/Tuga na Uskrsni ponedjeljak: Preminuo papa Franjo

Tuga na Uskrsni ponedjeljak: Preminuo papa Franjo

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 89. godini života, u svojoj rezidenciji Casa Santa Marta u Vatikanu, prenosi Vatican News.

U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:

„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očevu. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.”

Nakon odreknuća Benedikta XVI., kardinali su u srijedu 13. ožujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima koji su uslijedili, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je nakon točno 1100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo.

Foto: Pixabay

Velika radost

Nakon što se toga 13. ožujka u 19:05 nad Sikstinskom kapelom pojavio bijeli dim te nakon već opjevanih riječi kardinala protođakona, a bio je to kardinal Jean-Luis Tauran: „Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!“, i nakon što je odmah potom obznanio njegovo ime: „Eminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Georgium Marium, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio, qui sibi nomen imposuit Franciscum“ („Javljam vam veliku radost: imamo Papu! Preuzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo“), na Trgu sv. Petra u Vatikanu zavladala je velika radost i iščekivanje njegove pojave.

A onda se okupljenima i cijelome svijetu, koji je s velikom pozornošću putem medija pratio izbor novog pape, obratio Franjo znakovitim i pomalo neočekivanim načinom i riječima: „Braćo i sestre, dobra večer! Vi znate da je dužnost konklave bila dati Rimu biskupa. Čini se da su moja braća kardinali otišli po njega gotovo na kraj svijeta. No tu smo… Zahvaljujem vam na prihvaćanju. Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega želio bih izmoliti molitvu za našega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!“

Potom se novi Papa zajedno s vjernicima pomolio u tišini i nastavio: „A sada započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put Rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo. Želim da vam ovaj put Crkve koji danas započinjemo i u kojemu će mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovoga tako lijepoga grada. Sada ću podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U tišini molite za mene.“

Već u tim spontanim, iz srca izrečenim porukama bile su naznačene mnoge bitne sastavnice pontifikata pape Franje – običnim pozdravom „dobra večer“ želi naznačiti da razumije svakodnevicu te da joj daje važno mjesto u svome i u služenje Crkve. Nazivajući se „rimskim biskupom“ ne dokida papinsko prvenstvo već naglašava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu. Riječju „put“ već je tada naznačio da će željeti Crkvu na putu prema čovjeku te će i sam na tome putu uporno ustrajavati, a riječju „veliko bratstvo“ naznačit će osobito svoj međureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe kaže da dolazi „s kraja svijeta“, na neki način vraća istim putem koji je njegova obitelj 1929. g. prevalila u suprotnom smjeru ukrcavši se u Genovi na brod prema Argentini, piše Zagrebačka nadbiskupija.

mšm

Foto: Pixabay