Sljepoća je medicinski poremećaj koji se izražava u djelomičnoj ili potpunoj nesposobnosti vizualnog sustava da prenese podražaje. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu živi oko 285 milijuna ljudi s poremećajima vida, od čega je 39 milijuna slijepih te 246 milijuna slabovidnih osoba. U Hrvatskoj se prati broj osoba oštećena vida, ali samo onih kod kojih postoji invaliditet temeljem tog oštećenja. Tako je u Hrvatskoj registrirano 17.979 osoba čiji je uzrok invaliditeta sljepoća i znatna slabovidnost, navodi se to u objavljenim podacima.

Sljepoćom se smatra kada je na boljem oku s korekcijskim staklom oštrina vida 0,10 (10 posto) i manje te s centralnim vidom na boljem oku s korekcijskim staklom do 0,25 (25 posto), ali je vidno polje suženo na 20 stupnjeva ili manje.

Prema stupnju oštećenja sljepoća se dijeli:
a) na potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla bez projekcije ili na osjet svjetla s projekcijom svjetla;

b) ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom do 0,05 (5 posto) ili na boljem oku s korekcijskim staklom ostatak vida manje od 0,10 (10 posto), ali sa suženjem vidnog polja na 20 stupnjeva ili manje;

c) ostatak vida na boljem oku s korekcijskim staklom manjim od 0,10 (10 posto) ili ostatak centralnog vida na boljem oku s korekcijskim staklom do 0,25 (25 posto), uz suženje vidnog polja na 20 stupnjeva ili ispod 20 stupnjeva.

Slabovidnošću se smatra oštrina vida na boljem oku s korekcijskim staklom od 0,4 (40 posto) i manje. Slabovidnim osobama smatraju se i osobe čiji je vid očuvan iznad 40 posto, ali je priroda njihovog oboljenja progredirajuća.

Prava osoba s oštećenjem vida

Postupak za utvrđivanje tjelesnog oštećenja podnosi se na osobni zahtjev ili na zahtjev liječnika primarne zdravstvene zaštite. Naime, popunjeni zahtjev (Tiskanica br. 1.3 Zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja), preslika medicinske dokumentacije i preslika osobne iskaznice podnose se područnom uredu Hrvatskog Zavoda za Mirovinsko osiguranje prema mjestu prebivališta.

Navedeno znači da osiguranik mora podnijeti zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja i priložiti relevantnu medicinsku dokumentaciju o postojanju tjelesnog oštećenja prema Zakonu o listi tjelesnih oštećenja i u zahtjevu navesti u koju svrhu se traži utvrđivanje tjelesnog oštećenja. Vještak će ocijeniti postoji li kod osobe tjelesno oštećenje prema članku 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja. Dobivanjem rješenja o tjelesnom oštećenju stječu se uvjeti za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje drugih prava.

Pravo na osobnu invalidninu priznaje se u postotku od osnovice koji iznosi 350 posto (1.750,00 kuna).

Sve slijepe osobe imaju pravo na doplatak za pomoć i njegu čija visina, nažalost, ovisi o uzroku nastanka sljepoće.

Slijepim osobama, koje su invalidi Domovinskog rata, pravo na doplatak za pomoć i njegu utvrđeno je Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ostvaruju ga putem Ministarstva branitelja.

Ostale slijepe osobe ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i njegu temeljem odredaba Zakona o socijalnoj skrbi, Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.

Ukoliko se doplatak za pomoć i njegu ostvaruje temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, definiran je kao novčana potpora namijenjena osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju svakodnevnih životnih potreba.

Odobrava se u punom iznosu (100 posto osnovice, odnosno 500 kuna) ili smanjenom iznosu (70 posto osnovice, 350 kuna) ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu. U punom iznosu pravo može ostvariti slijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad, a u smanjenom iznosu slijepa osoba koja je osposobljena za samostalan život i rad.

Slijepe osobe ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom ili smanjenom iznosu i u slučaju kada im članovi obitelji osiguravaju pomoć i njegu, ali i u slučaju da je prosječni mjesečni prihod članova obitelji veći od 200 posto osnovice, odnosno prihod samca veći od 250 posto osnovice utvrđene iz spomenutog Zakona.

Za slijepe i još neke kategorije osoba ne utvrđuje se prihodovni cenzus jer on ne utječe na mogućnost ostvarenja prava na doplatak.

Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se realizirati podnošenjem zahtjeva nadležnim službama Ministarstva socijalne politike i mladih, odnosno Centrima za socijalnu skrb ovisno o mjestu prebivališta osobe s teškim oštećenjem vida.

Pravo na osobnu invalidninu te pravo na pomagala

Pravo na osobnu invalidninu nemaju sve osobe s teškim oštećenjem vida, već samo one za koje Centri za socijalnu skrb ocijene da udovoljavaju predviđenim zakonskim uvjetima.

Osobna invalidnina je novčana potpora na koju ima pravo osoba s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanjem u svakodnevni život zajednice, a zadovoljava i imovinsko – pravna ograničenja koja su propisana kao uvjet za ostvarenje navedenog prava.

Pravo na osobnu invalidninu može ostvariti osoba s težim tjelesnim oštećenjem ili trajnim promjenama u zdravstvenom stanju čije je oštećenje ili bolest nastalo prije navršene 18. godine života. Osobna invalidnina iznosi 250 posto osnovice koju određuje Vlada RH za osobu koja nema vlastitog prihoda.

Osoba s oštećenjem vida koja ostvari pravo na osobnu invalidninu, a ima i druge prihode, osobna invalidnina utvrđuje se kao razlika između punog iznosa osobne invalidnine i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije podnošenja zahtjeva.

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje donio je Pravilnik o ortopedskim pomagalima koji se primjenjuje od 01. veljače 2012. godine, temeljem kojeg slijepe osobe koje su osiguranici osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja, imaju pravo pomagala.

Jedno od njih je dugi bijeli štap. Na to pomagalo pravo imaju sve osigurane osobe s teškim oštećenjem vida, a propisuje ga izabrani liječnik opće ili obiteljske medicine. Važno je napomenuti da propisivanje pomagala od specijalista oftalmologa nije potrebno, isto kao što nije potrebno ni odobrenje područne službe HZZO-a. Pomagalo nije potrebno vraćati u Zavod, a rok uporabe je jedna godina.

Drugo pomagalo na koje imaju pravo sve osigurane osobe s oštećenjem vida jest ručni/džepni sat. I ovo pomagalo propisuje izabrani liječnik opće ili obiteljske medicine. Rok uporabe pomagala do 7. godine života je 5 godina, od 7 do 18 godine života je 4 godine, iznad 18 godina je 5 godina.

Naredno pomagalo je Brailleov pisaći uređaj na koje pravo imaju sve osigurane osobe s oštećenjem vida. Pomagalo propisuje specijalist oftalmolog te ovlašteni doktor u područnoj službi HZZO-a. Nakon prestanka upotrebe, pomagalo je potrebno vratiti, a rok uporabe je 15 godina.

Konačno, osobe s teškim oštećenjem vida imaju pravo i na reproduktor i snimač zvučnih knjiga u daisy formatu za slijepe osobe. To pomagalo propisuje specijalist oftalmolog, a rok uporabe pomagala je pet godina.

Osoba s teškim oštećenjem vida, koja nema dopunsko zdravstveno osiguranje prilikom nabavke pomagala, mora uplatiti 20 posto od vrijednosti traženog pomagala.

Zdravstvena zaštita, osposobljavanje i školovanje

Slijepim osobama zajamčeno je Zakonom o oslobađanju od plaćanja djela troškova zdravstvene zaštite – u cijelosti plaćanje zdravstvene zaštite na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Temeljem Ustava RH svakoj osobi omogućeno je obrazovanje u skladu s njezinim sposobnostima. Osobe s oštećenjem vida mogu se obrazovati u integriranom školstvu i specijalnim školama za slijepe, a to su Osnovna i Srednja škola “Vinko Bek” u Zagrebu i Srednja škola “Vinko Bek” u Osijeku.

Slijepa djeca i mladež u integriranom školovanju imaju pravo na stručnu pomoć tiflopedagoga i udžbenike na Brailleovom pismu.

Osobe s oštećenjem vida zapošljavaju se i rade na tržištu rada pod općim ili posebnim uvjetima, odnosno mogu raditi i na otvorenom tržištu rada ili u ustanovama i trgovačkim društvima osnovanim radi zapošljavanja osoba s invaliditetom. Pod zapošljavanjem u posebnim uvjetima smatra se također samozapošljavanje otvaranjem vlastitog obrta ili trgovačkog društva te zapošljavanje u obiteljskom gospodarstvu.

Kako bi se slijepa osoba osposobila za samostalan život i rad omogućeno joj je učenje vještina za uspješno savladavanje svakodnevnih životnih zadaća, učenje Brailleovog pisma, samostalno kretanje.

Zahtjev za utvrđivanje invaliditeta i smanjene radne sposobnosti podnosi se nadležnom centru za socijalnu skrb. Ukoliko je zahtjev osnovan, osoba ima pravo na profesionalno osposobljavanje i rehabilitaciju u posebnim školama i ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju po prilagođenim ili posebnim programima, a o čemu odlučuje u prvom stupnju područna služba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nadležna prema prebivalištu osobe s invaliditetom.

Za osobe oštećena vida rehabilitacija se provodi u Centru za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”, Zagreb. Što se tiče mirovinskog staža, osobe s teškim oštećenjem vida imaju pravo na beneficirani radni staž.

Pravilnikom o stjecanju prava na dopust do sedme godine djetetova života utvrđeno je da jedan od roditelja djeteta s težim oštećenjima zbog kojih ono ovisi o pomoći i njezi druge osobe, ima pravo na dopust ili na rad s polovicom punog radnog vremena do sedme godine života djeteta. To pravo se ostvaruje pod uvjetom da su oba roditelja zaposlena s punim radnim vremenom te da roditelj sam brine i njeguje dijete s težim smetnjama u razvoju. Zahtjev za priznavanje tog prava podnosi se nadležnom centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta.

Zakon o doplatku za djecu utvrdio je neke pogodnosti za invalidnu djecu. Za dijete s težim oštećenjem zdravlja prema propisima socijalne skrbi određuje se doplatak u svoti od 25 posto proračunske osnovice neovisno o visini ukupnog mjesečnog dohotka po članu kućanstva.

Pravo na najmanje 30 radnih dana godišnjeg odmora.

Međunarodna putovanja, promet i telekomunikacije

Osobe s oštećenjem vida ostvaruju međunarodne prijevozne isprave za sebe i pratitelja ukoliko imaju nacionalnu iskaznicu za slijepe (članska iskaznica Hrvatskog saveza slijepih). Slijepo dijete do četvrte godine ne može ostvariti besplatno putovanje za osobu koja ga prati. Međunarodna prijevozna karta ispostavlja se isključivo na putničkoj blagajni u zemlji ispostavljanja nacionalne iskaznice za slijepe.

Osoba s oštećenim vidom i njezin pratitelj, odnosno pas vodič slijepe osobe ako je njegov prijevoz u dotičnom prometu dopušten, moraju putovati zajedno u istom vagonskom razredu. Slijepa osoba mora imati iskaznicu za slijepe čiji broj je upisan na prijevoznu ispravu pratitelja i mora biti u stanju dokazati svoj identitet.

U unutarnjem putničkom prometu Croatia Airlines omogućava slijepoj osobi i pratitelju povlasticu u avionskom prijevozu tako da se avionska karta naplaćuje u iznosu od 50 posto vrijednosti karte. Povlastica se ostvaruje na prodajnom mjestu avionskih karata Croatia Airlinesa uz predočenje osobne iskaznice i članske iskaznice Hrvatskog saveza slijepih te predaju njihovih fotokopija uz zahtjev.

Oslobođenje od plaćanja RTV pristojbe ostvaruju slijepe osobe – članovi Hrvatskog saveza slijepih na kojoj je prijavljen radio i TV-prijemnik. Zahtjev se podnosi preko matične udruge slijepih i u prilogu mora sadržavati liječničku svjedodžbu o invaliditetu.

Hrvatski Telekom odobrava djelomično oslobođenje od T-com pretplate za telefonski priključak koji je prijavila slijepa osoba, tako da ista plaća 50 posto telefonske pretplate. Popust se ostvaruje predočenjem osobne iskaznice te potvrde ovjerene od strane matične udruge. Za ostvarenje popusta potrebnoj je doći u T-Com centar.

Lorena Šipek

Foto: Pixabay, ilustracija

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.