Udruga “Korak dalje” Daruvar u sklopu projekta „Ljepota različitosti“ provodi kreativne radionice za djecu s teškoćama u razvoju na kojima im se pridružuju njihovi braća i sestre te roditelji. Zanimalo nas je više o ovome lijepome i korisnom projektu pa smo upitali predsjednicu Udruge Renatu Žukinu, voditeljicu radionica Danijelu Ljutak Jureković i roditelje djece s teškoćama kakva je atmosfera, što sve djeca uče i kako doći do potpune inkluzije.

„Kreativne radionice smo počeli provoditi prije dvije godine u sklopu jednom europskog projekta i kako smo tada vidjeli da su radionice lijepo prihvaćene nastojimo ih provoditi i dalje otprilike svaka dva mjeseca ovisno o mogućnostima polaznika“, započela je Renata Žukina, predsjednica Udruge.

Naglasila je i važnost ovakvih radionica za djecu i roditelje.

„Cilj je povezati se međusobno, opustiti i zabaviti u veselom i kreativnom raspoloženju. Radionice potiču razvoj mašte, koordinacije, motoričkog planiranja te razvoj pažnje i koncentracije. Također, djeca stječu nova iskustva i saznanja o svojim mogućnostima te su radionice prilika za stjecanje novih prijateljstava“, istaknula je Žukina.

Na naš upit kako postići inkluziju, odgovorila je:

„Zahvaljujući udrugama i raznim zajedničkim radionicama, u koje su uz djecu s teškoćama u razvoju  uključena i djeca redovnog razvoja, potiče se razvoj inkluzije u dobi kada su djeca najempatičnija prema svojim vršnjacima. Svakako, takvih zajedničkih radionica i druženja potrebno je što više kako bi inkluzija bila prihvaćena od vrtića i škola do radnih mjesta kako bi osobe s invaliditetom bile jednakopravni aktivni članovi društva“, poručila je naša sugovornica.

‘Atmosfera je topla i obiteljska’

Više o samoj atmosferi i dojmovima djece saznali smo od roditelja.

„Radionice su mi super zabavne. Uvijek nam Danijela pripremi neko iznenađenje i šarenilo i šljokice… Našem Patriku se nekad baš i ne ide, ali kad dođe i vidi što će se raditi onda se odmah uključi u rad i rekla bih da mu je jako zanimljivo. Atmosfera je topla i obiteljska, svi pomažu svima. Dodajemo si ljepilo, škare, olovke. Možda malo i kopiramo jedni druge, ali na kraju svaki rad izgleda jedinstveno i savršeno. Ideje mi dolaze tijekom rada, a Patrik ima jasno zacrtan plan i toga se drži. Najbolje mi je što se malo družimo i pustimo ‘mozak na pašu’. Bude i ozbiljnih tema, ali više je onih zabavnih. Nekad neki vic, kava, keksići. Kad je gotovo, Patrik je presretan i ponosan na svoj rad! I sljedeći puta opet mu se neće ići, ali ćemo ići jer baš volim taj izraz ponosa i sreće na njegovom licu. Čim radionica završi i dođemo doma, djeca me odmah pitaju kad će sljedeća”, rekla nam je Sandra Klimeš, majka Patrika i Elene.

Svoje iskustvo s nama je podijelila i Marica Poplašen, majka Patricije i Patrika.

“Radionice mi znače puno, kao i mom djetetu. Osmišljene su kako bi se družili s ostalim članovima udruge, a i korisne su svima nama. Roditelj i dijete izrađuju radove zajedno pomažu si jedno drugom. Atmosfera je vesela, s puno smijeha, što nas dodatno opušta u izradi radova. Djeci i meni se najviše sviđa jer je radionica tematski povezana s blagdanima ili svečanosti koja se obilježava u društvenoj sredini. I još poslije lijepog druženja radove nosimo sa sobom kući”, rekla nam je ova majka dvoje djece.

I Jelena Sekulić Lukić, majka Ane, Lee i Valnee, slaže se kako je riječ o kvalitetno provedenom vremenu koje puno znači i njoj i djeci.

“To je vrijeme samo za nas, da naučimo nešto novo, da izradimo nešto svojim rukama i budemo kreativni. Sa mnom ide moje dijete redovnog razvoja i ona obožava dolaziti i raditi u ovom društvu. Atmosfera je opuštena, vesela i puna dobrih emocija. Moja kći obožava izrađivati nove stvari i uvijek izradi dvije ili tri stvari, a ne samo jednu tijekom radionice. Pritom su prisutna djeca koju inače ne poznaje, ali s njima surađuje. Volim se družiti sa svima koji dolaze na radionicu, popiti kavu i kući donijeti plodove svojeg rada, nešto unikatno i pozitivno”, rekla nam je Jelena.

‘Vole kada naprave nešto jedinstveno’

O tome što se sve radi na radionicama te koje tehnike koriste djeca i roditelji razgovarali smo s Danijelom Ljutak Jureković, voditeljicom radionica u Udruzi.

“Trudimo se da radionice povežemo s godišnjim dobima ili prigodnim datumima kao što je, primjerice, Uskrs. Tehnike izrade su uvelike prilagođene našim nominalnim članovima te tako najčešće radimo s kolaž papirima, akrilnim bojama, spužvicama, prirodnim materijalima i slično”, rekla nam je naša sugovornica.

Dodala je kako je atmosfera uvijek pozitivna.

“Radionice su u pravilu ispunjene smijehom i zezancijom. Zato smatram da djeca i roditelji vole izdvojiti sat vremena da naprave nešto jedinstveno, ali i da se opuste od svakodnevice u ugodnoj i opuštajućoj, ali opet kreativnoj atmosferi”, poručila je Danijela Ljutak Jureković za kraj.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Udruga “Korak dalje” Daruvar

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Uspješno do inkluzije“ u suradnji s JANAF-om .