U izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2020. godinu stoji da je prema zadnjim podatcima Centra za socijalnu skrb, evidentirano 511 beskućnika, od kojih je 412 muškaraca i 99 žena, 328 beskućnika je smješteno u prihvatilištima odnosno prenoćištima ukupnog kapaciteta 349 mjesta, a beskućnika u Hrvatskoj nema samo u dvije županije: Ličko-senjskoj i Brodsko-posavskoj.

Gubitak posla, dugovi, teška bolest, nasilje u obitelji ili pak izlazak iz zatvora i nemogućnost pronalaska posla samo su neki razloga zbog kojih netko može postati beskućnik. Jedna loša odluka u životu može biti kobna i dovesti nas do ove situacije. Upravo kako bismo skrenuli pozornost na probleme s kojima se beskućnici, između ostalog, svakodnevno suočavaju i bore, nelogičnosti sustava koje se isprječuju pred njih te zbog nužnosti zaštite njihovih ljudskih prava, odlučili smo se na pisanje ovog teksta.

Skrb o beskućnicima u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave, a uslugu smještaja u prenoćištima i prihvatilišta te uslugu prehrane u pučkim kuhinjama u pravilu provode vjerske zajednice i organizacije civilnoga društva. Na području devet županija Republike Hrvatske nalazi se samo 13 prihvatilišta/prenoćišta za beskućnike ukupnog smještajnog kapaciteta za 349 korisnika. Prema Izvješću pučke pravobraniteljice u radno aktivnoj dobi ih je 443 ili 87 posto, a samo pet ili jedan posto ih je zaposleno, pa bi im novim mjerama trebalo olakšati pristup tržištu rada. Neki oblik ovisnosti i psihičkih poteškoća ima 56 posto registriranih beskućnika. S obzirom da ih je 385 ili 75 posto kao razlog beskućništva navelo nedostatak sredstava za troškove stanovanja, kroz bolju politiku socijalnog stanovanja beskućništvo se može prevenirati, zaključuje pravobraniteljica.

Podaci o broju beskućnika variraju pa tako Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) procjenjuje da oko 2000 osoba u Hrvatskoj živi u ”apsolutnom beskućništvu”. Hrvatska mreža za beskućnike osnovana je s ciljem unaprjeđenja skrbi o beskućnicima te drugim socijalno isključenim skupinama pružanjem podrške i pomoći. Iz Hrvatske mreže za beskućnike također pojasnili su nam što znači to da je u Hrvatskoj oko 2000 apsolutnih beskućnika.

“To su oni koji nemaju nikakav krov nad glavom te spavaju u napuštenim prostorima, napuštenim kućama i vagonima ili slično. Treba spomenuti i da je po našim procjenama u Hrvatskoj oko 10.000 relativnih beskućnika”, rekao nam je Slavko Mađor, iz HMB-a.

Objasnio je što to točno znači. “Relativni beskućnici su oni koji ‘imaju krov nad glavom’, ali primjerice nemaju neki od energenata ili pak spavaju kod nekog člana rodbine koji ih spašava od toga da stvarno ostanu na ulici i postanu beskućnici”.

Status beskućnika za vrijeme epidemije i nakon potresa

Kao razlog beskućništva njih 385 ili čak 75 posto navelo je nedostatak sredstava za troškove stanovanja, a kroz bolju politiku socijalnog rada beskućništvo bi se moglo i prevenirati. U prvim danima epidemije koja je zatekla svijet te nakon potresa u Zagrebu u ožujku 2020. godine, beskućnici nisu bili informirani o situaciji te odlukama i mjerama Stožera Civilne zaštite. Najveći broj beskućnika registriran je u Zagrebu, a zbog potresa i iznenadnog otežanja situacije, njihovo zbrinjavanje rješavalo se ”u hodu”. Stotinjak ih se našlo na javnim površinama, poput zagrebačkog Glavnog kolodvora, pa su im volonteri HMB i Udruge Savao dijelili hranu, higijenske potrepštine, zaštitne maske, dezificijense…

Riječ je o grupi ljudi ”gurnutih na marginu društva”, a s obzirom na izazovna vremena u kojima se nalazimo i borbu s pandemijom, sa sigurnošću možemo reći da je težak život ovih ljudi dodatno zakompliciran. Prije svega, to su ljudi koji nisu svojevoljno izabrali taj put i nisu izabrali živjeti ”na ulici”. Prepušteni su sami sebi, bez doma, obitelji i prijatelja.

Iz Hrvatske mreže za beskućnike naveli su nam neke od projekata kojima pomažu ovoj ciljanoj skupini.

“Hrvatska mreža za beskućnike ima Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva te ima jednu stambenu zajednicu za mlade beskućnike. U Centru za pomoć i podršku kroz jedan opušteniji pristup im dajemo informacije i pomažemo da ostvare svoja prava. Također mi pomažemo da srede svoju osobnu iskaznicu (puno njih nema valjano prebivalište, a posljedično k tome nemaju ni osobnu iskaznicu) niti zdravstveno osiguranje.

Kada su u pitanju radno sposobni, pomažemo im da pronađu motivaciju te im pišemo životopise i molbe te pomažemo u potrazi za poslom. Što se tiče stambene zajednice u njoj primamo beskućnike kojima omogućimo stan, hranu i režije, a oni imaju ‘dužnost’ pronaći posao (uz našu pomoć i podršku) te kroz vrijeme u stambenoj raditi i uštedjeti kako bi mogli izaći iz stambene zajednice, unajmiti stan i reintegrirati se”, objasnio je Mađor brigu HMB-a i pomoć koju nastoje pružiti ovoj ugroženoj skupini.

Skrb i briga za beskućnike provodi se od 2000. godine otvaranjem prvog Prihvatilišta u gradu Splitu. Temeljne aktivnosti MoST-a usmjerene su na smještaj i zbrinjavanje beskućnika, poludnevni boravak, socijalno uključivanje, psihosocijalnu podršku te senzibiliziranje javnosti za problematiku beskućništva i socijalne isključenosti.

Prihvatilište MoST je, kako se navodi u izvješću pučke pravobraniteljice, od samog početka epidemije bilo otvoreno 24 sata dnevno, ali uz karantenski oblik rada. Kontaktirali smo ovu udrugu kako bismo dobili neke od informacija o beskućnicima i stanju na jugu Hrvatske. Mladen Božanić iz Udruge MoST istaknuo je kako je što se tiče beskućnika, istup popraćen kroz medije uvijek dobrodošao te da sama pojava te teme kroz razne medije utječe  direktno na senzibiliziranje javnosti za problematiku beskućništva.

“Cilj nam je  kroz sve ove godine u suradnji s medijima maknuti neku stigmu s pojma beskućnik, pokazati javnosti da  je velika većina njih zapravo samo ljudi koji su nesretnim slučajevima i čudnim spletom životnih okolnosti se našli u situaciji u kojoj jesu. Također, bitno je javnosti pokazati da su oni ljudi kojima treba dati priliku u životu, treba ih zaposliti i sl. To je jedan od najčešćih problema”, istaknuo je Božanić i dodao: “Oni se nalaze u teško zapošljivoj skupini upravo zato što su nažalost, još uvijek na margini društva, ali sa samom senzibilizacijom javnosti putem medija to se lagano, iz godine u godinu poboljšava”.

Zanimalo nas je kakvi su projekti koje provodi MoST kada je u pitanju zapošljivost beskućnika.

“U posljednje vrijeme smo počeli obučili  korisnike za rad na termoprešama. Dakle, kupili smo tri termopreše za tisak na kape, majice, kišobrane, torbe za plažu te smo nekolicinu radnosposobnih korisnika obučili za rad. Prošli su potrebnu edukaciju i oni sami su tiskali proizvode te smo s istima krenuli u prodaju.

Nedavno je baš održana prva akcija. Sada ćemo sudjelovati kroz ovu sezonu raznim sajmovima i događanjima te ćemo ih pokušati uključiti i na taj način te pokazati ljudima da su i oni korisni članovi naše zajednice.

Božanić nam je otkrio i je li se povećao broj beskućnika te kako su se organizirali tijekom pandemije Covida-19.

“Što se tiče broja beskućnika, osjetilo se znatno povećanje. Mi smo prenoćište, a ne prihvatilište, a glavna razlika je što prenoćište podrazumijeva rad u večernjim satima i boravak noću, a prihvatilište je ipak otvoreno tijekom cijeloga dana. Imali smo organiziranu karantenu u trajanju od 48 dana, trudili smo se da im ne nedostaje ničega, ali bez obzira samo na koronu općenito je primjetan porast beskućnika. Mi imamo kapacitet 35 ljudi i tijekom cijele godine smo puni. U nekim ekstremnijim zimskim uvjetima, koji srećom, kod nas nisu česti, proširimo kapacitete za pet do šest smještajnih jedinica. Zasad se dobro nosimo s tim”, zaključio je Božanić.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije

Bjonda Lučić

Foto: Unsplash ilustracija