/Kako pomoći starijima kada je u pitanju medijska pismenost? Evo što o tome kaže komunikologinja Gordana Lesinger

Kako pomoći starijima kada je u pitanju medijska pismenost? Evo što o tome kaže komunikologinja Gordana Lesinger

Danas živimo u svijetu kada u gotovo svakom trenutku u javnost ispliva nova vijest – bilo da je riječ o politici, showbizu, zdravlju, obitelji…No vrlo je važno znati koja vijest je prava, a koja ide u smjeru lažne vijesti, tzv. ‘fake newsa’. Zbog toga nam je važna medijska pismenost.

Mnogi navode da je medijska pismenost jedan od temeljnih elemenata građanske pismenosti jer su mediji važan kanal informiranja, kao i komunikacije građana i tijela javne vlasti i mogu utjecati na formiranje javnog mnijenja.

Posljednjih godina broj lažnih vijesti se povećao, a kulminirao je za vrijeme pandemije korona virusa, ali traje i dalje zbog rata u Ukrajini i narušene geopolitičke situacije.

Kako bismo doznali zašto je važna medijska pismenost, kontaktirali smo komunikologinju Gordanu Lesinger, profesoricu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i bivšu glasnogovornicu Sigurnosno-obavještajne agencije.

Na samom početku komunikologinja Lesinger upoznala nas je s definicijom medijske pismenosti. No kaže da ne postoji jedinstvena definicija.

“Čini mi se da ne postoji jedinstvena definicija medijske pismenosti, ali ako pokušamo reći jednostavnim jezikom to je mogućnost kritičkog analiziranja dobivene informacije kroz medije, kao i sposobnost kritičkog promišljanja kod odabira praćenja medija iz kojega se prima informacija”, kaže komunikologinja.

Kada govorimo o Hrvatskoj, prevladava li kod nas više medijska pismenost ili medijska nepismenost, zanimalo nas je. Lesinger nam kaže da je situacija “pola-pola”.

“Mislim da je medijska pismenost značajna za snalaženje u medijskom prostoru danas u 21. stoljeću. Možda bih mogla reći da je pola pola. Možemo li biti pismeniji, vjerojatno da, ali da se na medijskoj pismenosti i medijskom odgoju, posebno djece i mladih, intenzivno radi – to je definitivno”, ističe.

Svakodnevni razvoj tehnike, tehnologije, a onda i medija nikada nije bilo intenzivnije pa mi se čini kako svakodnevno moramo učiti nešto novo, dodaje.

“Samo trebamo biti vješti u prepoznavanju informacija koje dobivamo kroz medije”, poručuje naša sugovornica.

Kako prepoznati lažnu vijest

Tada se osvrnula i na mlade ljude, odnosno primaju li oni potrebno obrazovanje kada je medijska pismenost u pitanju. Koliko je upoznata, kaže, postoji interes za medijskim obrazovanjem.

“Jednako tako mislim da smo na svim razinama svjesni kako je ovakva vrsta obrazovanja nasušno potrebna u današnje vrijeme. Kako neprestano govorimo da je nužno ulagati u opće obrazovanje, tako je nužno ulagati i razvijati medijsko obrazovanje”, navodi.

Našu sugovornicu pitali smo i o ne tako malome broju lažnih vijesti koje su nastale tijekom pandemije korona virusa. Ljudi su, ne trebamo ni podsjećati, podosta nasjeli na to. Kako prepoznati lažnu vijest, a kako onu pravu, zanimalo nas je.

Je li to do izvora vijesti ili ipak nešto drugo, dodali smo.

Komunikologinja Lesinger odgovara da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) za vrijeme pandemije imala kampanju INFODEMIJA. Potom nastavlja:

“To je označavalo diseminaciju lažnih vijesti o pandemiji, jednako su tako mediji neprestano upozoravali na lažne vijesti. Razvile su se brojne platforme za provjeru činjenica”.

Kaže nam i da je nekako uvijek na strani medija, a onda je svoju tvrdnju dodatno pojasnila.

“Nekako sam uvijek na strani medija i mislim da su ozbiljne medijske kuće, kao i uvijek, profesionalno i s oprezom prenosile informacije. Da je bilo brojnih šumova u medijskom prostoru, bilo je”, kaže.

Dodaje da su ti šumovi bili rezultat lažnih vijesti.

“Nekada je prevladavalo vjerovanje kako je informaciju potrebno analizirati kroz tri različita izvora, naravno da je rezultat oblikovanja i prepoznavanja informacije nužno gledati kroz medijsku kuću koja odašilje tu vijest”, navodi.

I stariji prate novitete

Kada su u pitanju starije osobe i njihova razina medijske pismenosti, kaže da je teško odgovoriti na pitanje jesu li oni po tom pitanju u nezgodnijoj situaciji od mladih.

“Meni je to nezgodno odgovoriti. Čini mi se kako je danas teže odgovoriti koje su to starije osobe. Radni vijek se produžio pa htjeli – ne htjeli moramo pratiti novitete i hvatati korak”, kaže nam i nastavlja:

“Osobe starije životne dobi imaju dovoljno iskustva u praćenju medija pa postajemo konzervativniji što smo stariji”.

Mislim da se izgradi vjernost ka određenom mediju kojemu vjerujemo, dodaje.

“S druge strane, mlade osobe imaju sasvim drugačije preferencije od osoba starije životne dobi pa samim tim oni izgrađuju svoju medijsku pismenost i možda im trebaju obrazovne smjernice kako bi razvili kritičko mišljenje i razvili vjernost određenom mediju”, kaže nam naša sugovornica.

Pitali smo i na koji način starijim ljudima možemo pomoći kada je u pitanju medijska pismenost.

“Od silver surfera do generacije alfa nužno je raditi na medijskoj pismenosti, kao i na opismenjavanju. Jedni se bolje snalaze u tradicionalnim medijima, drugi se bolje snalaze na internetu i društvenim mrežama”, govori i nastavlja:

“Jednako tako, silver surferi ovladavaju korištenjem interneta i društvenih mreža, a otkrili su i prednosti komunikacije na mrežama. Pomoći im možemo razvijanjem programa medijskog opismenjavanja koji bi se održavali u domovima za starije osobe, ali i u dnevnim boravcima za starije”.

Toliko im jesmo dužni, ističe.

Zaključno, komunikologinja Lesinger odgovorila je na pitanje tko je veći generator fake newsa.

To je tek nezgodno odgovoriti, kaže Lesinger za Generacija.hr.

Bez relevantnih pokazatelja i istraživanja, ne bih se usudila odgovoriti, zaključila je komunikologinja i bivša glasnogovornica SOA-e Gordana Lesinger.

Bjonda Lučić

Foto: osobna arhiva/Pixabay (ilustracija)/Generacija.hr

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.