Milijuni lampica obasjaju grad šireći radost u vrijeme došašća i priprave za blagdan Božić. Miris cimeta, klinčića i kuhanog vina miriši na svakom uglu, a na mnogim lokacijama može se čuti božićna glazba unoseći dodatnu čaroliju u ovo predblagdansko vrijeme. Božić je pred vratima, a obitelji uskoro na okupu.
Ipak, postoji i druga strana medalje. Naime, dok tisuće ljudi prolaze gradom prolaze uživajući u sjaju i blještavilu na adventskim kućicama (koje su ove godine tema brojnih medija zbog visokih cijena), s druge strane imamo beskućnike, možemo slobodno reći, obespravljene ljude koje sustav, ali i ti isti građani ignoriraju. Tu nastupa Mile Mrvalj i njegova udruga Fajter koja se uhvatila u koštac s problemom pokušavajući iz ralja propasti, ali i nemilosrdnog sustava iščupati ovu ranjivu skupinu ljudi.
Iz Sarajeva je stigao u Zagreb i četiri i pol godine proveo je živeći kao beskućnik nakon što je izgubio svoju umjetničku galeriju i stan. Mile Mrvalj sa svojom udrugom Fajter radi na ponovnoj integraciji beskućnika u društvo što se ponekad čini kao nemoguća misija. Od našeg posljednjeg razgovora prošle su dvije godine, a Mrvalj je upozoriko kako je nažalost, situacija je sve gora i teža. “Ekonomska kriza, sve veća inflacija udara ljudima na standard., a samim tim sve više ljudi ulazi u siromaštvo, a sve više njih iz siromaštva prelazi u beskućništvo, opisao je proces koji dovodi do problema beskućništva. Istaknuo je i kako se ponekad čini da se situacija nešto popravlja. “Kao popravlja se, ali ‘navala’ beskućnika je sve veća i veća. Pomogneš dvojici i jave ti se još trojica, pomogneš njima, javi se pet novih”, ukazao je trenutnu situaciju.
Osim klasičnog problema beskućništva istaknuo je i problem otuđenosti koji jako pogađa ovu skupinu ljudi. S tim dodatnim teretom je teško živjeti, a oni koji to nisu prošli, teško mogu dokučiti kakav je to osjećaj. “Otuđenost je sama po sebi teška, na samome dnu, to je prava stigmatizacija. Ako uzmemo u obzir sve vrste stigmatizacije koje postoje prema ljudskom biću, nema veće otuđenosti prema ljudima nego prema beskućniku. Sve ostale kategorije ljudi imaju puno više empatije. Ljudi su suosjećajniji prema bilo kojoj drugoj kategoriji nego prema kategoriji beskućnika. Beskućnik to osjeti svakodnevno na svojoj koži”, istaknuo je Mrvalj.
‘Pred Božić nas se i sjete, ali čim prođe Nova godina, zaborave na nas’
Kao što smo spomenuli evo advent je, svuda su adventske kućice, a vidimo ove brutlne cijene koje su skupe i za prosječne ljude, ali je ipak sve puno. Ljudi uvijek kupuju, kao da su začarani i to je tako. Moram naglasiti da se pred Božić ipak ljudi malo više sjete i solidariziraju s beskućnicima, pa čak i ovom ludilu adventa i adventskih kućica gdje se svi žale na cijene, a sve je uvijek puno”, rekao je naš sugovornik i naglasio da je nakon blagdana drastično drugačija situacija slikovito je opisavši.
“Što se tiče donacija, čim prođe Nova godina, ja mogu otići na Havaje na tri mjeseca, nitko neće pitati za mene”, rekao je dodavši da je to dio našeg sociološkog folklora u kojem živimo. Mrvaljeva udruga je u veljači proslavila svoj 10. jubilej, a u ovih 10 godina organizirao čitav niz kreativnih radionica – od večeri poezije, večeri slikanja, pravljenja malih glinenih skulptura i slično.
Osim donacija koje su najčešći vid pomoći ovoj udruzi, Mrvalj naglašava kako se može pomoći volontiranjem u već spomenutim radionicama. “Kao što svi već znaju, organiziramo određeni broj radionica pa je uvijek dobrodošlo da se ljudi uključe u to. To je zaista lijepo iskustvo jer na svim kreativnim radionicama sudjeluju i beskućnici i volonteri te se tako stvara jedna lijepa priča, ali i spona među ljudima”, istaknuo je naš sugovornik te naglasio nanako njegova udruga ima oko 20 korisnika.
‘Malo ljudi to uspije…’
“Udruga skrbi za 20-ak beskućnika, to je naš kapacitet jer o tom broju mogu koliko-toliko skrbiti, reći ću pod navodnicima ‘kvalitetno’. Naime, mogu im kvalitetenije pomoći ako su u tom broju. Mogu imati i 50 korisnika, ali onda nitko neće dobiti zadovoljavajuću razinu skrbi”, istaknuo je. Dodao je i da u ovo predbožićno doba udruga dobije hrane i higijenskih potrebština toliko da podmiri potrebu za tih 20-ak korisnika.
Za kraj nas je zanimalo, budući da se i sam borio s beskućništvom te čak nekoliko godina živio kao pripadnik te ranjive skupine, koliko je teško i koliko se ljudi uspiju izvući iz tog problema u kojima im rijetki pružaju ruku spasa. “Nažalost malo ljudi to uspije. Jako malo”, rekao je i objasnio suštinu problema.
Navest ću samo onaj blesavi primjer gdje po zakonu da čovjek koji prima socijalnu pomoć ne smije na račun dobiti 100 eura, iznos mu se odbije od socijale. Pa kakav je to način? Zaista ne možeš vjerovati tko sjedi tamo u nekim uredima”, rekao je Mrvalj. “Nije problem u beskućniku i nije do čovjeka, nego je sustav takav. Nemilosrdan”, zaključio je Mrvalj.
Bjonda Lučić
Foto: Pixabay/Unsplash
