Priča o slastičarnici i ponašanju prema djeci s autizmom koja se proširila na društvenim mrežama izazvala je brojne reakcije. Sve je počelo s novinarom i ocem djeteta s autizmom koji je na svom Facebook profilu prozvao vlasnicu za neprimjereno reagiranje prema djeci s teškoćama. Vlasnica je javno odgovorila na prozivke, a reagirale su i udruge koje okupljaju roditelje autistične djece. Kontaktirali smo Natašu Bahun, predsjednicu udruge “Progovori autizam – širi ljubav”  i majku autističnog dječaka da nam prokomentira cijeli slučaj.

“Za djecu s teškoćama autizma odlazak u dućan, slastičarnu, veliki shopping centar i slično može biti iskustvo koje je previše. Previše u smislu preplavljivanja. Podražaja je mnogo, većinu njih nemaju pod kontrolom. A kontrola je nešto što neurorazličita djeca jako vole. Barem neka. Naš je dječak, primjerice, obožava. Ona im daje sigurnost, predvidljivost i mir. U situacijama koje su prepune različitih vizualnih, auditivnih, kinestetičkih i oflaktornih podražaja i gdje se velikom brzinom isti izmjenjuju, zadržati samoregulaciju može biti velik izazov”, započela je Bahun.

Podržavati dijete i ostati smiren

Ono što je vrijedno, dodala je, da kada je djetetu nečeg previše, mi ostanemo smireni i podržavajući. Na taj način djetetu možemo biti kvalitetnija podrška.

“Potrebno je osigurati ono što će dijete vratiti u balans, bilo da se radi o čaši vode, stisku, odmaku, strategiji disanja, slikovnici – svako dijete ima svoje omiljene strategije koje ga vraćaju u stanje izreguliranosti. Osuđivanje, vikanje i naša nervoza samo mogu pogoršati situaciju. Kao što smo svjedočili jučer prilikom susreta u samoborskoj slastičarni. Za djecu je to, vjerujem, bilo neugodno iskustvo kojem su odrasli mogli izići ususret s puno više strpljenja. No, imali su svoje razloge i nisu to uradili”, istaknula je Bahun.

Možda idući put, dodala je, budu obazriviji i uviđavniji.

“Možda idući put budu spremniji, možda idući put budu imali svjesnost o tome da se invaliditet i njima može dogoditi, na neki drugačiji način, okom možda „vidljiviji“ nego što autizam to ponekad jeste. A možda se baš ništa od toga ne dogodi…Trag koji ostavljamo u životima drugih ljudi nekome može prizvati osmijeh i nekome gorčinu.”

Osvrnula se i na svakodnevne situacije koje roditelji autistične djece doživljavaju, a da pritom ne osjećaju razumijevanje okoline za teškoće koje imaju njihova djeca.

“Osobno smo doživjeli više puta nerazumijevanje okoline radi tantruma, radi situacija u kojima je nekad jednostavno nemoguće odoljeti, primjerice, tome da gurneš ručicu duboko u grah – pa to je predivan osjećaj i najradije bi čitav taj grah razbacao po dućanu i uživao u gledanju toga kako zrnca u zraku prave precizan luk i u zvuku kojim dodirnu pod, u tome kako je za ruku taj pritisak taman ugodan i dubok…Danas je prilično nezgodno u velikom dućanu ugurivati nedezinficiranu ruku u grah”, objasnila je stanje u kojem se nađe njezin dječak.

Zdravlje djece je najvažnije

No naglasila kako je ono što joj je kao roditelju prioritet jest mentalno zdravlje njezinog djeteta i njegovo zadovoljstvo.

“Zato se ne libim, primjerice, kada uđem u poštu s njim i red je dugačak, zamoliti da ne čekamo u redu, jer ima prednost. Ne izlažem ga dodatnom stresu tamo gdje to nije neophodno. Unaprijed ga pripremim za situacije koje su nove i koje mogu biti „previše“, redoslijed istih nakon svake odrađene iskomuniciram i pohvalim svaki mali uspjeh. Već prepoznajem ukoliko se tenzija kod djeteta podiže i ne čekam da mu bude previše, nego reagiram odmah.”

Za kraj je poslala važnu poruku svima, a posebno vlasnici slastičarnice, koja nije primjereno reagirala na autističnu djecu.

“Smatram da bi u senzibiliziranje javnosti na specifičnosti autizma trebala biti uključena i struka i zajednica odraslih autista i udruge roditelja. Onog dana kada teta iz slastičarne bude znala da je šuma predivno mjesto i za neurotipične i za neurorazličite ljude, kao i da je slastičarna mjesto u kojem neurotipični i neurorazličiti mogu zajedno uživati u kremšnitama – inkluzija i integracija će iz riječi preći u djelo”, poručila je Nataša Bahun.

Bjonda Lučić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.