/‘LIJEPA PRIČA’ Skijaški klub za osobe s invaliditetom ‘Sljeme’: Ponosni smo na uspjehe naših paraolimpijaca, ali i na socijalizaciju koju pružamo kroz sport

‘LIJEPA PRIČA’ Skijaški klub za osobe s invaliditetom ‘Sljeme’: Ponosni smo na uspjehe naših paraolimpijaca, ali i na socijalizaciju koju pružamo kroz sport

Skijaški klub za osobe s invaliditetom “Sljeme” više od 15 godina uspješno organizira obuku skijanja za osobe s invaliditetom. Obuka se provodi vikendima na Sljemenu i kroz organizaciju skijaških kampova. Više o samom klubu, aktivnostima, ali i brojnim prednostima bavljenja sportom rekla nam je Lada Jug, trenerica i bivša predsjednica kluba. Ova učiteljica skijanja ima 20 godina staža u Centaru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek gdje radi kao profesorica tjelesnog.

Osnivači Kluba su stručni djelatnici u području sporta (profesori kineziologije) s dugogodišnjim iskustvom u radu s osobama s invaliditetom te dugogodišnji učitelji skijanja pri Hrvatskom zboru učitelja i trenera skijanja.

“Kako radim sa slijepim i slabovidnim osobama, a trenerica sam skijanja, odlučila sam spojiti jedno s drugim. Ove godine proslavili smo 15 godina kluba, ali mi smo kroz razne projekte djelovali i ranije, od 2003. godine”, rekla nam je Lada Jug.

Dodala je kako su u rad s djecom (obuka skijanja i treninzi) uključeni su licencirani učitelji skijanja Hrvatskog zbora učitelja i trenera skijanja (HZUTS).

“Skijaški klub za osobe s invaliditetom „Sljeme“ okuplja najveći broj članova – osoba s invaliditetom. Dosad je obukom skijanja obuhvaćeno oko 120 djece i mladih, a postižemo i najbolje rezultate na Prvenstvu Hrvatske u skijanju osoba s invaliditetom”, istaknula je Jug.

U 15 godina kluba osvojili brojne medalje

Klub tako u svom članstvu ima poznate paraolimpijce. Među ostalima, prvu alpsku paraolimpijku Nikolinu Šantek koja je sudjelovala na Paraolimpijskim igrama u Vancouveru 2010., ali i brojne druge.

“U Sočiju 2014. klub je predstavljao Damir Mizdrak. U Pyongyangu 2018. smo imali četiri predstavnika (Damir MizdrakEva Goluža, Lovro Dokić /alpsko skijanje) te smo osvojili prvu zimsku paraolimpijsku medalju za Hrvatsku (broncu), koju je osvojio Bruno Bošnjak u snowboardu”, istaknula je Jug i dodala da će Damiru sljedeće Paraolimpijske igre biti već treće u nizu, a održavaju se u Pekingu od 4. do 13. ožujka 2022.

Istaknula je i to kako su ponosni na obrazovne uspjehe svojih članova.

“Nikolina je završila fizioterapiju i sada je upisala doktorat na Kineziološkom fakultetu, a Eva studira na Harwardu”.

Uključivanje u sport iznimno je važno

Ciljevi kluba su, dodala je, sustavno uključivanje osoba s invaliditetom u skijaški šport, to jest, obuka skijanja. Uz to, vrši se i selekcija natjecatelja, provode sustavni treninzi, kao i “suhi” kondicijski treninzi tijekom cijele godine. Klub organizira i ljetne kondicijske kampove te edukaciju i osposobljavanje stručnih djelatnika u području skijanja.

“Prvenstveno uvodimo osobe s raznim oblicima invaliditeta u sport, a onda one koji pokažu zanimanje usmjeravamo i u profesionalni sport. Imamo i novih kandidata za Paraolimpijske igre, što nas veseli”, napomenula je Jug.

Na naš upit na koji način treniraju osobe s invaliditetom, odgovorila je:

“Najspecifičnija je prilagodba za slijepe i slabovidne osobe jer je to uglavnom individualni rad. Jedan učitelj trenira s jednom osobom, a sve se svodi na stalne verbalne upute. Znači, nema fizičkog kontakta, sve je putem uputa. Kod slabovidnih sportaša se koristi Bluetooth tehnologija. Naime, u kacigama imamo mikrofone i zvučnike i tako komuniciramo. Slijepi skijaši se prema izvoru zvuka orijentiraju gdje je vodič i prate ga. Tu je potrebnu puno zajedničkog skijanja. Važno je da se učitelj i skijaš uspiju uskladiti, to jest, da ne budu preblizu ni predaleko jedno od drugog”.

A koje su koristi za osobe s invaliditetom?

“Prvenstveno je to zdravlje, pogotovo jer je riječ o sportu na otvorenom. Zatim druženje i socijalizacija te prihvaćanje vlastitog invaliditeta. Pomaže im se i stavlja u prvi plan njihove sposobnosti, a ne nesposobnosti. To su dakle i psihološke dobrobiti”, napomenula je Jug.

Dodala je kako su kroz zimski period na Sljemenu, a ostatak godine rade suhe treninge. Oni koji se pak natječu su svaki mjesec na kampovima.

“Nažalost, sport je takav da ovisimo o vremenskim uvjetima. No skijaška paraolimpijska reprezentacija priprema se u Austriji na skijalištima. Iz našeg kluba imamo dosta reprezentativaca. Jedna od njih je i odlična Lucija Smetiško koja je osoba s tjelesnim oštećenjem.

U klubu imaju djecu iz cijele Hrvatske, a zanimalo nas je kako su reagirala na skijanje.

“Djeca su bila zainteresirana od samih početaka kluba. Dosta ih voli izazove i ima potrebu za socijalizacijom s drugima i žele raditi stvari poput ostale zdrave djece, da ne budu obilježeni samo svojim invaliditetom. Kroz skijanje je puno veća socijalizacija i integracija – zajedno treniramo s redovnom zdravom djecom. Interesa ima”, istaknula je Jug.

Dodala je kako imaju najviše slijepih i slabovidnih osoba, ali i osoba s tjelesnim invaliditetom jer su imali dobru suradnju s Centrom za odgoj i obrazovanje Dubrava. Rade i s osobama koje imaju oštećenje vida, a pohađaju redovne škole.

Korona im otežala rad

Hrvatski paraolimpijski odbor je za vrijeme korone proveo projekt jačanja kapaciteta da pomogne klubovima i da financira trenere. Naime, zbog korone i trajanja epidemioloških mjera bili su ograničeni s radom.

“Pandemija nas je definitivno unazadila nas je. U školi skijanja imamo skijaše iz Centra Vinko Bek koji prošle godine nisu sudjelovali u treninzima na snijegu zbog epidemioloških mjera koje su se odnosile na Centre socijalne skrbi. Radi zaštite korisnika nije im bilo dozvoljeno skijanje na Sljemenu”, rekla je Jug.

Zbog korone su stoga u puno manjem opsegu djelovali.

“Aktivnih članova po sezoni imamo oko četrdeset. Najviše imamo srednjoškolaca. Jedan od razloga je i taj jer ipak tražimo dozu samostalnosti. Naime, moramo doći na brdo, nositi opremu, obući opremu. No primamo sve osobe s invaliditetom koje žele naučiti skijati. Imamo i ljude od 40 godina koji su nam se priključili, kao i jednog člana iz Splita. Otvoreni smo tome da ne provodimo obuku samo s osobama s invaliditetom već i s njihovim prijateljima te članovima obitelji, tako da oni mogu slobodno sa svojom ekipom na skijanje, primjerice u Austriju. Naučili smo jednog brata osobe s invaliditetom skijati i voditi tako da može skijati s bratom”, napomenula je Jug.

Dodala je kako u klubu nemaju zaposlene trenere, a pred njih je stavljen velik izazov.

“Vikendima provodimo školu skijanja, a za svaki vikend zasebno planiramo broj učitelja, i to ovisno o broju i strukturi prijavljenih i vrsti invaliditeta te razini znanja skijanja. Ovih godina kroz klub je prošlo puno učitelja. Za slijepe i slabovidne je bitno da uvijek isti učitelj skija s njima. Tako i sami učitelji obogaćuju svoje iskustvo. Mi im dajemo upute i po potrebi korigiramo ako nešto uočimo jer tehnika skijanja je potpuno jednaka. Naravno, kod osoba s tjelesnim invaliditetom ima manjih promjena u tehnici, ali samo skijanje je jednako za sve”.

Dosta često se znalo dogoditi da neki učitelji u početku odustanu zbog straha od novoga.

“To je za njih veliki izazov, pogotovo skijati sa slijepim skijašem jer doslovno njegov život ovisi o treneru. Skijanje samo po sebi je prilično rizičan sport. To je zahtjevno, traži puno koncentracije. No učitelji kojima se to svidi nam se uvijek vraćaju”, rekla je Jug.

Financijska pomoć Grada Zagreba

Klub je ušao u Program javnih potreba Grada Zagreba i preko njih ostvaruju besplatne skijaške karte na Sljemenu za osobe s invaliditetom. Pomaže im i Hrvatski skijaški savez osoba s invaliditetom koji im pokrivaju najam opreme.

“Inače smo, kada nije bio korone, godinama organizirali promotivnu skijašku utrku osoba s invaliditetom “Dođi, probaj, pobijedi” na koju smo zvali osobe iz javnog života. Odazivali su nam se poznatih glumci, TV voditelji, sportaši. To nam je trebao da dođemo do medijske vidljivosti, iz dva razloga – da osobe s invaliditetom čuju za nas da postojimo, a s druge strane, zbog financijskih razloga kako bismo pokrili rad učitelja skijanja koji se uglavnom bazira na volonterizmu. No bitno nam je da imamo isti stručni kadar, da ih educiramo. I ako ih želimo zadržati moramo ih platiti. Važno je da se taj rad honorira.

Za kraj je osobama s invaliditetom poručila:

“Svakako neka probaju baviti se sportom. Ne mora to biti skijanje. Sada zaista ima raznih klubova., a prednosti bavljenja sportom su brojne. Kroz sport će se više družiti i to je jako važno za njihovu socijalizaciju”, poručila je za kraj Lada Jug.

Bjonda Lučić

Foto: Facebook

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.