Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od ukupno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero, odnosno 36 posto. Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenkovićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive diljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva, piše Jasna A. Petrović u uvodniku novog broja Glasa umirovljenika.
I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje povlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.
Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovima kako je premalo radnika pa će ih sada uvoziti čak iz Filipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža” pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek s 38 godina staža. Pitamo Plenkovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!
Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu s 30 godina staža, već, ako odbijemo one po povlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godine staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se svađamo za sitnice, što je godina simo, godina tamo, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.
Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avionom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioniranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu interesnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.
I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstrukcije, broju putnika i vještini pilota. I Božjoj volji. U duhu blagdana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepelina, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili – radom, znojem, krvlju i suzama.
mšm/suh
Foto: Pixabay
