“U današnje vrijeme mnogi se boje postavljati granice kako ne bi zakinuli dijete u njegovom učenju i razvoju. Mnogi se pitaju gdje je balans između zabrana i slobode koja djetetu treba”, rekla nam je Iva Brčić, prva certificirana edukatorica programa ‘Najsretnija beba’ koja već godinama pomaže i pruža roditeljima podršku u odgoju i brizi za djecu.

Brčić smatra da da imamo sve više popustljivih roditelja koji nastoje djeci biti prijatelji i koji čine sve kako njihovi mališani ne bi bili zakinuti, te kako bi bili sretni i zadovoljni.

“Čineći to u najboljoj namjeri, nisu ni svjesni koliko zakidaju svoju djecu i onemogućavaju im da razviju otpornost. A upravo je otpornost od ključnog značaja za uspjeh i zdravlje u kasnijem životu. Mnogi se roditelji pitaju jesu li granice toliko važne i jesu li uopće potrebne. Da, jesu”, odlučna je Brčić.

Navela je i nekoliko bitnih razloga zbog kojih bi ih trebalo postaviti.

“Kao prvo, one djetetu pružaju osjećaj sigurnosti. Daju mu do znanja što je opasno, a što nije. Upravo se tada dijete osjeća sigurnim i može se bezbrižno baviti učenjem i istraživanjem. Na primjer, roditelj je postavio granicu da se ne smije istrčavati na cestu po loptu. Pri tome je i objasnio što učiniti kako bi dijete došlo do lopte bez da se izlaže pogibelji. Dijete će znati što učiniti i kako se ponašati u danoj situaciji. A i roditelj će se osjećati sigurnije jer će znati da djetetu neće pasti na pamet da juri za loptom na cestu. Bez te granice, igranje s loptom u kvartu može biti iznimno opasno”, istaknula je Brčić.

Dodala je kako granice djeci daju do znanja što može očekivati od roditelja, situacija, što se od njega očekuje.

“Kada dijete zna što se od njega očekuje onda ono može prilagoditi svoja ponašanja i postupke. Na primjer, kućno pravilo je da dijete poslije svakog igranja pospremi svoje igračke na njihovo mjesto. Bez tog pravila, pospremanje bi se vrlo vjerojatno svodilo na svađu i na to da na kraju roditelj sve pospremi jer dijete odbija suradnju”, poručila je ova edukatorica koja je i sama majka.

Važna pravila

Brčić je za kraj napomenula i važnost pravila koja pomažu da se granice poštuju.

“Da bi granice djelovale nije ih dovoljno samo obznaniti i očekivati da će ih svi ukućani poštovati. Potrebno se držati nekoliko pravila vezanih uz granice”, istaknula je i navela tri važna pravila.

1. Moraju biti jasne.

Granica poput pospremi sobu djetetu nije previše jasna i djeluje mu kako preveliki zadatak. A što i mi odrasli radimo kada nam nešto nije jasno ili nam se čini prezahtjevnim? Odgađamo! Isto rade i djeca. Puno prije će poštovati pravilo ako kažete nešto poput: “Stavi igračke u kutiju, knjige na policu.“

2. Dosljednost je presudna.

Ako samo jednom prekršite neko pravilo i djetetu ne objasnite zašto, ono će svaki sljedeći put nastojati postići to da opet prekršite pravilo/granicu. Dijete razmišlja, ako je to postiglo jednom, zašto ne bi moglo opet. Recimo, imate kućno pravilo da se jede u blagovaoni za stolom. Međutim, jedan dan ste djetetu dozvolili da jede u dnevnoj sobi dok gleda nešto na televiziji. Potrebno je objasniti zašto je tome tako i da ubuduće opet vrijedi postojeće pravilo jedenja u blagovaoni. Recimo, dijete je bolesno, pa ste mu dozvolili da jede u dnevnoj sobi jer mu je tako lakše.

3. Granice moraju biti u skladu s dobi djeteta i njegovim psihofizičkim mogućnostima.

Ponekada neprikladne granice mogu dovesti do frustracije kod roditelja i djeteta. Na primjer, ne možemo očekivati od djeteta u dobi od dvije godine da ne dira biljke u teglama ili da ne povlači zavjese. Da bi si olakšali postavljanje granica nije dovoljno reći ‘Ne’, već je potrebno objasniti i pokazati čemu služi koji predmet. A ponekada je najbolje maknuti ono što dijete mami.

Vjerujemo kako će ovi korisni savjeti pomoći roditeljima da postave granice svojoj djeci i da ih se djeca pridržavaju, jer tako će imati ljepši i uspješniji odnos.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija