U četvrtak će u Ozlju biti uručene nagrade za najbolju ljubavnu priču. Dodjela nagrade “Stjepko Težak” održat će se u Zavičajnom muzeju u 19 sati.
Tim povodom na društvenim mrežama objavom se oglasila spisateljica Julijana Matanović, ujedno i jedna od članica ocjenjivačkog žirija, koja se prisjetila kako je u vrijeme dok je ona bila studentica, a bilo je to 80-ih godina prošlog stolječa književna teorija tek otkrivala kratku priču.
Tada su se, kaže Julijana, objavljivali prijevodi svjetskih znanstvenika, kratkoj priči posvećivani su tematski brojevi časopisa, raspisivani su natječaji za najbolje kratke priče s unaprijed određenim brojem znakova.
“Osobno mi je najdraži bio onaj koji je tražio priče do 29 redaka, dakle jedan redak manje od kartice. Čitala sam o svemu tome sjedeći na trosjedu u kući svog djetinjstva, na trosjedu ispod oleografije najtužnijeg ljubavnog oproštaja; rastanka Petra i Katarine Zrinski, rastanka koji potpisuje ‘zlo i jalovost’ velike povijesti. Na pragu prve zrelosti bilo mi je važno koliko je godina Bela Čikoš Sesija stariji od Slave Raškaj. Osjećala sam i tada, kao što osjećam i sada, da će mala i lijepa mjesta naše domovine postati, u očima drugih, daleko važnija ako stanovnici budu svoje ulice, trgove, vezali uz one koji su tamo živjeli prije i koji su svojim djelima proslavili svoj zavičaj”, napisala je spisateljica.
Grad Ozalj, kaže, prepoznao je da u njegovoj povijesti, ljubavima, ljepoti leži neprocjenjiva literarna građa i da ju samo treba prepoznati i zapisati.
“Jer, nakon svega, svih ludila, ostat će priča i u njoj će biti opisani oni koji su svojim životima to zaslužili. Kratka priča, žanrovski sužena na ljubavnu, Ozalj s moje oleografije i vjera u hrvatsku književnost, tri su točke koje su ugrađene u Nagradu Stjepko težak”.
Sada se već može govoriti o kontinuitetu kada je riječ o spomenutoj dodjeli nagrade, Svake godine je sve više priča, a prosudbeno povjerenstvo “razgovara o ljepoti teksta i važnosti napisanih rečenica i zaključuje kako je teško istaknuti tri najbolja i sedam pohvaljenih”.
“Nema tog božanskog instrumentarija kojim bismo objektivno mogli doći do čvrste ocjene. I možemo li, i smijemo li uopće, kada se o umjetnosti radi, koristiti taj pridjev? Mogu samo oni koji su si umislili da je njihovo čitanje jedino ispravno čitanje. A nas troje (Dubravka Težak, Jasmin Imamović i ja) ne pripadamo njima. Priče pristigle na natječaj, njih 102, pokazuju svu različitost poimanja ljubavi. Time se ‘ova sezona’ uvelike razlikuje od prethodnih. Nekoliko njih dotiče i našu tjeskobnu pandemijsku zbilju, nekoliko se referira na samu nagradu. I to nas raduje. Sam natječaj postao je literarna tema”, napisala je Matanović.
Ovoj ljubavnoj priči o ljubavnim pričama dodajmo da će nagrađene priče biti objavljene u časopisu “Republika” Društva hrvatskih književnika, u broju 7-8/2021.
bkk/bl
Foto: Pixabay
