Polazak u školu veliki je i važan događaj za dijete, ali i za cijelu obitelj. Danas se sve češće spominje pojam pripreme za školu, a roditelji si postavljaju pitanje je li moje dijete spremno za polazak u školu? Zašto je prije tridesetak godina bilo dovoljno da dijete, primjerice, zna voziti bicikl bez pomoćnih kotača, da pokazuje interes za slova i brojke, a danas se spremnost za školu očituje skupom znanja, vještina i sposobnosti na različitim područjima, što se promijenilo?, piše Mamin kutak.
Rana pismenost pojam je koji opisuje sve ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati i odnosi se na sposobnosti i vještine bitne za ovladavanje čitanjem i pisanjem, a koje dijete stječe rano u životu, prije nego što započne formalni oblik poduke (obično govorimo o razvojnom periodu od rođenja do 6. godine života).
U odnosu na period prije 30-ak godina područje rane pismenosti postalo je sve češća istraživačka tema pa tako danas znamo da poticanjem razvoja vještina rane pismenosti u ranoj dobi (predškolski period) možemo utjecati na kasniji školski i akademski uspjeh djeteta, a praćenjem razvoja vještina rane pismenosti možemo vrlo rano otkriti djecu s rizikom za nastanak teškoća u čitanju i pisanju ili specifičnih poteškoća u učenju i na vrijeme reagirati te se sve više prepoznaje vrijednost programa poticanja i rane intervencije.
Pojam rane pismenosti široki je pojam koji prvenstveno obuhvaća jezične vještine ( opseg vokabulara, jezično razumijevanje, jezično izražavanje… ), ali i shvaćanje da pisana riječ predstavlja govorni jezik i prenosi poruku, da svaka tiskovina ima svog autora, naslov, ilustracije, početak i kraj, da se čita od početka do kraja, od gore prema dnu stranice, lijevo na desno, da slova imaju nazive, a da razmaci razdvajaju riječi. Unutar odgojno obrazovnih jedinica ali i unutar obitelji, kroz svakodnevne aktivnosti i igru, ali i putem ciljanih aktivnosti i zadataka, nije teško poticati razvoj vještina rane pismenosti ukoliko znamo što obuhvaća ovaj pojam.
Veliki broj istraživanja potvrđuje ključnu ulogu razvoja jezičnih znanja djece predškolskog uzrasta i upravo jezična znanja ističe kao najbolje prediktore uspjeha u svim ostalim školskim područjima (matematici, čitanju, socijalnim vještinama…). Jezik je ‘alat’ koji pomaže djeci usvojiti sve ostale vještine pa tako su nam na primjer za razumijevanja zadataka iz matematike potrebne dobro razvijene vještine jezičnog razumijevanja, za uspješno uspostavljanje kontakata s vršnjacima i razvoj socijalnih vještina potreban nam je uspješan razgovor/dijalog s drugim osobama. Možemo reći da su jezična znanja i vještine alat za učenje i njihov razvoj ključ je školskog uspjeha.
Foto: Pixabay
Uspješno čitanje
Bogatstvo rječnika značajno utječe na to kakvi ćemo čitači postati. Za uspješno čitanje potrebno je da razumijemo što je napisano, a bogato rječničko znanje to nam i omogućava. Djeca s bogatim vokabularom imaju ogromnu prednost kada govorimo o školskom uspjehu. Da bi dijete uspješno prepričalo neki događaj ili radnju neke slikovnice knjige potrebno je ujediniti veliki broj vještina. Dijete treba izabrati riječi koje će koristiti kako bi ispričalo događaj, riječi je potrebno oblikovati u rečenice, a rečenice moraju biti gramatički ispravne, tijekom interpretacije treba pratiti slijed radnje, razumjeti i povezati uzročno-posljedične odnose, ali i stvoriti vezu sa slušateljem.
Pripovijedanje jedna je od važnih vještina za čitalačke sposobnosti jer se oslanja na jezična znanja (rječnik, gramatiku…) stoga je potrebno poticati djecu da nam prepričaju ciljane sadržaje npr. neki neposredni događaj koji su proživjeli, radnju pročitane knjige ali i pratiti način prenošenja i opisivanje događaja koje dijete interpretira. Postavite si pitanje koristi li dijete višesložne rečenične strukture, koristi li različite vrste riječi, prati li slijed događaja prilikom prepričavanja, je li jasno prenio poruku slušaocu, izgovara li pravilno sve glasove jer negativni odgovori na ova pitanja ukazuju na mogućnost postojanja određenih poteškoća i potrebno je potražiti pomoć ili savjet logopeda.
Roditelji se često pitaju trebaju li djeca poznavati slova i brojeve prije polaska u školu. Poznavanje slova tj. imenovanje slova jedan je od kognitivnih procesa odgovornih za prepoznavanje riječi. Prije polaska u školu očekuje se da djeca imenuju neka slova, ne moraju imenovati sva slova, ali obično su sposobna izdvojiti tj. imenovati slova svoga imena ili slova imena roditelja, braće i sl. Također, prva slova koja djeca nauče imenovati obično su ona lako pamtljiva kao što su primjerice slova A, I, dok će slabije prepoznavati slova s dijakritičkim znakovima (Č, Š,Ž i sl.) ili digrafeme (LJ, NJ). Vizualno prepoznavanje i uparivanje istih slova jedan je od prvih koraka u upoznavanju s pisanim jezikom pa igrice tipa memori sa slovima uvijek su dobrodošle jer se na taj način dijete već u ranoj dobi upoznaje s izgledom slova, pamti njihove oblike i prepoznaje ih u okolini.
Foto: Pixabay
Fonološka svjesnost
Fonološka svjesnost pojam je koji označava jednu od najvažnijih vještina koja mora biti dobro razvijena prije polaska u školu. Fonološka svjesnost obuhvaća niz sposobnosti potrebnih za uspješno usvajanje čitanja i pisanja. Prije polaska u školu dolazi do spoznaje da se rečenice i riječi sastoje od zasebnih jedinica ( riječi, slogovi, glasovi ) te između 5. i 6. godine dolazi do zamjećivanja i razvoja glasovne strukture riječi. Prije polaska u školu dijete bi trebalo biti u mogućnosti samostalno znati prepoznati i tvoriti rimu, rastaviti riječi na slogove, rastaviti riječi na glasove i sastaviti riječ od pojedinih glasova (čak i riječi koje se sastoje od 5 i više glasova).
Djeca počinju učiti brojeve već u trećoj godini. U predškolskoj dobi djeca svladavaju mehaničko brojenje do deset/dvadeset, znaju pisane simbole za većinu jednoznamenkastih brojeva. Spremnost djece za školu, osim u tim vještinama, ispituje se i zadacima razvrstavanja (sposobnost sortiranja objekata prema nekom svojstvu kao što je npr. boja, veličina i sl.), nizanja (nizanje predmeta i održavanja slijeda), ujednačavanja (napraviti isti skup predmeta kao na predlošku) i usporedbi objekata na temelju različitih svojstava (veći-manji; manje-više).
U Hrvatskoj je prepoznata važnost pripreme djece za školu i poticanje predvještina čitanja i pisanja s ciljem da sva djeca imaju isti ili približno isti početak prilikom ulaska u sustav formalnog obrazovanja. Cilj programa predškole trebao bi biti isti start za svu djecu, ali budući da i naše osobne razlike kao i okolinski čimbenici utječu na razvoj naših sposobnosti, program predškole može osigurati samo približno isti start za svu djecu. Kako bi dijete uspješno svladalo ovaj novi, životni izazov mora biti psihofizički zrelo i spremno za polazak u školu.
Foto: Pixabay
Pozitivni stavovi i emocije
Dijete treba znati kontrolirati svoje emocije, treba biti sposobno i spremno surađivati s drugim osobama, a konflikte znati rješavati na socijalno prihvatljiv način. Dijete koje je spremno za početak škole prepoznat ćemo po pozitivnim stavovima prema školi, učiteljima i novim prijateljima koje će tamo steći. Polazak u školu dijete će shvatiti kao dokaz svoje odraslosti i zrelosti. Potrebno je podržavat takav stav, ali i paziti da ne stvorimo idealnu sliku onoga što dijete očekuje, nego realnu.
Važno je da uputimo dijete u ono što se od njega očekuje, ali djetetu koje nije spremno na polazak u školu potrebno je još rada i vježbe u određenim vještinama možda i socijalno-emocionalne zrelosti kako bi mu početak tako važnog životnog razdoblja bio čim više uspješan i jednostavan. Kronološka dob kao jedini kriterij uspješnog starta malih đaka nije dovoljan i pouzdan pokazatelj njihove spremnosti za ovladavanje školskim zahtjevima.
Kako prepoznati da su djeca i mladi pod stresom? Ovo su neki od najčešćih znakova
Važno je naglasiti sva djeca moraju imati mogućnost polaziti obrazovne programe koji su znanstveno utemeljeni, u kojim su integrirane sve razvojne domene, a za djecu sa specifičnim teškoćama ti programi moraju biti prilagođeni. Odgojitelji trebaju biti upoznati sa miljokazima razvoja rane pismenosti i tijekom provedbe programa trebaju koristiti različite metode poučavanja, a rad usmjeren prema roditeljima i obitelji igra veliku ulogu u procesu opismenjavanja.
Martina Starčević Perica, prof.logoped
Foto: Pixabay, ilustracija
