Poznato je da školska djeca danas sve više koriste moderne tehnologije, pri čemu je online nasilje postalo sve veći problem. Prepoznaju to stručnjaci, roditelji, ali i sami nastavnici, no često izostaje primjerena reakcija na online nasilje. Zanimalo nas je koliko je ono prisutno među djecom u školama te kako bi roditelji i institucije trebali reagirati kako bi pomogli djeci da ga lakše prebrode. Prema Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2021. godinu vršnjačko online nasilje prisutno je u školama koje nerijetko ne reagiraju na ispravan način.
“Primili smo deset prijava za vršnjačko online nasilje u Viber i WhatssApp grupama djece koja su u istom
razrednom odjelu. Pojedine škole odbijaju odgovornost za postupanje u takvim slučajevima te u slučajevima kada se nasilje među učenicima dogodilo izvan prostora škole i izvan vremena trajanja nastave”, stoji u Izvješću.
Osvrnuli su se na propust jedne škole, to jest, slučaj online nasilja putem razredne WhatsApp grupe u kojem su jedanaestogodišnjaci dijelili iznimno vulgarne i seksualizirane poruke o vršnjakinji.
“Škola je uputila njihove roditelje da sami međusobno riješe situaciju, držeći da nemaju odgovornost za postupanje jer se nasilje dogodilo online u slobodno vrijeme. Škola je u izvješću koje nam je uputila iskazala revoltiranost našim preispitivanjem njihovog postupanja te navela da su roditelji odgovorni za dječje korištenje mobitela. AZOO (Agencija za odgoj i obrazovanje) je utvrdio propuste u radu škole te, uvaživši našu preporuku, savjetovao edukaciju djelatnika o poduzimanju zakonskih i stručnih mjera nakon vršnjačkog nasilja.
Na poziv jedne škole da ih uputimo koji propisi ih obvezuju na djelovanje u slučajevima nasilja učenika izvan prostora škole, uputili smo ih na Konvenciju o pravima djeteta kao obvezujući propis i na njezino načelo zaštite najboljeg interesa djeteta, te na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, članak 70., koji upućuje na obvezu zaštite prava svih učenika, koju ne ograničava samo na prostor škole. U protivnom djelatnici škole ne bi imali ni obvezu prijavljivanja obiteljskog nasilja nad učenikom jer se ono dogodilo u njegovom domu”, navodi se u Izvješću.
Škola je dužna reagirati
U Izvješću se dodaje kako školu obvezuje na postupanje i Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima, koji na nedvosmislen način propisuje obveze i aktivnosti škole, ne navodeći da se one odnose samo na prostor škole.
“Na postupanje obvezuje i Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, koji se odnosi na sve situacije i sva mjesta u kojima se vršnjačko nasilje pojavljuje. Na široku zaštitu prava i interesa djece školu obvezuju i svi strateški i stručni dokumenti koji školu vide kao mjesto cjelovitog razvoja, ali i zaštite djece, te kao najsnažniji kompenzacijski mehanizam upravo u slučajevima kada obiteljski odgoj zakazuje. Na široko djelovanje škole u razvoju dječje osobnosti upućuje i prevencijska znanost koja školu percipira kao treći kut prevencije u trokutu obitelj, škola i zajednica i čija je uloga u tom procesu neizostavna.
Na postupanje obvezuju i stručni i etički standardi prosvjetnih djelatnika te njihova profesionalna stajališta o djetetu kao cjelovitoj osobi čije osobine, obiteljski uvjeti i ponašanje moraju biti interes svih djelatnika škole”, navodi se u Izvještaju.
Potrebno je štititi prava i interese svakog djeteta
Dalje navode kako im je vezano uz nasilje učenika izvan prostora škole ili vremena nastave svoje stajalište još 2017. dostavio i AZOO, navodeći da su škole dužne djelovati u svakom slučaju nasilja svojih učenika, bez obzira na to na kojem mjestu se ono dogodilo.
“S obzirom na učestalo odbijanje škola da postupaju, nužno je da AZOO upozna sve škole sa zakonskom obvezom, stručnim djelovanjem i ovim svojim stajalištem. Pojedine škole na vršnjačko nasilje reagiraju brojnim i iscrpljujućim administrativnim mjerama utemeljenim na propisima čime je zadovoljena forma postupanja. No, pritom nerijetko dijete i njegov sveukupni interes ispadaju iz fokusa te izostaju pozitivni ishodi za uključenu djecu. Nerijetko ni stručno-pedagoški nadzori AZOO-a ne uviđaju da, unatoč poduzetim aktivnostima, nisu postignuti pozitivni odgojni i psihosocijalni učinci za djecu, a izvješća nakon obavljenog nadzora navode da je škola poduzela sve zakonom propisane mjere.”
U Izvješću se dalje navodi kako izostaju i smjernice za unapređivanje stručnog djelovanja škole u zaštiti prava i interesa svakog pojedinog djeteta.
“Takvo stajalište ukazuje na birokratizirani pristup odgoju i obrazovanju kojem su u fokusu interes i
ugled školske ustanove i puko održavanje discipline, a ne pojedino dijete sa sveobuhvatnim pravima i interesima te različitim individualnim potrebama. Nužno je da stručnjaci koji nadziru postupanja škole u slučaju nasilja i drugih problema u ponašanju djece imaju opsežno temeljno obrazovanje iz područja dječjih prava i interesa, psihologije i socijalne pedagogije, te znanje o prevencijskoj znanosti i prevenciji u školi, obitelji i zajednici.
Prema zaprimljenim podacima AZOO je u 2021. obavio 16 stručno-pedagoških nadzora povodom neprimjerenog ponašanja učenika i nasilja, te očekujemo da odgojno-obrazovni sustav zadovolji sve stručne standarde potrebne za navedenu problematiku.”
Za kraj su uputili i nekoliko savjeta vezano uz vršnjačko nasilje u školama te upozorili na senzacionalistički interes medija za pojedine slučajeve vršnjačkog nasilja, što može biti štetno za djecu.
“Svaka institucija trebala bi poznavati svoje ovlasti i odgovornosti u okviru kojih treba poduzimati mjere utemeljene na propisima i pravilima struke. Nažalost, češći su primjeri u kojima je suradnja formalna, a institucije prebacuju odgovornost za postupanje jedna na drugu. Pojedine škole ne snalaze se u komunikaciji s medijima, koji nerijetko pokazuju senzacionalistički interes za pojedine slučajeve vršnjačkog nasilja, a prilikom izvještavanja ponekad zanemaruju interese djece. Škole smo upućivali da u informiranju javnosti o takvim događajima, te o sudionicima nasilja trebaju biti oprezni, budući da detaljni opisi događaja i poduzetih intervencija mogu ugroziti prava djece na privatnosti i dostojanstvo i nanijeti im štetu, čak i onda kad identitet djece nije objavljen”, stoji u Izvješću pravobraniteljice za djecu.
Za kraj su naveli kako su najuspješnije one škole koje s razumijevanjem primjenjuju propise koji proizlaze iz uloge škole u društvu, poznaju odgovornosti institucije te odgovornosti pojedinih stručnjaka, koje prilikom postupanja vode računa o najboljim interesima sve uključene djece te o interesima cjelokupne vršnjačke zajednice.
Zaključuje se kako je u prevenciji nasilja i drugih oblika problema u ponašanju učenika od iznimne važnosti multidisciplinarni pristup.
“Nužno je povećati broj svih stručnjaka u stručnoj službi, te utjecati na to da i socijalni pedagozi postanu ravnopravni članovi tima. No, budući da sustav odgoja i obrazovanja sve stručnjake edukacijsko rehabilitacijskog profila još uvijek izjednačava u kompetencijama i poslovima, čime se ne doseže potrebna
razina stručnosti, važno je i da se svaki član stručnog tima bavi svojom temeljnom djelatnošću u skladu sa
svojim stručnim kompetencijama”, stoji u Izvješću pravobraniteljice za djecu za 2021.
Moderne tehnologije, posebice pametni telefoni, dio su svakodnevice današnje djece, stoga je online nasilje samo jedno od izazova s kojim se moraju nositi svi – od djece, roditelja pa do djelatnika škole i drugih institucija koje brinu o dobrobiti djece. Ono je prisutno i stvarno te može imati štetne posljedice za žrtve, stoga je potrebno ozbiljno pristupiti ovome problemu, a ne ignorirati ga jer je ‘samo na internetu’. Djeca danas vise na internetu i sve češće komuniciraju online, stoga ih je potrebno saslušati, poraditi na njihovoj medijskoj pismenosti i pomoći im kada se susretnu s negativnim komentarima vršnjaka i sličnim oblicima online nasilja.
Maja Šubarić Mahmuljin/Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Pixabay, ilustracija
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.
