Za osobe s Down sindromom vjerojatnost da će se zaposliti u Hrvatskoj je minimalna. Tonia Klarin (21) jedna od sretnih jer se prije dvije godine uspješno zaposlila u Decathlonu gdje i danas radi. Koliko osoba sa sindromom Down radi i gdje, kakva su im iskustva s poslodavcima i jesu li spremni na zapošljavanje osoba s invaliditetom otkrila nam je Natalija Belošević, predsjednica Udruge za sindrom Down Zagreb.

“Kako udruga ima 280 članova, od čega je preko 160 aktivno, ali su velikim dijelom mlađi od 18 godina, trenutno imamo zaposlena četiri člana i to u Decathlonu, Francku, BTA ugostiteljstvu u Zračnoj luci i u Trgovini Žabac”, započela je Belošević.

Istaknula je i zašto je dobro da se osobe sa sindromom Down uključe na tržište rada.

“Kao i za svakog drugog čovjeka bez teškoća, tako je i za sve osobe sa sindromom Down dobro i normalno da budu zaposlene i osjećaju se kao ravnopravni članovi zajednice. To je posebno dobro za njihovo mentalno zdravlje, a i moram napomenuti da su jako vrijedni i marljivi radnici“.

Rijetki su spremni zaposliti osobu s invaliditetom

Udruga itekako podržava rad svojih članova i u posljednjih sedam godina svih četvero su uspjeli zaposliti uz prethodni dogovor i edukaciju njihovih poslodavaca.

“Naravno, nije lako postići takav jedan dogovor jer treba prije početka rada osobe s Down sindromom u tvrtki napraviti jednu dobru pripremu i upoznavanje prostora i kolega s kojima će oni raditi. Prvih nekoliko mjeseci rada potreban im je i asistent koji će im biti podrška u radu i upoznavanju”, napomenula je Beošević.

Na naš upit koliko su poslodavci senzibilizirani za zapošljavanje takvih osoba, odgovorila je:

„Nažalost, nisu svi poslodavci otvoreni za takve dogovore i spremni zaposliti osobe s teškoćama, ali kada nam se jave oni koji su spremni, mi smo tu da im pružimo svu moguću podršku i pomoć! Takvi su jako rijetki, ali ih ima. To se vidi iz naših primjera. Bilo je pobuda i više, ali još uvijek je veliki problem i u našim roditeljima djece s teškoćama jer se boje pustiti svoju djecu da rade. Tako posljednjih nekoliko godina radimo i na tome da ih osnažimo za takvu jednu odluku.“

Najveći problem oko zapošljavanja, dodala je, jest i taj što se članovi njihove udruge ne mogu zaposliti u državnom sektoru.

„Za jedno takvo radno mjesto mora biti raspisan Javni natječaj, a kada je to jednom napravljeno onda znamo koja po redu i kriterijima odabira će biti naša djeca, pa je to gotovo nemoguća misija. Imamo mlade koji su završili srednje škole za njegovatelja ili kuhara i mogli bi bez problema raditi u nekom gradskog vrtiću, školi ili domu za starije. Nažalost, zbog takvog zakona zapošljavanja oni to ne mogu i tu smo bespomoćni.“

‘Tonia se jako trudi i voli ići na posao’

Kako njihova članica Tonia radi u Decathlonu već dvije godine, zanimalo nas je kako joj je na poslu i jesu li obje strane zadovoljne.

„Naša Tonia je sretno zaposlena u Decathlonu i danas ima Ugovor o radu na neodređeno i jako smo ponosni na nju! Svojim radom je pokazala koliko je vrijedan i ravnopravan radnik te tvrtke. Njezini šefovi su jako zadovoljni s njom i njezinim radom, a ona se jako trudi i voli ići na posao. Danas Tonia sama putuje na posao i nazad kući javnim gradskim prijevozom te je u potpunosti samostalna, iako je u početku imala pomoć na samom poslu, kao i na putu do posla i nazad.”

A kako izgleda jedan dan na poslu u Decathlonu?

“Tonia na poslu slaže robu na police, skuplja i sprema prazne košarice, brine da su “njezini” boxevi s rukavicama i čarapama uvijek uredni, a artikli posloženi po veličini, zna složiti robu na štendere. Pregledava cijene, lijepi naljepnice…Sve voli raditi i nije joj ništa teško.”

Belošević je dodala kako je isti takav primjer i njihov član Ivan koji radi kao ugostitelj u Firmi BTA ugostiteljstvo u Zračnoj luci “Franjo Tuđman”.

“Jako smo ponosni na njega. Tonia i Ivan su jedan predivan primjer kako bi svaka osoba sa sindromom Down trebala živjeti u našoj zajednici!”, poručila je za kraj Natalija Belošević.

‘Mama, kada ću ja početi raditi?’

Podsjetimo, Udruga za sindrom Down-Zagreb je u studenom 2019. godine na društvenim mrežama objavila lijepu vijest da je Tonia počela raditi, što je izazvalo pravo oduševljenje. Objava je imala više od 2,9 tisuća lajkova i 162 komentara koji su vrlo pozitivni i ohrabrujući.

“Tonia ima brata i sestru i svi rade tako da je po ljeti pitala mamu: “Mama, a kada ću ja početi raditi?” Mama se rasplakala, nije znala što joj reći. Tonia je bila doma, svaki dan ispraćala sve ukućane, bila je tužna. Kad sam ih nazvala i rekla da postoji mogućnost da se Tonia zaposli, to je bio raspašoj, svi su plakali od sreće. Sretna je, veselo ide na posao”, ispričala je tada Belošević.

Osvrnula se i na osobe s Down sindromom koje još uvijek prati stigma da ne mogu ići u redovan vrtić, školovati se, zaposliti.

“Za njih je, kao i za nas, vrlo važno da rade, čak i važnije. Tko bi se osjećao dobro da završi školu i onda samo sjedi kod kuće? “Za njih to nije samo posao, plaća. To je nastavak rehabilitacije, važan socijalni faktor. Zatvoreni u kuću, izolirani, ubrzano “gasnu”, odu u depresiju, pobolijevaju – kao i mi, samo brže”, poručila je tada Natalija Belošević.

Tonia je posao dobila u sklopu Decathlonovog projekta zapošljavanja osoba s invaliditetom, a iz te su tvrtke tada poručili da je Tonia tek prva i da će još zapošljavati.

Bjonda Lučić

Foto: Facebook/Udruga za sindrom Down Zagreb

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.