Današnjim roditeljima je jako teško pratiti sve što se događa u svijetu medija. Dok su odrasle osobe više vjerne jednoj društvenoj mreži, mladi vole trendove i koristi više njih. O prednostima društvenih mreža i o novim trendovima, ali i opasnostima s kojima se djeca na mrežama suočavaju, govori poznati profesor i komunikolog Danijel Labaš.

“Zamislimo se i upitajmo koliko mi odrasli potičemo djecu na korištenje medija. Što mi roditelji radimo nakon ručka? Uzimamo li mobitel u ruke i povlačimo li se u svoj svijet? Često u obitelji imamo osjećaj da smo zajedno, ali smo bez zajedništva. Naime, svatko je sa svojim prijateljima na nekoj društvenoj mreži”, započeo je Labaš u jednom svom predavanju na internetu.

Mladi, dodao je, veliku većinu svog vremena provode uz različite medije. No ne bi nas trebala brinuti količina vremena koju provedu na internetu već zašto i kada mladi koriste medije.

“Pokazalo se da 50 posto djece za vrijeme nastave ‘surfaju’ po internetu. Nakon nastave pak nastavljaju s time u javnom prijevozu. Dakle, u poslovnom svijetu i u slobodno vrijeme stalno smo na ekranima. Iako nam često govore suprotno, smatram da su roditelji i dalje važni protagonisti odgoja i mogu puno učiniti za odgoj svoje djece”, rekao je Labaš.

Dodao je kako je važno biti primjer vlastitoj djeci u svakodnevnom životu te se svi moramo zapitati nekoliko pitanja.

“Pijemo li mi kavu s partnerom tako da visimo na mobitelu. Kakav primjer time dajemo svojoj djeci? Koliko vremena mi kao roditelji posvećujemo svojoj djeci? Kakve fotografije objavljujemo s godišnjih odmora? Tko je ovisniji o medijima – odrasli ili djeca? Izlazimo li iz kuće bez mobitela ili nam je on neophodan i nikada ga ne zaboravljamo?”

Napomenuo je kako je važno da se u obitelji stvori okruženje u kojem djeca mogu vidjeti i pozitivnu i negativnu stranu medija. Osvrnuo se i na tri izazova ili prijetnje digitalnog svijeta: sami zajedno, digitalna demencija i ovisnost o internetu.

“Otuđujemo se jedni od drugih zato što puno vremena provodimo u digitalnom svijetu. Pogledajmo samo Polikliniku sv. Ivana. Tamo se svaki 10 bolesnik liječi o ovisnosti o internetu. To je ovisnost iz koje se više ne možemo izvući. Primjerice, kompulzivna kupnja na internetu. Koliko često kupujemo stvari koje ne trebamo novcem koje nemamo?”, zapitao se.

Dodao je kako psiholozi upozoravaju da djeca ne vide razliku između virtualnog i stvarnog svijeta, a sve mlađa djeca već znaju samostalno uključiti neki digitalni uređaj.

“Zbog toga se kod djece primjećuje poremećaj hranjenja. Ne žele jesti ako ne gledaju omiljeni crtić. No to je zbog roditelja koji su tako nešto dozvolili”, rekao je Labaš.

Osvrnuo se i na istraživanja koja su zajedno proveli Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu i Ured za zdravstvo Grada Zagreba o mentalnom zdravlju mladih te na istraživanje EU Kids Online koje je koordiniralo Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, a rezultate je koristila Agencija za elektroničke medije u povodu Dana medijske pismenosti.

Upravo se na toj manifestaciji mogu saznati važni podaci o medijskim navikama djece i mladih.

“Primjerice, pokazalo se da su društvene mreže glavni kanal informiranja mlađima od 35 godina. To je velika pogreška jer mladi ne znaju što se izvan kruga njihovih prijatelja događa. Također, svaka deseta mlada osoba smatra da društvene mreže na njih utječu uglavnom negativno ili negativno. Primjerice, uzimaju im previše vremena”, pojasnio je Labaš.

Osvrnuo se i na utjecaj online iskustva na mentalno zdravlje mladih – čak 42,3 posto adolescenata razmjenjivalo je s drugima seksualno izazovne poruke, fotografije ili video uratke, a zabrinjavajuće je to da djeca s roditeljima o tome ne razgovaraju.

“Gotovo svaki peti adolescent sekstao je pod nagovorom ili prisilom. Nakon prve golišave fotografije slijedi ucjena. Primjerice, neke od prijetnji su: ‘Ne pokažeš li nešto više, to će ti vidjeti cijela škola, prijatelji i roditelji’. Dijete tako upada u ponor. Roditelji često ne znaju u što im upadaju djeca”, upozorio je ovaj profesor.

Komentirao je i iskustva na internetu djece od 9 do 17 godina u Hrvatskoj. Riječ je o rezultatima istraživanja EU Kids Online iz 2017, a koji su u potpunome obliku objavljeni 2020.

“Dvoje od troje djece je na internetu vidjelo seksualne fotografije ili film gole osobe, a da im nije bila namjera vidjeti ih. Gotovo svako četvrto dijete posjećivalo je stranice koje su uključivale govor mržnje, krvave ili nasilne slike te koje promoviraju kako biti mršav. Gotovo 50 posto djece nikad ili gotovo nikad ne traži pomoć roditelja kada ih nešto uznemiri na internetu. Polovica djece se nakon neželjenih izlaganja seksualnim fotografijama osjeća pomalo krivima. Niti jedno od te djece nije pokušalo potražiti pomoć odrasle osobe niti prijaviti problem putem interneta”, naveo je Labaš zabrinjavajuće podatke do kojih su došli.

I to bi roditelji trebali znati!

Veliko istraživanje EU Kids online Hrvatska pokazalo je i to da je gotovo svako treće dijete u dobi od 9 do 17 godina komuniciralo na internetu s osobom koju nije upoznalo uživo. To je činilo svako drugo dijete u dobi od 15 do 17 godina.

Također, svako osmo dijete u dobi od 12 do 14 godina i svako četvrto dijete u dobi od 15 do 17 godina u posljednjih se godinu dana susrelo uživo s osobom koju je upoznalo na internetu.

“Kao roditelji moramo se pitati znamo li mi doista što se događa u virtualnom svijetu i znamo li na koji način nekakvo sitno zadirkivanje i prijetnja može prerasti u elektroničko nasilje. Jesmo li svjesni nasilja i vrijeđanja na internetu, to jest, znamo li čemu su sve izloženi djeca i mladi?”, pitao se Labaš.

Na kraju je iznio i nekoliko rješenja kao što su podizanje svijesti o prednostima, izazovima i rizicima novih digitalnih medija, prevencija te medijski odgoj i medijska -digitalna pismenost.

“Ako primijetite da nekoga na internetu maltretiraju, nemojte okretati glavu na drugu stranu već razgovarajte o tome, sazovite roditeljski sastanak. Razgovorom spriječite neprimjereno ponašanje ili nasilje. Nemojte demonizirati medije – oni su pozitivni i dobri, ali ih moramo znati koristiti, stoga ih nemojte stalno kritizirati. Mediji su naši prijatelji, no ne moramo im robovati. Ne zaboravimo da smo mi roditelji primjer djeci. Ako mi stalno ‘visimo’ na mobitelu, kako ćemo očekivati da naša djeca to ne rade. Odrasli moraju paziti na svoje ponašanje i na to kako komuniciraju jer djeca sve promatraju i preuzimaju obrasce ponašanja svojih roditelja”, poručio je Danijel Labaš.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.