Koliko si puta čula: “Trebala bi biti zahvalna”? Trebati biti zahvalan je oksimoron. Zahvalnost ne dolazi iz “trebanja”. Zahvalnost je duboki i iskreni osjećaj zadovoljstva, prihvaćanja, ljubavi prema nekome ili nečemu. Onaj tko je zahvalan na onome što ili koga ima, uistinu je blagoslovljen čovjek. Zahvalnost bih opisala kao emociju koju osjećamo u sebi i prema predmetu zahvalnosti, ali i kao određeno stanje bivanja, djelovanja, piše Mamin kutak.
“Biti” zahvalan je stanje prihvaćanja, prisutnosti u zahvalnosti. Ako si zahvalna na svom poslu, onda to znači ne samo da osjećaš zahvalnost, nego i da ćeš uistinu “biti tu”, prisutna, raditi svoj posao najbolje što možeš u tom trenutku. Ako si zahvalna na svojoj djeci onda ćeš biti prisutna s njima, brinuti o njima, najbolje što možeš. Ako si zahvalna na svojem zdravlju, onda ćeš voditi računa o tome da jedeš zdravo, krećeš se, odmaraš, najbolje što možeš. Dakle, zahvalnost je praksa prisutnosti, najbolje što možeš u ovom trenutku.
Skrećem ti pozornost na to da nigdje nisam napisala da sve i uvijek moraš raditi s oduševljenjem, osmijehom i prpošna od energije jer ako nije tako onda si nezahvalna. Biti prisutna i raditi najbolje što možeš u ovom trenutku znači prihvatiti situaciju onakvu kakva jest i dati najbolje od sebe što ti je trenutno dostupno. Postoji mnogo srama oko zahvalnosti. Drugi nas posramljuju, čak i sami sebe posramljujemo jer smo nekad nezadovoljni onime što imamo, jer ne možemo dati više, jer želimo nešto bolje ili da stvari budu drugačije.
Nema ništa lošeg u tome da želimo više ili bolje za nas od onoga što imamo sada. U toj želji trebamo se jedino zapitati dajemo li svoj maksimum onome što imamo sada i ovdje? Ako ne, što nas koči da dajemo svoj maksimum? Jesmo li sigurni da bi nam bolje, više, drugačije napravilo razliku?
Foto: Pixabay
Zašto ne možeš dati najbolje od sebe?
Ljudi se često prevare pa misle da kad bi okolnosti bile drugačije, oni bi bili sretniji. Međutim, kao što sam pisala i u prethodnom tekstu naša stanja prate nas kamo god mi pošli i tek kad promijenimo stanje u nama samima, promijenit će se i naše okolnosti. Kad se počneš žaliti, umjesto da se posramljuješ i dublje potiskuješ emocije, zapitaj se zašto ne možeš prihvatiti situaciju takvu kakva je trenutno i zašto ne možeš dati najbolje od sebe u situaciji kakva je sada?
Nudim ti da pokušaš nešto i osvijestiš kako možeš njegovati svoj osjećaj zahvalnosti. I ne, nema veze s time da pišeš dnevnik zahvalnosti i svaki dan zapišeš 5 stvari na kojima si zahvalna. Ako ti to odgovara, u redu. Ali ako ti se čini kao da moraš glumiti zahvalnost dok se ne natjeraš biti zahvalna, možda postoji i drugi način.
Što ako zapravo nisi nezahvalna, nego te blokiraju vlastite neprocesuirane emocije i ne možeš biti prisutna onoliko koliko bi htjela, ne možeš dati onoliko koliko bi htjela i osjećaš da može biti bolje ili drugačije, ali ne znaš kako? Predlažem ti da napišeš svoj – dnevnik nezahvalnosti. Koliko je bitno osvijestiti stvari na kojima si zahvalna, bitno je osvijestiti i stvari koje te ljute, rastužuju i frustriraju. Bitno je da i s tim stvarima, emocijama, okolnostima budeš prisutna i da im daš pažnju. Jedino tako si možeš dati priliku da ih razriješiš ili da ih prihvatiš i živiš punim plućima. Napiši listu 10 stvari zbog kojih si ljuta i koje mrziš. Zapiši koliko si ljuta što imaš manju plaću nego što zaslužuješ, što te djeca ne slušaju, što nemaš dovoljno vremena za sebe, što…
Foto: Pixabay
I zahvalna i ljuta
Dopusti sebi da osjetiš emocije koje se pojavljuju kada pišeš o svemu što te ljuti ili rastužuje. Osvijesti da istovremeno možeš bit zahvalna i ljuta zbog iste stvari. Osvijesti što bi ti pomoglo da se osjećaš bolje. Kad osvijestiš svoje emocije i prihvatiš ih, onda se stvari počinju mijenjati. Kad naučiš kako biti prisutna sa svim emocijama koje nosiš u sebi i kada naučiš kako regulirati velike emocije koje te preplavljuju, stvaraš veći kapacitet za nošenje sa svime što život pred tebe stavi. Umjesto da se posramljuješ i siliš da budeš zahvalna, otvori u sebi prostora da se zahvalnost prirodno pojavi. A pojavit će se kad se oslobodiš blokada, srama, kad zatražiš više, kad postaviš granice, kad počneš vjerovati sebi, što god je ono što ti zapravo treba.
Uistinu mislim da je zahvalan čovjek blagoslovljen. Lekcija zahvalnosti jedna je od najtežih koje možemo svladati i vjerujem da ona uistinu donosi mir, sreću, balans. Međutim svačiji kapacitet je drugačiji, mogućnosti i okolnosti su drugačije, želje i potrebe su drugačije. Nitko drugi nema pravo govoriti ti na čemu bi ili ne bi trebala biti zahvalna. Nisi bolja ili lošija od drugih ako si manje ili više zahvalna. Tvoja zahvalnost ili nezahvalnost neće ni na kakav način promijeniti grozne okolnosti u svijetu, ratove, glad, bolest. Tvoja zahvalnost služi tebi samoj, da živiš sretno i zadovoljno. A kad si ti sretna i zadovoljna, kad možeš podržati sebe, onda možeš dati i drugima, svojoj djeci, partneru, obitelji, prijateljima. Zato je važno da ta zahvalnost bude iskrena i da dolazi iz tvojeg punog kapaciteta.
Ako želiš biti zahvalna, prvo nauči biti prisutna, sa svime što se pojavljuje i što nosiš u ovom trenutku, a onda stvari rješavaj korak po korak, dok te zahvalnost ne pronađe sama.
Antonia Erent Ondrušek, doula i somatic coach
Foto: Pixabay, ilustracija
