“Roditelji koji su više ometeni pametnim telefonom i zbog toga manje obraćaju pozornosti na dijete ujedno doživljavaju i više sukoba s djecom oko dječjeg korištenja pametnog telefona”, upozorila je Marina Merkaš, profesorica s Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Dodala je kako su istraživanja pokazala i to da je prekomjerno vrijeme korištenja digitalnih uređaja povezano s lošijim raspoloženjem kod djece tijekom dana, odnosno tjedna.

Poznato je kako su pametni telefoni izmijenili način života i komuniciranja, kako u društvu, tako i unutar obitelji. Oni ne utječu samo na djecu, već i na roditelje, ali i na odnos roditelja s djecom. Pokazao je to projekt D.E.C.I.D.E. koji već dvije godine istražuje korištenje digitalnih uređaja, prvenstveno pametnog telefona, na razvoj i dobrobit djece.

Kao voditeljica projekta i istraživačke grupe Merkaš nam je u razgovoru za Generaciju.hr otkrila više o samom projektu, saznanjima do kojih su došli, negativnim utjecajima pametnih telefona na djecu i roditelje te kako se postaviti prema digitalnim uređajima da ne ometaju odnos roditelja s djecom.

Kada i zašto je pokrenut ovaj projekt? Koji su mu ciljevi?

U Hrvatskoj ne postoje sustavna praćenja i istraživanja učinaka korištenja digitalnih uređaja, posebice pametnog telefona, na razvoj djece različite dobi i to korištenjem različite metodologije istraživanja. S druge strane, djeca dio svoga odrastanja provode u „virtualnom svijetu“, pri čemu mi i dalje ne znamo kakve će to dugoročne posljedice ostaviti na njihov razvoj. Stoga je 2019. godine projekt D.E.C.I.D.E. prijavljen na natječaj Hrvatske zaklade za znanost, koja je pozitivnim odgovorom prepoznala važnost teme i projekta te odlučila financirati projekt i zapošljavanje mladih istraživača na projektu.

D.E.C.I.D.E. je uspostavni istraživački projekt punog naziva „Digitalna tehnologija u obitelji: obrasci ponašanja i učinci na razvoj djece“, a financiraju ga Hrvatska zaklada za znanost i Hrvatsko katoličko sveučilište. Provedba je započela 1. siječnja 2020. i trajat će do 31. prosinca 2024. Ciljevi projekta su dolaženje do spoznaja o učincima korištenja digitalnih uređaja, prvenstveno pametnog telefona, na razvoj i dobrobit djece kroz znanstvena istraživanja te formiranje, razvoj i osposobljavanje mladih istraživača za provedbu znanstvenih istraživanja i projekata.

Svrha projekta je kroz empirijska istraživanja doći do znanstvenih spoznaja o učincima korištenja pametnog telefona na razvoj i dobrobit djece od rođenja do adolescencije. Uslijed brzog razvoja tehnologije, „digitalno igralište“ djece danas postaje sve bogatije, nudeći pri tome djeci različite nove igre i igračke skoro svakodnevno, dok djeca u to igralište najčešće ulaze prerano i potpuno nespremna. Za usmjeravanje dječjeg razvoja i života na tome igralištu neophodno je obrazovati i usmjeravati djecu, njihove roditelje i odgojitelje, učitelje, kreatore politike i sve koji na izravan i neizravan način svojim djelovanjem čine društveni kontekst razvoja djece. Stoga je krajnji cilj projekta stvoriti bazu znanja koja će moći poslužiti prvenstveno stručnjacima u praksi te relevantnim akterima u društvu s ciljem razvoja programa i intervencija djelovanja za obitelji i djecu temeljenih na znanstvenim dokazima.

Tko je sve uključen i što ste sve istraživali u sklopu projekta?

Istraživanja u okviru projekta trenutno se provode u osnovnim školama u Hrvatskoj. Od početka projekta proveli smo nekoliko istraživanja kojima smo ispitali motivaciju, navike i okolnosti korištenja digitalnih uređaja, digitalne aktivnosti i ometanje tehnologijom kod roditelja i djece, povezanost korištenja uređaja digitalne tehnologije s pokazateljima dobrobiti djece, emocionalnim problemima i problemima u ponašanju te interakcije između djece i roditelja koje su vezane uz dječje i roditeljsko korištenje pametnog telefona. U planu su nam i istraživanja u kojima ćemo se usmjeriti na ometanje tehnologijom i diferencijalnu osjetljivost djece na učinke medija i korištenja digitalnih uređaja.

Projekt provodi istraživačka grupa DEBBIE koju trenutno čine dvije doktorandice zaposlene na projektu, Ana Žulec, mag. psych. i Matea Bodrožić Selak, mag. psych., poslijedoktorandica zaposlena na projektu dr. sc. Vanesa Varga, članica doc. dr. sc. Marina Kotrla Topić (Institut Pilar), članica Katarina Perić, mag. psych. (Institut Pilar) te četvero studenata psihologije s Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta – Sara Jelovčić, Marija Rusan, Leina Radusinović i Luka Štefanić. Savjetnice projekta su profesorica Patti M. Valkenburg sa Sveučilišta u Amsterdam i profesorica Sarah Coyne sa School of Family Life na Brigham Young Sveučilištu. Na projektu surađuju i Roditeljsko savjetodavno tijelo i Dječje savjetodavno tijelo.

Koja istraživanja vezana uz digitalnu tehnologiju i obitelj biste posebno izdvojili?

U 2020. godini proveli smo istraživanje „Korištenje digitalne tehnologije u obitelji” tijekom pandemije bolesti Covid-19 s 283 roditelja djece od 3 do 14 godina te istraživanje sa studentima o korištenju digitalne tehnologije. Tijekom 2021. godine proveli smo Studiju 1 u okviru projekta u kojoj smo individualno ili grupno razgovarali sa 64 djece i 65 roditelja o njihovim navikama korištenja digitalnih uređaja, motivaciji za korištenje digitalnih uređaja, roditeljskom upravljanju dječjim korištenjem uređaja, ometanju koje doživljavaju zbog svakodnevnog korištenja uređaja i digitalnim aktivnostima te prikupili mišljenja o pozitivnim i negativnim stranama korištenja digitalnih uređaja.

Tijekom 2021. godine proveli smo i dnevničku studiju, za koju smo posebno osmislili „Moj dnevnik medija“ za djecu, sa 61 djetetom u dobi od 4 do 15 godina u trajanju od tjedan dana. U 2022. godini započeli smo s longitudinalnom studijom s 285 djece u osnovnim školama i njihovim roditeljima, a koja će se provoditi i 2023. godine i u kojoj ćemo četiri puta prikupljati podatke od djece. To je prva longitudinalna studija s djecom u Hrvatskoj o korištenju pametnog telefona. Trenutno provodimo još jednom istraživanje s roditeljima „Roditeljsko ponašanje i dječje korištenje mobitela“ te će se ove godine provoditi i jedno doktorsko istraživanje pod nazivom „Uloga roditeljske medijacije u prevenciji problematičnoga korištenja interneta kod djece u ranoj adolescenciji“ u okviru projekta. Do kraja 2022. provest ćemo i drugu dnevničku studiju na projektu, a u 2023. godini planiramo studiju opažanja djece i roditelja u prirodnim uvjetima.

Do kojih ste najvažnijih saznanja došli? Što su dosad pokazala vaša, ali i strana istraživanja?

Rezultati naših dosadašnjih istraživanja u okviru projekta, dobiveni kroz razgovore s djecom i roditeljima, dječje dnevnike medija i dječje i roditeljske upitnike, potvrđuju ono što svi na neki način znamo i što pokazuju i druga, strana istraživanja. Svako drugo dijete u Hrvatskoj digitalne uređaje, dominantno pametni telefon, koristi u prosjeku više od dva i pola sata dnevno, odnosno više od preporučenog vremena. Što su djeca starija, to se vrijeme koje provode u korištenju uređaja povećava. Primarno uređaje koriste radi zabave, u svrhu igre. Djeca pametni telefon doživljavaju kao „igračku“. Takvo prekomjerno korištenje, prvenstveno radi zabave, povezano je s negativnim ishodima, npr. većim rizikom za razvoj ovisnosti o telefonu, lošijom kvalitetom spavanja, lošijim školskim uspjehom te lošijim raspoloženjem i nižim zadovoljstvom životom kod djece.

Trend i navike korištenja se jako brzo mijenjaju. Primjerice, u roku od pola godine primijetili smo da se promijenio trend korištenja pametnog telefona kod djece. Recentni podatci iz svibnja i lipnja ove godine pokazuju npr. da djeca u višim razredima osnovne škole uglavnom „snapaju“ radi zabave i na to troše većinu vremena koje dnevno provode gledajući u ekran pametnog telefona. Kako ti novi trendovi i navike korištenja kratkoročno djeluju, ali nažalost ne i dugoročno, na razvoj i dobrobit djece saznat ćemo za nekoliko mjeseci na projektu. Zato su nam potrebna stalna istraživanja i praćenja, kao što se to radi u svijetu.   

Što su pokazali dnevnici medija? Kako digitalni uređaji utječu na današnju djecu?

Pokazali su nam kako je prekomjerno vrijeme korištenja digitalnih uređaja povezano s lošijim raspoloženjem kod djece tijekom dana, odnosno tjedna. Postavlja se pitanje koriste li djeca uređaje više tijekom dana i zbog toga postaju lošije raspoložena ili su loše raspoložena pa više koriste uređaje da bi se možda osjećala bolje? Na to pitanje – trenutno začarani krug – još ne znamo odgovor, a u našim budućim istraživanjima ćemo, nadam se, doći i do toga odgovora. Jer, djeca su nam govorila da su sretna dok koriste uređaje te da im je drago što ih pitamo o nečemu što je dio njihovoga života i mi im u potpunosti vjerujemo da je tako.

Iz spoznaja detaljnije, dublje, opširnije i objektivnije analize svih prikupljenih podataka o ponašanju i doživljajima djece, počnete se pitati u kojem trenu to „sretno korištenje“ postaje povezano s nizom negativnih ishoda i zašto, te može li to „sretno korištenje“ biti dovedeno u vezu s pozitivnim ishodima. Budimo realni, „dječje digitalno igralište“ neće nestati, samo će se širiti i postajati dostupnije i bogatije različitim izazovima. Što nas usmjerava na to da djecu treba pripremati za to igralište.

Koja je uloga roditelja u svemu tome? Kako mogu pomoći svojoj djeci?

Roditelji se trude nadzirati korištenje uređaja, ali nisu u tome posebno vješti i uspješni te uglavnom s postupcima nadzora i kontrole počnu kad djeca već uređaje koriste prekomjerno i neprimjereno, što pokazuju i naša istraživanja. Često je onda taj kontekst „plodno tlo“ za sukobe između djece i roditelja oko dječjeg korištenja uređaja te roditelji pribjegavaju restriktivnim mjerama, poput potpune zabrane korištenja uređaja.

Roditelji su zabrinuti za razvoj svoje djece i žele znati kako usmjeriti djecu u korištenju pametnog telefona. Djeca i roditelji prepoznaju i pozitivne aspekte korištenja uređaja, poput komunikacije s prijateljima i obitelji te usvajanja nekih znanja i dolaženja do novih informacija. No, uglavnom su roditelji zabrinuti i usmjereni na negativne aspekte korištenja uređaja poput glavobolja, poteškoća s vidom i lošijeg raspoloženja kod djece.

Kako moderna tehnologija, posebice pametni telefoni, utječu na obiteljske odnose, posebice na odnos roditelj-dijete?

Ušli smo u središnju fazu projekta kada je ovo pitanje posebno istaknuto u našim istraživanjima. Do sada smo kroz naša istraživanja saznali da je učestalije korištenje pametnog telefona i ometanje telefonom tijekom interakcija djeteta i roditelja povezano s lošijom kvalitetom odnosa djeteta i roditelja. I djeca i roditelji doživljavaju ometanje pametnim telefonom dok su u interakciji, odnosno druženju. Primjerice, prekide u komunikaciji zbog obavijesti s pametnog telefona koje odmah provjeravaju ili korištenja pametnog telefona dok su u komunikaciji. Potvrdili smo da je roditeljsko korištenje pametnog telefona tijekom brige i skrbi za djecu ili tijekom razgovora s djecom negativno povezano s dječjom socijalnom kompetencijom. Djeca na roditeljsko korištenje pametnog telefona tijekom interakcija djeteta i roditelja uglavnom reagiraju ljutnjom i tugom te često svojim ponašanjem aktivno pokušavaju skrenuti pozornost roditelja s telefona na sebe, a starija djeca su nam otkrila i da su već navikla na takvo ponašanje roditelja, što je tužna spoznaja.

Roditelji koji su više ometeni pametnim telefonom i zbog toga manje obraćaju pozornosti na dijete ujedno doživljavaju i više sukoba s djecom oko dječjeg korištenja pametnog telefona. Više sukoba oko dječjeg korištenja pametnog telefona između djece i roditelja jest povezano s nižim zadovoljstvom životom i lošijim raspoloženjem djece. Za sada se može zaključiti kako ometanje pametnim telefonom u odnosu djeteta i roditelja nepovoljno djeluje na odnos roditelj-dijete, ali i na razvoj i dobrobit djeteta. Vjerujem da će nam buduća istraživanja na projektu dati još dublji uvid u ovu problematiku, koja svakodnevno muči i roditelje i djecu.

Koje savjete imate za roditelje vezano uz poboljšanje interakcije s djecom u današnje vrijeme?

Pitate me teško pitanje. U svome temeljnom zvanju sam istraživač i profesor, rijetko radim praksu i još rjeđe se usudim ovako dati savjet svima za sve. Predajem razvojnu psihologiju skoro dvadeset godina studentima psihologije. Obično im napravim sljedeće – provedem ih kroz normativni razvoj čovjeka od rođenja do smrti, a onda im na zadnjoj godini kada im predajem uzdrmam sve usvojeno znanje činjenicom da ni jedno dijete neće imati isti razvojni put i ni jedan odnos roditelj-dijete neće biti isti i kažem da nema univerzalnog odgovora i rješenja. Potom dodam, da će morati uzeti sve znanje koje imaju i dobro pogledati i dijete i roditelja i njihov odnos te onda na temelju toga oblikovati svoje savjete. Sva suvremena istraživanja ukazuju na takav proces u savjetovanju. Zato jednostavni savjeti i recepti za „bolje“ roditeljstvo koje možete danas pronaći svugdje u medijima „ne pale“, a onda i odnos djeteta i roditelja ne mogu odvesti na bolji put.

Slično ću napraviti i sada. Sve što sam napisala o našim rezultatima na projektu stoji, ali odmah upozoravam da postoje razlike među djecom i roditeljima te recentne spoznaje iz strane literature ukazuju na postojanje različite osjetljivosti djece na korištenje uređaja. Jednostavnije, dvoje djece iste dobi može koristiti pametni telefon više od preporučenog za njihovu dob, ali učinak toga vremena korištenja na njihov razvoj i dobrobit neće biti isti na oboje. To je nešto što sada trenutno i mi istražujemo na projektu.

Ipak, postoji li barem neki univerzalni savjet koji bi mogao pomoći roditeljima i djeci?

Nema jednostavnog i jednoznačnog odgovora, ali ima jedan koji je vrijedio i prije, a vrijedit će i u budućnosti, prema mome mišljenju, bez obzira na okolinu (aludiram na ovu virtualnu) u kojoj djeca odrastaju. S djecom treba razgovarati i družiti se, s manjom djecom igrati se, s djecom treba graditi odnos povjerenja od najranije životne dobi i djeci treba posvetiti vrijeme i pažnju. To vam je jedini savjet koji vam mogu dati – pitajte ih, slušajte ih, čujte ih, gledajte ih i promatrajte ih. Tako jednostavno, a tako teško istinski izvedivo roditeljima okupiranim raznim stvarima u današnje vrijeme.

Komunikacija je jedan od najvažnijih ključeva, a kako će roditelji koristiti taj ključ da otvore vrata prema kvalitetnijem odnosu sa svojom djecom ostavljam njima na izbor, jer oni svoju djecu znaju puno bolje nego ja. Velik broj djece nam je u razgovorima rekao kako im je bilo lijepo pričati s nama jer smo ih pitali upravo o onome što ih zanima i što čini važan dio njihovog života – korištenje pametnog telefona.

Kada moderna tehnologija može biti korisna unutar obitelj, a kada je izrazito štetna? Imate li kakav savjet za roditelje?

Pametni telefon je dizajniran tako da nam okupira pažnju, stalno nam je dostupan i često nas nagrađuje za pažnju koju mu dajemo. Stoga, prvo i osnovno treba osvijestiti vlastite navike korištenja pametnog telefona. Pogledajte koliko vremena tijekom dana i na što potrošite kad koristite telefon te možete li manje. Posebice, provjerite telefon vašeg djeteta ako ga ono ima. Pregledajte što vaša djeca rade na pametnom telefonu, u koju svrhu ga koriste i koliko vremena. Jer, djeca nemaju potpuno razvijene sposobnosti regulacije emocija i ponašanja, a to im često otežava uspostavu kontrole nad korištenjem telefona.

Dostupne su i različite aplikacije za praćenje djetetova pametnog telefona, a roditeljima kojima je blizak taj način upravljanja djetetovim korištenjem pametnog telefona savjetujem da ga iskoriste. Razgovarajte s djecom o korištenju pametnog telefona te obrazujte i sebe i djecu o dobrim i lošim stranama korištenja. Možete se poslužiti i našim dnevnikom medija i pratiti dječje korištenje uređaja tijekom tjedan dana te potom razgovarati s djetetom o tome. Ako uočite da postoji problem, obratite se stručnjacima za savjet i pomoć.

Što biste još poručili roditeljima za kraj?

Razmislite koristite li pametni telefon i kad to nije prijeko potrebno, na primjer kad ste u razgovoru i druženju s djetetom i obitelji. U situacijama izrazitog ometanja pametnim telefonom (npr. kad telefon koristite na način da ne čujete što vas dijete pita i govori vam ili ne možete pratiti tijek razgovora jer stalno provjeravate obavijesti na telefonu), savjetujem da telefon maknete od sebe, baš kako to rade i djeca kad rade školske zadatke, što su nam rekla u razgovorima. Često od djece puno možemo naučiti, samo ih treba slušati. Možda vam može pomoći i plan korištenja uređaja i medija u obitelji. Jednostavnije napisano, napravite plan kad i gdje je prihvatljivo, a kad i gdje nije prihvatljivo koristiti telefon i toga se pridržavajte svi u obitelji. Izbjegavajte korištenje i stalno provjeravanje pametnog telefona tijekom obiteljskih obroka, a posebice prije odlaska na spavanja, što posebno vrijedi za djecu. Dogovorite s djetetom, prije nego mu pametni telefon date u ruke, pravila ponašanja i korištenja te što će se dogoditi ako se ona prekrše.

Potrebno je stalno pratiti i vlastite i djetetove navike korištenja pametnog telefona, jer djeca i ovaj vid ljudskog ponašanja uče od ljudi u svojoj okolini. Uzmite jednu smjernicu, pokušajte ju primijeniti kroz neko vrijeme i gledajte je li došlo do promjena. Nije jednostavno, ali vrijedi pokušati, jer ponekad i mali pomak napravi puno za budućnost. Stoga, budite uporni i dosljedni. I, sretno!

Maja Šubarić Mahmuljin/Barbara Kraš Kedmenec

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.