“Kao mala željela sam biti glumica. Ali, kako to u pričama biva, pojavila se zla vještica i pojela slovo L pa sam ostala u društvu gumice. Putem nam se pridružio i jedan papir, jedna olovka i računalo”, započela je Vanda Čižmek, ilustratorica slikovnice “Čovječuljci”. Ova čudesna priča autorice Silvije Šesto govori o slobodi, vremenu i riječima koje nikada ne utihnu, a promociju je imala 26. veljače 2025. u Knjižnici Kustošija u Zagrebu.
Događanje je to koje je okupilo brojne male i velike ljubitelje knjiga, a održalo se u sklopu programa ‘KU’KU kultura’ Kulturnog kluba O’grada i Knjižnice Kustošija i pod pokroviteljstvom Grada Zagreba. Slikovnica “Čovječuljci” osim što se svidjela klincima, dobila je i Priznanje stručnog žirija za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji.
Vanda Čižmek jedna je od najistaknutijih hrvatskih ilustratorica, poznata po svojim originalnim i maštovitim ilustracijama. Njeni su radovi višestruko nagrađeni, a slikovnice koje ilustrira objavljene su i izvan granica Hrvatske. Ilustracijama donosi poseban vizualni jezik koji nadopunjuje i obogaćuje priču, a njezin prepoznatljiv stil već godinama osvaja srca djece i odraslih.
U intervjuu za Generaciju upitali smo je o novoj slikovnici, počecima u umjetnosti, ljubavi prema knjigama i ilustracijama, suradnji sa Silvijom Šesto, najdražim slikovnicama koje je ilustrirala i planovima za budućnost.
‘Više sam voljela gledati knjige’
Od kuda ljubav prema umjetnosti, posebice prema ilustracijama?
Kad sam bila mala više sam voljela gledati knjige nego čitati. Čak sam i neke lijepe slikovnice maznula sestrični, one s dedicom i mačkom Svena Nordqvista, Moomine i još neke. Nije mi uopće smetalo kaj su na švedskom, prisvojila sam ih da bi ih gledala. Kao i mala u slikovnici “Čovječuljci”… Onda bih ih samo gledala.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi i slikovnica imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Kao mala željela sam biti glumica. Ali, kako to u pričama biva, pojavila se zla vještica i pojela slovo L pa sam ostala u društvu gumice. Putem nam se pridružio i jedan papir, jedna olovka i računalo… O psu da i ne govorimo! Već u osnovnoj školi pokazivala sam da mi je likovni draži od ostalih predmeta pa sam poslije upisala školu u kojoj ima najviše likovnog – Primijenjenu. Završila sam dizajn interijera kojim sam se neko vrijeme bavila po završetku studija na Grafičkom fakultetu. Zatim sam upoznala životnog supatnika i cimera Davora Šunka koji je po struci dizajner (autor, strip crtač, ilustrator…) koji me zainteresirao za dizajn i ilustraciju kojom sam se za ozbiljno počela baviti 2013. godine. Tada je krenula i suradnja sa Silvijom Šesto.
Iza sebe imam pet samostalnih izložbi u Galerijama, više njih po Knjižnicama grada Zagreba a još više skupnih po zemlji i inozemstvu. Slikovnica imam, evo brojim, od 2013. godine trideset i četiri komada, a ilustriranih knjiga za djecu (i knjiga poezije) dvadesetak. Ako trebam izdvojiti samo jednu, onda su to naravno Silvijini “Čovječuljci”. A ako smijem još koju, to je “Srpanjski machor” Krešimira Krnica (slikovnica 18+) i “Kumarov san” Roberta Mlinarca.
Cijeli život opisan kroz zabavu djeteta
Kako su nastale ilustracije za slikovnicu “Čovječuljci”? Kako vam se sviđa sama priča?
Kako slikovnica počinje kao i moj odgovor na prvo pitanje: “Kad sam bila mala…”, i u igri je jedan pisaći stroj – malu sam ostavila malom u odnosu na stroj (to je autoportret autorice) dok me za prikaz stroja i njegovih funkcija inspirirao rad talijanskog grafičkog dizajnera Giovannija Pintorija, najpoznatijeg po svojim plakatima za Olivetti pisaće mašine.
Priča je odlična! Kad sam dobila tekst nisam mogla vjerovati – samo 12 rečenica! Od Silvije… nije moguće… i to kakav tekst! Usponi, padovi, igra… Jedan cijeli život opisan kroz zabavu djeteta kuckajući po pisaćem stroju. Moram priznati da sam na prvo čitanje, sa zadnjom rečenicom “kao da ih i danas vidim” dobila mokre oči. Ja sam to pročitala kao jednu lijepu suptilnu posvetu djetinjstvu i ocu. Priča me povela u retro dizajn, geometrijske oblike i minimalizam (gle čuda, kao i u ostalim slikovnicama koje sam ilustrirala) uz dodatak tehničkog crteža u dijelu stroja (valjak) kao posvetu mom ocu koji me uveo u likovni svijet kroz svoj život – arhitekturu.
Kakve su dosadašnje reakcije na ovu slikovnicu?
Imam jako pozitivne reakcije obitelji. Možda zato što su slušali o toj slikovnici dva mjeseca i više, svake nedjelje na obiteljskom ručku. Prvo sam ih gnjavila s odličnim tekstom nekoliko nedjelja, a kasnije kad sam počela crtati opet s odličnim tekstom. Tati se sviđa, što znači da je dobra, on je uvijek oštar i iskren kritičar. Za slikovnicu smo dobile Priznanje stručnog žirija za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji pa valjda i to nešto znači. A dobile smo i jako lijepu kritiku Diane Zalar.
Deseta zajednička slikovnica
Kako je izgledala vaša suradnja sa Silvijom Šesto, jednom od najpoznatijih suvremenih hrvatskih književnica za djecu i mlade. Koliko zajedničkih suradnji imate iza sebe?
Silvija jako cijeni autorstvo i daje potpunu slobodu izražavanja ilustratoru. Pošalje tekst i strpljivo čeka rezultate. Često kažem kako me razmazila suradnjom i potpunim povjerenjem da mi je čudno kad me neki drugi autor/izdavač traži na uvid ilustraciju-dvije. Da ne spominjem kako je zbog mene mijenjala ime lika u slikovnici “Sirup protiv mačjeg kašlja” jer ja nikako nisam mogla nacrtati Mirtu, ali Danicu jesam pa je bez pogovora promijenila ime liku.
“Čovječuljci” su nam deseta zajednička slikovnica. Davne 2017. u intervjuu za Gradsku knjižnicu Rijeka spomenula sam čovječuljke u procesu rada na slikovnici: “… Da se mene pita, u toj završnoj fazi ilustriranja (nakon levo-desno-gore-dole), ubacil bi se neki čovječuljak koji bi odradil taj tehnički dio i sve to lepo po mojim uputama dovršil. Njega tražim još od djetinjstva.” Očito su nas ti čovječuljci obje obilježili.
Imamo još par uspješnica, slikovnicu “Uhvati mi plavog medu” za koju smo obje dobile nagradu Grigor Vitez i priznanje Ovca u kutiji (i još pokoju međunarodnu) te po kojoj je napravljen kratki animirani film, zatim “Abecedu nevoljenih” (pohvala nagrade Grigor Vitez za tekst i ilustraciju), “Sirup protiv mačjeg kašlja” (nagrada Ovca u kutiji dječjeg žirija) i serijal “Pe pita” koji je preveden na nekoliko jezika.
Tekst kao najveća inspiracija
Što vas sve inspirira za stvaranje umjetničkih djela?
Prvo i osnovno – tekst. Kao na primjer u slikovnici “Uhvati mi plavog medu”. Slikovica je cijela u plavim tonovima na koje me navela već prva (zapravo druga) rečenica teksta. “… Plavi medo bio je prekrasan. Imao je plavu, svilenu mašnicu oko vrata boje ljetnjeg neba bez oblačka…“
Često se dogodi da me za neki lik inspirira neko dijete koje poznajem. Tako je Anja iz slikovnice “Anja i crna ovca” Ane Đokić, Una, kći prijatelja s mora. Pe iz serijala slikovnica PE PITA Silvije Šesto, Lovro, unuk naših susjeda preko puta, Vera iz serijala “Vera i” Davorke Premec je sama Davorka. A zatim, inspirira me sve oko mene.
Slikovnice koje ste ilustrirali objavljene su izvan granica Hrvatske. O kojim je slikovnicama riječ i u kojim zemljama su objavljene?
“Uhvati mi plavog medu” Silvije Šesto objavljen je u Sloveniji, Gruziji i Makedoniji; “PE PITA …O nebu” Silvije Šesto u Sloveniji i Estoniji; “PE PITA …O rođenju” Silvije Šesto u Sloveniji, Estoniji, Makedoniji, Grčkoj i Poljskoj; “Vera i Srećkomeđubuhama” Davorke Premec u Sloveniji i “Što sam sve naučio do škole (i to sâm)” Andrijane Grgičević u Španjolskoj na španjolski, katalonski, galješki i baskijski jezik.
U planu su dvije nove knjige
Što još imate u planu za ovu godinu? Koje su vam želje za budućnost?
Kaj se tiče ilustriranja, imam dvije knjige, za sada. Jedna je slikovnica Melite Rundek a druga ilustrirana knjiga za djecu Jasminke Tihi-Stepanić. U planu su i neka putovanja vezana uz prevedene knjige u sklopu projekta Naša mala knjižnica izdavača Ibis grafika. Prošli mjesec smo Silvija i ja bile na druženju s djecom po školama u Sloveniji. Krajem godine idem na druženja u Makedoniju, a smiješi nam se i druženje s djecom u Grčkoj. Nadamo se putovanju vlakom Orient Express (smijeh).
Želje za budućnost? Da postanem prvakinja irskog stepa u Hrvatskoj (smijeh). Moram malo reklamirati našu udrugu Irski ples Zagreb u kojoj stepamo i dobro se zabavljamo, evo već treću godinu. I jedini smo u Hrvatskoj koji plešemo tradicionalni solo irski step Sean-nós (čita se „Šanos“) koji je vrlo opušten, zabavan i lako se uči. I pogodan za sve dobne skupine. Pridružite nam se!
Za kraj, što biste poručili mladima koji tek ulaze u svijet umjetnosti i koje zanimaju ilustracije?
Šarenilo, kič, društvene mreže, vizualno zagađenje, gospodin savršeni, umjetne trepavice, umjetne cice, umjetna inteligencija… – Ne dajte se!
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
