“Najveća podrška u mom životu i sportskoj karijeri su sigurno moji roditelji koji su bili uz mene od samog početka. Volio bih osvojiti svjetsku i europsku medalju kao senior”, rekao nam je Liam Rabić (20). Ovaj mladi i perspektivni gimnastičar dolazi iz Zagreba i član je hrvatske reprezentacije. Posebno se ističe u disciplini konja s hvataljkama, a u 15 godina bavljenja ovim sportom ima brojne zapažene nastupe i medalje na državnim i međunarodnim natjecanjima. U svibnju ove godine bio je deveti na Svjetskom kupu u bugarskoj Varni i malo mu je nedostajalo za finale. Na europskom prvenstvu u Riminiju zauzeo je 13. mjesto.

Veliki rezultat ostvario je i Europskom prvenstvu u Mersinu 2020. godine zauzevši peto mjesto. U bogatoj karijeri ima i zlato na međunarodnom turniru u Švicarskoj 2022, a čak 17 puta je osvojio zlato na Prvenstvu Hrvatske. Kao junior ostvarivao je odlične rezultate, a od prije dvije godine postao je senior i želja mu je osvojiti europsku ili svjetsku medalju unatoč jakoj konkurenciji.

Liam trenutno studira kondicijsku pripremu sportaša na Sveučilištu u Zagrebu. Uz studij se gotovo svaki dan bavi gimnastikom i po šest sati. Član je kluba ZTD Hrvatski Sokol i već 11 godina trenira u Lučkom s velikim Tinom Srbićem, za kojeg ima samo riječi hvale. Za njegov uspjeh zaslužan je legendarni trener Lucijan Krce, ali i Liamova obitelj za koju ističe da mu je velika podrška.

U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o počecima u gimnastici, zapaženim nastupima i osvojenim medaljama, što je sve potrebno za vrhunske rezultate u sportu, kako mu je trenirati s Tinom Srbićem, kakva je budućnost hrvatske gimnastike, zašto bi ovaj sport preporučio djeci i mladima te što bi još volio ostvariti u svojoj karijeri.

‘Na konju me najmanje boljelo rame’

Kada i zašto ste se odlučili baviti ovim sportom? Kako su izgledali vaši počeci u gimnastici i zašto ste se odlučili za spravu konj s hvataljkama?

Gimnastikom sam se krenuo baviti s pet godina, tako da to nije bila moja odluka već odluka mojih roditelja. Upisali su me na gimnastiku jer sam uvijek imao puno energije i trebalo je to negdje iskoristiti. Na početku sam krenuo trenirati u klubu GK Novi Zagreb gdje sam jako brzo napredovao te prešao u klub ZTD Hrvatski Sokol kod trenera Lucijana Krcea s napunjenih 10 godina.

Do otprilike 15. godine sam radio višeboj, što znači da sam se natjecao i trenirao sve sprave, ali kako sam naglo narastao imao sam problema s ramenom pa smo odlučili da ćemo nastaviti raditi samo konja s hvataljkama iz razloga što me na njemu najmanje boljelo rame i išao mi je najbolje.

U svibnju ste bili deveti na Svjetskom kupu u bugarskoj Varni. Malo vam je nedostajalo za finale. Jeste li zadovoljni ovim rezultatom? Također, na EP u Riminiju ste bili 13.

Na svjetskom kupu u Bugarskoj sam bio 9. i finale mi je izmaklo za jedno mjesto. Odradio sam odličnu vježbu, čak bih rekao i bolju nego na EP u Riminiju, no iz nekog razloga suci su mi dali čak pola boda manju ocjenu nego na EP. Sve u svemu, bio sam dosta ljut, ali mogu biti zadovoljan jer sam nastupao sa parcijalnom rupturom na ligamentu i svejedno izvukao maksimum.

Je li peto mjesto na Europskom prvenstvu u Mersinu 2020. najveći rezultat vaše karijere? Kako ste se osjećali i je li vam to bio ‘vjetar u leđa’?

Ne bih rekao da mi je 5. mjesto u Mersinu na juniorskom EP najveći rezultat u karijeri, samo iz razloga što je to juniorsko natjecanje i ovo 13. mjesto na seniorskom EP smatram da puno više vrijedi. No svakako da mi je to bio jedan veliki vjetar u leđa za dalje.

‘Treba trenirati i onda kada ti se ne da’

Kako je biti najbolji u Hrvatskoj i među najboljima u Europi? Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje ste uspjehe i medalje posebno ponosni?

Po meni za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata potrebno je jako puno trenirati, uvijek davati maksimalno od sebe i dolaziti na treninge i onda kada ti se ne da i kad ti je najteže. Od svih rezultata posebno sam ponosan na 13. mjesto na EP jer sam sam sebi dokazao da sam ipak tu negdje s tim najboljim dečkima iz Europe i da je jednog dana moguće osvojiti i europsku medalju, što mi je na kraju i jedan od ciljeva.

Kao junior ostvarili ste odlične rezultate, a od pretprošle godine ste postali senior. Kako se snalazite na natjecanjima i je li ovaj prijelaz težak za sportaša?

Prije dvije godine sam prešao iz juniorske kategorije u seniorsku, što je veliki skok jer sam se sa svojih 18 godina i manje iskustva morao natjecati sa starijim i iskusnijim dečkima od kojih neki imaju svjetske i olimpijske medalje. No mogu reći da sam se dosta brzo prilagodio na to i da mi nije bio preveliki šok.

Zna se da gimnastika nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imate li podršku kao profesionalni sportaš?

Da, gimnastika nije sport od kojeg se lako živi i tu nema puno novaca kao u nogometu, no ako si u samom vrhu smatram da se može jako dobro živjeti od gimnastike. Osobno imam podršku kao profesionalni sportaš, pogotovo od strane svojih sponzora.

Foto: Slobodan Kadić

‘Tin mi je pomogao da budem bolji’

Kako vam je trenirati s Tinom Srbićem, našim najboljim gimnastičarom koji ostvaruje svjetske uspjehe? Vidite li u njemu uzora i daje li vam savjete? Koliko vam znači vaš trener Lucijan Krce i klub Hrvatski Sokol?

Stvarno mi je velika čast trenirati s Tinom Srbićem. Treniramo zajedno već 11 godina i mogu reći da mi je jako puno pomogao da postanem bolji sportaš. Najviše mi daje savjete oko velikih natjecanja jer, naravno, ima puno više iskustva nego bilo tko u dvorani.

Trener Lucijan Krce najbolji je gimnastički trener u Hrvatskoj i jako mi puno pomaže da napredujem maksimalno iz dana u dan. Naravno, ne smijem zaboraviti moj klub Ztd Hrvatski Sokol koji je stalno uz mene i pomaže mi u mom napretku od samog početka.

Koliko često trenirate i kolika je važnost sporta u vašem životu? Tko vam je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?

Treniram gimnastiku već 15 godina i kao sport je veliki dio mog života, s obzirom na to da treniram ponekad i po 6 sati dnevno. Moja najveća podrška u životu i sportskoj karijeri su sigurno moji roditelji koji su mi uvijek pomagali i bili uz mene od samog početka.

Foto: Hrvatski gimnastički savez

‘Manji broj djece ostane u gimnastici’

Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Kakva je budućnost hrvatske gimnastike, naročito muške?

Fizički je jako naporno baviti se gimnastikom jer si svaki dan po nekoliko sati u dvorani i jednostavno nema dana kada te nešto ne boli, stoga jako mali broj djece ostane u gimnastici, a još manji broj ih uspije napraviti neki veći rezultat.

Za koje natjecanje se trenutno pripremate i što biste još voljeli ostvariti u vašoj sportskoj karijeri?

Trenutno je gimnastička sezona za mene gotova i ne pripremam se za natjecanje, ali naravno da nastavljamo s treninzima i održavanjem forme za sljedeću sezonu. U svojoj karijeri bih htio osvojiti svjetsku i europsku medalju i to smatram ostvarivim s obzirom na to da sam s tek napunjenih 20 godina zauzeo 13. mjesto na ovogodišnjem EP u Riminiju.

Za kraj, biste li gimnastiku preporučili djeci i mladima i zašto je ona dobar odabir?

Naravno da bih gimnastiku preporučio djeci jer gimnastika razvija koordinaciju, ravnotežu, snagu i fleksibilnost, što ih u budućnosti priprema i za sve ostale sportove ako bi se htjeli baviti nečim drugim.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Sportom do zdravlja” u suradnji s JANAF-om.