„Pretjerano korištenje društvenih mreža čini nas još napetijima, nesigurnijima i nezadovoljnijima. Veća je i šansa doživljavanja neugodnih iskustava poput nasilja na društvenim mrežama ili vršenja nasilja“, upozorila je psihologinja Marina Milković, članica Zagrebačkog psihološkog društva.

Kako su mladi danas često na pametnim mobitelima, a društvene mreže doživljavaju svoj procvat te gotovo da i nema osobe koja nema Facebook ili Instagram profil, upitali smo je o utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih, kako mladi mogu prepoznati da su se ‘navukli’ na društvene mreže, jesu li lajkovi i statusi zamijenili stvarne susrete i koliko su mladi u Hrvatskoj medijski pismeni.

Anksioznost i depresivnost kao posljedice

„Utjecaj društvenih mreža na mlade danas je vrlo raznolik. Često u prvom planu ističemo negativne utjecaje, ali ima i onih pozitivnih. Mladima su društvene mreže važan izvor informacija i kanal za povezivanje s vršnjacima. Istovremeno, negativan utjecaj mogu predstavljati preokupiranost sadržajima na društvenim mrežama i zanemarivanje ostalih područja te postavljanje previsokih standarda oko toga kako treba živjeti i izgledati zbog nerealističnih prikaza uspjeha, ljepote i drugog“, započela je Milković.

Osvrnula se i na posljedice pretjeranog konzumiranja društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih.

„Jedna od glavnih negativnih posljedica je zanemarivanje drugih područja života, poput učenja, druženja uživo, slobodnih aktivnosti pa čak i spavanje, zbog pretjerane usmjerenosti na društvene mreže i stalno pregledavanje objava i reakcija na njih. Pretjerano korištenje društvenih mreža povezano je i s problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresivnosti“, istaknula je.

Dodala je kako pri tome treba napomenuti da se radi o povezanosti, dakle ne o uzročno-posljedičnom odnosu, te nije jasno koriste li djeca s problemima mentalnog zdravlja poput anksioznosti i depresivnosti više digitalne tehnologije ili su djeca koja više koriste digitalne tehnologije sklonija navedenim problemima.

„Kako god bilo, pretjerano korištenje društvenih mreža čini nas još napetijima, nesigurnijima i nezadovoljnijima. Veća je i šansa doživljavanja neugodnih iskustava poput nasilja na društvenim mrežama ili vršenja nasilja. Posljedica može biti i narušena slika o vlastitom tijelu zbog nerealnih prikaza i standarda ljepote na internetu. Na kraju, manjak direktnih socijalnih kontakata onemogućava nas da razvijemo dobre socijalne vještine“, upozorila je Milković.

Stvara se iluzija da je život ljudi oko nas zanimljiviji

Mladi su, dodala je, senzibilniji na utjecaje društvenih mreža jer njihov pojam o sebi nije još potpuno razvijen, kao što je to kod odraslih, te ih neki negativni komentari mogu još više pogoditi. Također, prefrontalni korteks, dio mozga zadužen za izvršne funkcije poput analiziranja, planiranja, donošenja odluka te reguliranje emocionalnih odgovora se još razvija te mladi intenzivnije doživljavaju sadržaje i komentare na društvenim mrežama. 

Na naš upit jesu li informacije koje dijelimo stvaran prikaz ili lažna slika stvarnosti, odgovorila je:

„Svi mi na društvenim mrežama objavljujemo neka svoja ugodna iskustva i ljepša, to jest, uspješnija izdanja i biramo kako ćemo se predstaviti. Time vidimo samo dio stvarnosti te se stvara iluzija da je život ljudi oko nas mnogo jednostavniji, lagodniji, zanimljiviji, nego što zapravo jest.“

Otkrila je i kako mladi mogu prepoznati da su se ‘navukli’ na društvene mreže i na koji si način mogu pomoći.

„Koristan način može biti nekoliko dana pratiti i bilježiti koliko zapravo vremena provodimo na društvenim mrežama. Neki znakovi mogu biti manjak vremena za druge stvari, povratne informacije od bliskih ljudi iz naše okoline da smo previše na društvenim mrežama ili to da društvene mreže budu prvo na što pomislimo i što pogledamo ujutro kada se probudimo i zadnje navečer prije spavanja“, napomenula je Milković.

Pomoći, dodala je, može oslobađanje mjesta u životu za dovoljno sna, učenja, druženja, fizičke aktivnosti. Zatim, kritičnost prema onome što vidimo na društvenim mrežama i stalno podsjećanje da vidimo samo odabrani dio i da to nije realan prikaz nečijeg života. Korisno je, kaže, uvoditi razdoblja u danu potpuno bez korištenja mobitela. Primjerice, učenje, ručak s obitelji, zadnjih sat vremena prije spavanja i slično.

Mladi nedovoljno medijski pismeni

Jesu li lajkovi zamijenili zagrljaje, a videopozivi šetnje te odlazimo li u grad ili u prirodu da bismo uživali ili da snimimo i objavimo novi status?

„Lajkovi i druge virtualne aktivnosti ne mogu zamijeniti druženje uživo i ne mislim da stvari radimo samo da ih objavimo. No korisno je da svatko sam sebe zapita – zašto mi je važno da se zna gdje sam bio, zašto su mi važni lajkovi, što iz svega toga dobivam?“, rekla je naša sugovornica.

Zanimalo nas je i to jesu li mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni te što bi eventualno trebalo učiniti da se situacija poboljša.

„Moj dojam je da nedostaje poduke o medijskoj pismenosti unutar formalnog obrazovanja te su mladi prepušteni sebi. Važno je od rane dobi mlade educirati o odgovornom ponašanju na internetu i korištenju tehnologija.“

Za kraj je napomenula kako je iznimno važno da mi odrasli budemo primjer vlastitim korištenjem digitalnih tehnologija.

„Ako mi pregledavamo Instagram tijekom obiteljskog ručka, očekivano je da će to raditi i dijete. Važno je razgovarati s mladima o tome što rade na internetu i pokazivati interes, a ne automatsko osuđivanje, te ohrabrivati korištenje kvalitetnih sadržaja na internetu“, poručila je Marina Milković.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.