/‘MLADA PEDAGOGINJA VIŠE NIJE MOGLA IZDRŽATI’ Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti i sustava koji nagrađuje samo podobne; tragična vijest o njezinoj smrti šokirala je javnost

‘MLADA PEDAGOGINJA VIŠE NIJE MOGLA IZDRŽATI’ Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti i sustava koji nagrađuje samo podobne; tragična vijest o njezinoj smrti šokirala je javnost

Prije četiri dana ova je mlada žena poslala apel za pomoć medijskim kućama i institucijama u kojem je napisala da boluje od depresije i anoreksije, a zbog neizdrživih uvjeta u kojima radi bolest joj se pogoršala na što su se oglušili i ravnateljica škole u kojoj radi, ali i njezina liječnica i HZZO. Tragična vijest o njezinom samoubojstvu u četvrtak šokirala je javnost.

Riječ je o 35-godišnjoj pedagoginji u dvije osnovne škole na istoku zemlje. U svom pismu kojeg je napisala prije nego si je oduzela život, opisala je kako joj je protekla godina bila izuzetno teška: “Patila sam od suicidalne depresije, ‘lockdown’ mi je pogoršao stanje. Otac mi je proteklog ljeta operirao srčani zalistak, nakon operacije je proveo tri tjedna na respiratoru, sa žuticom, sepsom i visokom temperaturom”.

O teškoj situaciji unutar obitelji bila je upoznata i ravnateljica škola u kojoj radi, a za koju tvrdi da nije imala sluha za poboljšanje uvjeta rada. 

‘A tko će se javljati na telefon?’

Posljednja dva tjedna nastave zbog slučaja korona virusa u školi, nastava se odvijala online, “naravno, ja sam morala dolaziti na posao, iz mjesta 41 kilometra udaljenog u jednom smjeru, u praznu školu koja se nije grijala i u kojoj su bili samo čistačica, domar i tajnica. Svoj posao (kontakt s učenicima, roditeljima i službama) obavljala sam izvan radnog vremena”.

Kako navodi ravnateljici je služila kao netko da joj pravi društvo i sluša seoske tračeve, “i da ima nekoga tko će neplaćeno mijenjati bolesne učitelje, ponekad i po pet školskih sati dnevno”. Da sam znala da me ovo čeka, ne bih nikada upisala fakultet koji sam završila, napisala je pedagogica.

S pogoršanjem njezinom psihičkog stanja, napisala je da joj ravnateljica nije htjela omogućiti rad od kuće.

“Njezin odgovor? ‘A tko će se javljati na telefon, imamo novu tajnicu’ i ‘Preporuka je da ljudi s osjetljivim članovima kućanstva izbjegavaju ukućane’. Znači, ja bih trebala izbjegavati svog oca kojemu je preostalo možda samo još nekoliko mjeseci života jer je i dalje teško bolestan. Nikad u životu nisam bila tako ponižena. Život i zdravlje moje obitelji su omalovaženi.

Rekla sam joj kroz što je moja obitelj prolazila dok se moj otac borio za život te da onaj tko to nije prošao to ne može shvatiti. Njezin odgovor? ‘Znam ja kako je to, moj sin je bio Covid pozitivan’. Usporedba mog 70-godišnjeg oca i njezina 30-godišnjeg sina koji radi u vojsci i koji je imao simptome gripe tjedan dana doista je uvredljiva. Još je uvredljivije to što me i profesionalno ponizila i svela moj posao na puko ‘javljanje na telefon’. Nisam se borila pet godina da diplomiram a da bi se moj posao sveo na ovo. Usput ću napomenuti da je zaposlila svoju kćer bez diplome u knjižnici, bez natječaja i nije propisala natječaj u propisanom zakonskom roku”, napisala je pedagoginja čije se pismo sada dijeli i na društvenim mrežama.

‘Danima govorim svima da sam dovedena do ruba…’

Ravnateljica ju je uputila liječnici, a kako je njezina liječnica otišla u mirovinu, morala se prijaviti kod nove. U međuvremenu je otišla i kod psihijatrice koja joj je preporučila mjesec do dva dana poštede od rada.

Međutim, njena nova liječnica dovodi u pitanje nalaz i mišljenje psihijatrice i ne želi joj ispisati bolovanje. Drugog liječnika nije bila u mogućnosti tražiti  jer su joj rekli da mora čekati godinu dana prije sljedeće promjene.

“Napisala sam zamolbu i sad čekam da se njihovo Povjerenstvo sastane i odluči o promjeni liječnika. Otišla sam doktorici prije nekoliko dana i rekla joj da kao hrvatski državljanin i osigurana osoba imam pravo na liječnika obiteljske medicine. Ona me otepla i dala mi broj kontrolora u HZZO da mu se obratim za pomoć. Nazvala sam taj broj i dobila odgovor da je moja zamolba u ‘proceduri”, piše pedagoginja.

“Danima govorim svima da sam dovedena do ruba, ljudi me ne prepoznaju”, piše dalje ova mlada žena.

“Danas sam ponovno otišla doktorici i ponovila joj da sam na rubu, rekla sam joj pred svjedocima da sam akutno suicidalna, bijesna i u strahu za svoje postupke. Ona me ponovno uputila na kontrolora HZZO-a. Rekla sam joj da sam u stanju oduzeti život sebi ili nekom drugom, ali odbila me je primiti kao pacijenta i prijavila me policiji za prijetnje. Na posao se ne mogu vratiti u ovakvom stanju, a ako dam ili dobijem otkaz neću moći plaćati kredit za stan niti terapiju (kod svoje psihijatrice moram ići privatno jer idući termin u bolnici imam tek u svibnju). Želim spasiti svoj život i prihvatila bih bilo kakvu pomoć da mi bude bolje pa i bolničku, ali ruke su mi vezane bez pomoći liječnika obiteljske medicine”, napisala je pedagoginja. 

‘Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti i neefikasnog sustava’

“Dovedena sam doslovno do ruba života. Sinoć sam si umalo oduzela život, ali još uvijek imam nadu da me moja lijepa, sveta zemlja Hrvatska neće iznevjeriti. Borac sam i boli me što na svakom koraku nailazim na prepreke kad god pokušavam ostvariti bilo kakvo ljudsko i građansko pravo koje mi kao državljanki ove zemlje ne bi smjelo biti uskraćeno. Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti, i neefikasnog sustava koji nagrađuje samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve institucije ove zemlje su me iznevjerile. Moje ljudsko dostojanstvo se svakodnevno gazi i tretirana sam gore od životinje”, napisala je na kraju pisma.

Zahvaljujući nemaru i izostanku sluha u ovim teškim okolnostima epidemije i potresa, jedan je mladi život nepovratno izgubljen. Tko  će zbog toga odgovarati?

Njezino pismo podijelila je i na društvenim mrežama njezina kolegica uz komentar: “Ne, nije otišla zbog korona virusa, nije posrijedi iznenadna smrt kakvu možete očekivati kod nekoga u 35. godini života. Ubili smo je mi. Ubio ju je nepotizam, korupcija, nemar, iživljavanje, slomljeni sustav. Nema je jer nam njen život nije bio dovoljno važan, jer njene vapaje nitko nije shvaćao ozbiljno. Nikoga nije bilo briga”.

U slučaju tjeskobe, depresije i/ili razmišljanja o samoubojstvu, obratite se osobi u koju imate povjerenja ili jednostavno nazovite neki od navedenih brojeva telefona i porazgovarajte sa stručnom osobom koja će vam sigurno pomoći.

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01/2376470

Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)

Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)

bl/bkk

Foto: Unsplash