“Iako priroda i sve njezine sastavnice već zbog same svoje jedinstvenosti i neponovljivosti zaslužuju da budu sačuvani od nestanka, nikada ne treba gubiti iz vida ni da kvaliteta našeg života i sam naš opstanak kao vrste na Zemlji ovise o prirodi. Sudbina čovjeka kao materijalnog i biološkog bića neraskidivo je povezana s prirodnim svijetom oko nas”, rekao nam je Hrvoje Radovanović, voditelj teme zaštite prirode iz Zelene akcije.
U sklopu projekta ”Priroda – ključ borbe protiv klimatskih promjena” upitali smo Radovanovića zašto je bioraznolikost danas važnija nego ikad, koliko je važno očuvati je, kako motivirati mlade u Hrvatskoj na zaštitu okoliša, što mi kao pojedinci možemo učiniti kako bismo bili nositelji pozitivnih promjena, što bi poručio svim građanima, vezano uz očuvanje bioraznolikosti te koja rješenja predlaže vezano uz bolje poznavanje ove teme.
Zašto je bioraznolikost danas važnija nego ikad? Koliko je važno očuvati je u Hrvatskoj, ali i šire?
Kriza gubitka bioraznolikosti, uz klimatsku krizu i krizu zagađenja, predstavlja jedan od najozbiljnijih okolišnih problema s kojima se trenutno suočavamo. Naime, ljudske aktivnosti danas vrše toliki pritisak na divlje vrste i prirodna staništa da znanstvenici smatraju kako se nalazimo usred šestog velikog izumiranja u povijesti našeg planeta, usporedivog s poznatim izumiranjem koje je prije 65 milijuna godina dokrajčilo dinosaure. Prema procjenama UN-a, dnevno zauvijek nestaje i do nekoliko desetaka vrsta živih bića, mnoge od njih prije nego što ih znanost uopće uspije opisati. Radi se o brzini izumiranja 100 do 1000 puta većoj od neke prosječne stope izumiranja koja je uvijek prisutna.
Istovremeno, bioraznolikost, odnosno različiti ekosustavi i njihove sastavnice obavljaju čitav niz čovjeku korisnih funkcija. Čovjek je ovisan o prirodi kao izvoru hrane, goriva, vlakana, građevnog materijala (npr. drvo). Ovisimo o drugim živim bićima za proizvodnju kisika, oprašivanje usjeva, održavanje plodnosti tla, pročišćavanje vode i zraka. Očuvani ekosustavi igraju važnu ulogu u zaštiti od poplava, ublažavanju posljedica klimatskih promjena, kao izvor lijekova. Konačno, znanstveno su dokazani mnogi pozitivni učinci boravka u prirodi na mentalno i fizičko zdravlje. Trenutni globalni trend gubitka bioraznolikosti direktno ugrožava dugotrajno obavljanje većine tih funkcija.
Foto: Zelena akcija
‘Među najbogatijim smo zemljama Europe’
Hrvatska se po pitanju bioraznolikosti nalazi među najbogatijim zemljama Europe. To je s jedne strane posljedica našeg geografskog položaja na razmeđi nekoliko biogeografskih regija, a s druge strane relativno kasne industrijalizacije koja je kod nas ozbiljnije počela tek nakon Drugog svjetskog rata, odnosno sto ili više godina kasnije nego što je to bio slučaj u ekonomski naprednijim regijama Europe. No, činjenica da prirodu nismo stigli toliko temeljito uništiti kao na nekim drugim dijelovima kontinenta na žalost nipošto ne znači da kod nas trendovi nisu također negativni, odnosno da se i kod nas stanje bioraznolikosti s vremenom ne pogoršava. Stoga će i Hrvatska morati uložiti napore kako bi se trend gubitka bioraznolikosti zaustavio i obrnuo.
Što mi kao pojedinci možemo učiniti po ovom pitanju? Koji su konkretni koraci?
Što se tiče konkretnih stvari koje kao pojedinci možemo napraviti, tu je svakako promjena nekih osobnih navika, prvenstveno potrošačkih. To se primarno odnosi na smanjenje potrošnje kao takve, ali i na izbjegavanje proizvoda koji sadrže sastojke ili u čiju su proizvodnju uključeni procesi koji posebno štete divljim vrstama i njihovim staništima. Jedna relativno jednostavna i jeftina mjera koja ima značajne pozitivne učinke, a za koju dobar dio ljudi kod nas još uvijek ne želi ni čuti, je smanjivanje konzumacije mesa i drugih životinjskih proizvoda. Naime, proizvodnja takvih proizvoda, pogotovo u svom današnjem intenzivnom i visoko industrijaliziranom obliku, u prosjeku zahtjeva daleko više resursa (poput vode) i prostora nego što je to slučaj s proizvodnjom biljne hrane, pa samim time vrši i znatno veći pritisak na prirodu.
Tijekom boravka u prirodi, trebamo osigurati da za sobom ne ostavljamo otpad te da nepotrebno ne uznemiravamo divlje vrste. Isto tako, možemo se uključiti u različite akcije čišćenja koje organiziraju razne udruge i inicijative. Ljudi koji žive u ruralnim sredinama ili imaju vrtove u gradovima također mogu poduzeti i neke druge mjere pozitivne za bioraznolikost, poput sadnje medonosnih biljaka, smanjenja frekvencije košnje (pozitivni učinci za oprašivače i druge kukce), sadnje grmlja i stabala (povećanje raznolikosti staništa), smanjenja upotrebe pesticida itd.
Foto: Pixabay
Promjene osobnih navika
Mogu li potrošačke odluke pojedinaca učiniti razliku?
Koliko god ti individualni napori bili hvalevrijedni, uvijek treba imati na umu ograničenost njihovog dosega. Naime, dokle god ćemo živjeti u ekonomskom sustavu strukturalno ovisnom o vječitom rastu, koji za sobom vuče i sve veće iscrpljivanje prirodnih resursa, naše osobne potrošačke odluke nikada neće biti dovoljne da bi se riješila srž problema. Drugim riječima, iz vida nikada ne treba gubiti sistemske uzroke okolišne krize te se u traženju krivca i predlaganju rješenja prvenstveno ili isključivo fokusirati na osobne navike pojedinaca (koje su uostalom i same u značajnoj mjeri uvjetovane društvenim i ekonomskim odnosima u koje su ti pojedinci uključeni).
U tom smislu je osim promjene osobnih navika potrebno i šire društveno organiziranje i djelovanje kako bi se stvari mijenjale na razini čitavog društva. To uključuje udruživanje u različite okolišne udruge i/ili neformalne građanske inicijative, sudjelovanje u javnim raspravama te javno zagovaranje i podržavanje društvenih, političkih i ekonomskih promjena koje idu u smjeru što održivijeg odnosa između čovjeka i prirode.
Kako motivirati mlade na akciju i zaštitu okoliša? Kako mlade generacije bolje upoznati s ovim problemom?
Čini mi se da su mnogi mladi danas daleko osvješteniji i zabrinutiji, pa time i spremniji djelovati vezano uz različite okolišne probleme nego što je to npr. bio slučaj s mojom generacijom. Ipak, dojma sam da to djelovanje još uvijek primarno poprima oblik mijenjanja osobnih navika dok se, barem kod nas, slabije radi na organiziranju nekakvog šireg društvenog pokreta.
Postojeće okolišne organizacije trebale bi također više raditi na privlačenju mladih ljudi u svoje redove, organiziranjem edukativnih i drugih aktivnosti namijenjenih toj skupini kao i većom prisutnošću na društvenim mrežama koje danas za mnoge mlade predstavljaju glavni izvor informiranja i mjesto okupljanja. Nemam nekakvo čarobno rješenje ili gotov recept koji bih ovdje mogao ponuditi, ali to je definitivno nešto na čemu treba raditi i Zelena akcija u posljednjih nekoliko godina ulaže sve više napora u tom smjeru.
Foto: Pixabay
‘Naš opstanak ovisi o prirodi’
Koja je vaša poruka svim građanima, vezano uz očuvanje bioraznolikosti?
Iako priroda i sve njezine sastavnice već zbog same svoje jedinstvenosti i neponovljivosti zaslužuju da budu sačuvani od nestanka, nikada ne treba gubiti iz vida ni da kvaliteta našeg života i sam naš opstanak kao vrste na Zemlji ovise o prirodi.
Zelena akcija o novoj aplikaciji: ‘Okolišna svijest kod mladih raste, no ima jedan problem’
Sudbina čovjeka kao materijalnog i biološkog bića neraskidivo je povezana s prirodnim svijetom oko nas. U tom smislu su i napori za očuvanje bioraznolikosti nešto što se direktno tiče svih nas, a ne samo „zaljubljenika u prirodu“.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Pixabay
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Priroda – ključ borbe protiv klimatskih promjena“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
