“Euritmija je jako ritmična i taj je ritam jako umirujući i lijepo djeluje na mlade s autizmom. Naša prva euritmijska radionica za mlade s teškoćama bila je odlično prihvaćena. Ritam, glas i prisutnost okupili su nas u jednom zajedničkom krugu”, rekla nam je Nataša Bahun, osnivačica udruge ‘Progovori autizam – širi ljubav’ koja je na Kajzerici u Zagrebu organizirala prve euritmijske radionica za mlade s teškoćama i njihove roditelje.

Riječ je o novim, kreativnim i besplatnim radionicama na kojima je sudjelovalo desetak polaznika. Među njima je bio i Natašin sin koji je tinejdžer, a reakcije su bile i više nego pozitivne. Prva takva radionica održala se u siječnju ove godine, druga u travnju uoči Dana svjesnosti o autizmu, a treća će se održati ove subote, 26. travnja. Waldorfske odgajateljice i učiteljice euritmije Tatjana Luna i Zorana Gilić Toffolo podijelile su jednostavne i duboke istine s mladima i njihovim roditeljima, a poanta je susret s vlastitim mirom.

“Euritmija donosi velike promjene u mom biću i u ljudima koji me okružuju. Ono što je danas svakom čovjeku potrebno je da što više uspostavlja vezu sa samim sobom, jer život je takav da nas odvlači od nas samih, a kad je čovjek udaljen od sebe, ne može naći mir, ni ritam, niti može stvarati odnose. Euritmija kroz pokret i ritam pomaže ljudima da u njihovim osjećajima zavlada mir. Ritam euritmije blagotvoran je za svakog čovjeka”, rekla je Gilić Toffolo.

Umjetnost pokreta

Euritmija je umjetnost pokreta, odnosno – pokretom izraženi govor i glazba, utemeljena 1912. godine u Njemačkoj. Naziv potječe od grčke riječi “eu” što znači “harmonično kretanje”. Zanimalo nas je koje su prednosti euritmije.

“Prednosti euritmije kao terapeutske i ozdravljujuće socijalne umjetnosti za djecu i odrasle dobro su poznate u svijetu, kod nas nešto manje. Kroz euritmiju se jačaju vitalne snage, njeguje se volja kroz različite vježbe ritma i koncentracije. Našla je primjenu kao terapeutska djelatnost pri mnogim klinikama u svijetu u radu s fizički oboljelima; s djecom i ljudima s posebnim potrebama te kao terapija u mnogim djelovanjima društvenog života”, rekla nam je Tatjana Luna.

A kakve su bile reakcije mladih s teškoćama i njihovih obitelji? Više o dojmovima nam je otkrila Nataša Bahun. “Svidjelo se svima. Mladi i njihovi roditelji su sve radili i pratili učiteljicu. Euritmija je jako ritmična i taj je ritam jako umirujući i lijepo djeluje na mlade s autizmom. Naša prva euritmijska radionica za mlade s teškoćama bila je odlično prihvaćena. Iako nas je bilo posvukud, ritam, glas i prisutnost okupili su nas u jednom zajedničkom krugu. Kažu da je bilo dobro, a moj tinejdžer pita:’oćemo li opet doć?’. Želim se zahvaliti djeci i roditeljima, voditeljicama i Momentum Centru na Kajzerici za lijepi prostor i podršku.”

‘Kad je čovjek udaljen od sebe, ne može naći mir’

Učiteljica Zorana Gilić Toffolo na svojoj je koži osjetila pozitivne učinke euritmije. Napomenula je kako oduvijek polaže sve svoje nade u mlade ljude, odnosno u djecu – njezine učenike, ali i njihove roditelje jer ljudi su ono u što trebamo ulagati. Euritmijom i slikanjem se intenzivno bavi zadnje desetljeće, i to donosi velike promjene u njezinom biću i u ljudima koji ju okružuju.

“Kada je čovjek udaljen od sebe samog onda ne može naći mir, ni ritam, ne može stvarati odnose. To se pogotovo odnosi na djecu za koju možemo reći da im je odnos s drugim ljudima i život u svakodnevici izazovan. Euritmija kroz ritam i pokret koji ona donosi, kroz način na koji se to događa, je takav da pomaže ljudima da uspostave vezu sa sobom, da njima opet zavlada mir u osjećajima jer upravo taj ritam je ono što je od velike važnosti. Kao što srce kuca u svome ritmu, kao što dišemo u ritmu, kao što moramo izdahnuti nakon svakog udaha, pa tako i svaki čovjek kora opet pokušati svim snagama zaživjeti u tom ritmu koji je blagotvoran i ljekovit za svakog čovjeka”, rekla nam je naša sugovornica.

Za kraj je napomenula kako je i slikanje vodenom bojom tehnika koja ljudima donosi potrebnu mekoću.

“Ljudi su danas većinom često ukočeni, često su pod nekom težinom i treba im pomoći da izdahnu, a boja je moćno sredstvo. Dakle, ne flomaster, ne tempera nego baš ta vodena boja koja omogućava da diše boja i da diše onaj koji drži kist u svojoj ruci. Ja s djecom zapravo radim terapiju slikanjem i terapiju euritmijom”, zaključila je Gilić Toffolo.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva