemima svoje djece i na što trebaju pripaziti.
“Roditeljima uvijek savjetujem da za početak malo zastanu, redovito odvoje vrijeme 1:1 s djetetom i najprije ga upoznaju. Često su i roditelji u tom začaranom krugu kako stalno educirati dijete, učiti ga što smije, a što ne i stalno ga ispravljati. Kad upoznamo vlastito dijete, kako se osjeća, što voli, o čemu mašta i prihvatimo ga, tada stvaramo temelje za čvrst odnos.”
Za kraj je ova dječja psihologinja poručila svima:
“Jer koja je inače poruka koju šaljemo djetetu? Volim te samo kad si dobar, sretan i uspješan?”
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Pixabay, ilustracija
