“Videoigre nas uče kako se orijentirati, logički razmišljati, upravljati resursima, družiti se i još puno toga. No tu su i negativne stvari poput zapuštanja fizičke aktivnosti i školskih obaveza zbog ovisnosti o određenoj videoigri”, upozorio je Marjan Zvonarević. Ovaj inženjer informacijskih tehnologija i učitelj informatike u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi svjestan je prednosti, ali i nedostataka igranja videoigara za djecu školske dobi. Zanimalo nas je koje videoigre su danas popularne, koje su edukativne, a koje mogu biti potencijalno opasne te što bi djeca, ali i roditelji trebali znati o igranju videoigara i sigurnosti na internetu.
„Neke od prednosti određenih videoigara mogu biti poboljšanje memorije, to jest, razvoj pamćenja, orijentacija u prostoru (u ovom slučaju virtualnom prostoru), pomoći će im kako logički razmišljati, razviti motoričke sposobnosti, poboljšati kognitivne sposobnosti itd. Također, ima i negativnih posljedica poput izazivanja ovisnosti o toj igri i samim time dolazi do zapuštanja školskih obaveza, fizičke aktivnosti i poneka djeca se isključe iz društva. Uz to, poneke igre mogu biti nasilne te izazivati agresivnost kod neke djece, gubitak samokontrole. Smatram da tu roditelji trebaju pronaći pravi balans, uvesti određene granice”, započeo je Zvonarević.
‘Djeca danas prate popularne YouTubere’
Kao učitelj informatike, upoznavao je djecu s videoigricama, a one prilagođene njihovom uzrastu mogli su za nagradu igrati na nastavi.
„Pričali smo o njima i kako mogu biti štetne ako, primjerice, previše vremena provodimo igrajući ih, kako izazivaju ovisnost ili kako nije svaka tematika igre primjerena njima. Koristimo Scratch skoro svaki sat kako bi im potaknuli kreativno i logičko razmišljanje te naučili kako funkcionira programiranje kroz igru. Ponekad kada odradimo sve što smo trebali taj dan odraditi i vježbe s tog sata, za nagradu dobiju 10 do 15 minuta igrica na tabletu. Te igre su prilagođene djeci njihovog uzrasta. Ponekad koristimo aplikaciju Brain Games koja kroz kolekciju videoigara testira njihovu memoriju, motoriku i slično. Tu su i stranice poput friv.com na kojoj se nalazi kolekcija različitih dječjih videoigara“.
Zvonerević je naveo i neke edukativne videoigrice koje bi preporučio djeci i roditeljima. Otkrio je i koje su videoigrice danas popularne među školskom djecom te koje nikako ne bi preporučio.
„Scratch, Wordwall, Run Marco, Brain Games, Minecraft. Za stariju djecu u višim razredima bih možda preporučio Civilization igru, ali kod te igre mora se pripaziti na vrijeme igranja jer igra može potrajati jako dugo. Danas djeca na odmoru i doma u slobodno vrijeme većinom igraju Brawl Stars, Minecraft i prate sve igre koji popularni YouTuberi igraju. Smatram da svaka igra s razlogom ima preporučenu dob igrača, kako bi zaštitili djecu od nasilja i neprimjerenog sadržaja. Roditelji bi trebali provjeriti o kakvoj je igri riječ, koje je tematike, kako funkcionira, je li nasilna itd.“
‘Olako komuniciraju s drugim igračima’
Dodao je kako smatra da roditelji nisu dovoljno upoznati s videoigricama koje im djeca igraju na mobitelima i tabletima te upozorio na neke od opasnosti:
„Većina igara se na prvu čine primjerenim, a zapravo svrha im je prikupljati novac putem mikrotransakcija. Danas je popularan trend free-to-play igara koje su zapravo besplatne ali vas igra „namjerno“ usporava, koči u napretku kako bi vam što dulje trebalo da bi ste napredovali. Kao pomoć u napretku nude vam da kupite dodatke, bonuse, ubrzanja za pravi novac kako bi ubrzali napredak i bili bolji od drugih.“
Osvrnuo se i na još neke potencijalne opasnosti videoigrica za djecu te pojasnio na koje im sve načine može biti narušena sigurnost i privatnost.
„Osim prethodno navedenih mikrotransakcija, nasilja i ovisnosti prema videoigrama, roditelji trebaju pripaziti s kime im djeca igraju te videoigre, većina ih ima multiplayer komponentu i povezane su s internetom. Samim time tu dolazi do Internet nasilja među vršnjacima u samoj igri, groominga, phishinga i slično. Djeca olako komuniciraju s drugim igračima igre misleći da to igraju druga djeca s njima“, upozorio je Zvonarević.
Za kraj je podijelio i vlastito iskustvo igranja videoigara te dao koristan savjet svim roditeljima i djeci.
„Kako sam i sam kroz cijelo djetinjstvo igrao videoigre – od svojih prvih godina, pa sve kroz srednju školu i fakulteta, videoigre nam mogu puno pomoći. Primjerice, pomoću videoigara sam naučio engleski jezik, kako se orijentirati, logički razmišljati, upravljati resursima, družiti se s ljudima i puno toga. No tu su bile i negativne stvari poput zapuštanja školskih obaveza u srednjoj školi zbog ovisnosti o određenoj videoigri, zapuštanje fizičke aktivnosti. Bitno je igrati u granicama, s kim se igra i koja je videoigra“, poručio je Marjan Zvonarević.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Pixabay, ilustracija
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.
