“Volim isticati ljepotu jer vjerujem da nas podsjeća na radost života. I u izazovnim trenucima vjerujem da uvijek postoji iskra svjetlosti – u osmijehu, susretu, trenutku tišine, i to je ono što pokušavam prenijeti kroz svoja djela”, rekla nam je Anita Genc, akademska slikarica i samostalna umjetnica. Njezina samostalna izložba „Nujlijepši kemauček svieto“ otvorena je 25. travnja 2025. u Galeriji Kupola u Zagrebu, a može se pogledati do 25. svibnja ove godine.
Anita je već 17 godina kontinuirano prisutna u umjetnosti, ponajprije u kontekstu oslikavanja zidova u interijerima te kreiranju impozantnih murala u javnom prostoru. Iz bogatog iskustva oslikavanja zidova zadržala je ljubav prema velikim formatima i slobodnim otvorenim kompozicijama. Ona svojom umjetnošću ne želi šokirati ili potencirati ono što je loše, već ukazivati na ono dobro i lijepo. Njezino je slikarstvo živopisno i iskreno, a u novoj izložbi posvećenoj rodnoj Bednji prikazuje djetinjstvo, rodni kraj, kulturu, baštinu, tradiciju, jezik i prirodu. Trenutno priprema čak četiri samostalne izložbe i slikovnicu.
Ova je svestrana umjetnica rođena 1985. u Varaždinu. Završila je osnovnu školu u Bednji, a XII. gimnaziju u Zagrebu. Godine 2004. upisala je Učiteljski fakultet u Zagrebu, smjer likovne kulture, a diplomirala 2012. kao magistra razredne nastave s pojačanim predmetom likovne kulture. Tijekom akademskog obrazovanja, stekla je bogata znanja iz slikarstva, crtanja, grafike, kiparstva te vizualne komunikacije i dizajna, koje je kasnije primijenila u svojoj profesionalnoj umjetničkoj karijeri. Izražava se kroz različite medije i tehnike, uključujući slikarstvo, crtež, kolaž, ilustraciju i grafički dizajn.
Upitali smo Anitu o ljubavi prema slikarstvu, tehnikama koje preferira, inspiraciji za stvaranje, oslikavanju zidova, novoj izložbi, projektima na kojima trenutno radi te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.
‘To je moj način izražavanja svijeta’
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?
Mislim da je ljubav prema likovnoj umjetnosti oduvijek bila u meni. Skroz mala crtala sam po svim papirima koji bi mi došli pod ruku, a već sam sedam godina, i po zidovima. Fascinacija bojama, oblicima i mogućnošću da se emocije prenesu kroz crtu ili mrlju bila je moj način izražavanja svijeta koji sam osjećala, a nisam uvijek znala izgovoriti. Početci su bili intuitivni, bez velikih očekivanja, ali s jakim unutarnjim porivom. Akademsko školovanje samo je dodatno produbilo tu strast i dalo mi širinu.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Moj umjetnički put traje već više od 17 godina. Prošla sam kroz razne faze – od rada po narudžbi do potpune predanosti onome što istinski osjećam da želim izraziti. Iza sebe imam samostalnu izložbu i grupne izložbe. A to je tek početak ove faze likovnog stvaralaštva – izvan zidnog slikarstva. Posebno bih izdvojila aktualnu izložbu “Nujlijepši kemauček svieto”, jer simbolizira moje sazrijevanje kao žene i kao umjetnice. Također, ove godine pripremam čak četiri samostalne izložbe koje su mi potvrda da se trud, dosljednost i autentičnost isplate.
Kako je nastala vaša izložba “Nujlijepši kemauček svieto”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Kakve reakcije posjetitelja očekujete?
Odrasla sam rano djetinjstvo na Bednji. Naziv izložbe dolazi iz bednjanskog izraza (bednjanski dijalekt) i znači “najljepši kutak svijeta” – za mene to je mjesto najljepše prirode, mirisa, ljubavi i jednostavne radosti života. Tehniku sam razvijala kroz igru akrila, reljefa i boja koje imaju dubinu, kao i teksturu. Inspiraciju pronalazim u svakodnevici, šetnji, smijehu s dragim ljudima, ali i u tišini, intuiciji i introspektivnim trenucima. Očekujem da se posjetitelji osjete pozvanima osjetiti, ne samo gledati. Da se povežu sa slikom i možda pronađu svoj vlastiti “kemauček”.
Foto: Mario Poje
‘Ples između prostora, energije i moje vizije’
Često oslikavate zidove. Kako izgleda proces stvaranja jedne slike i koliko traje?
Oslikavanje zidova za mene je ples između prostora, energije i moje vizije. Prvo razgovaram s klijentima, upijem atmosferu prostora i osmislim skicu koja se onda spontano razvija na licu mjesta. Svaki zid ima svoju osobnost. Trajanje ovisi o veličini i složenosti motiva, a to nekad traje jedan dan, a ponekad tjedan dana, ako se radi o većoj površini i slojevitijem pristupu. Važno mi je da u zid udahnem nešto živo, vedro, emotivno.
Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima? Kako to da više ističete ono lijepo u umjetnosti i životu? Koliko je teško mladim umjetnicima probiti se?
Volim isticati ljepotu jer vjerujem da nas podsjeća na radost života. I u izazovnim trenucima vjerujem da uvijek postoji iskra svjetlosti – u osmijehu, susretu, trenutku tišine, i to je ono što pokušavam prenijeti kroz svoja djela. Mladim umjetnicima danas nije lako i treba puno puno strpljenja, rada na sebi i vjere u vlastiti izraz. No, moguće je, pogotovo ako si autentičan i dosljedan.
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?
Trenutno radim na pripremi novih izložbi za ovu godinu, osmišljavam vizualnu priču kroz koju ću povezati umjetnost i osobni razvoj. Paralelno osmišljavam projekte gdje ću prožeti umjetnost i produkt dizajn, ali i razvijam svoju slikovnicu (ilustrativnu knjigu). Također, planiram radionice koje spajaju slikanje i psihologiju. U budućnosti želim stvarati djela koja će putovati svijetom, uveseljavati domove i javne prostore, i istovremeno inspirirati ljude da se povežu sa sobom kroz boju, potez i tišinu platna.
Foto: Mario Poje
‘Nemojte žuriti s uspjehom’
Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?
Budite hrabri. Budite svoji. Nemojte žuriti s uspjehom, već gradite temelje iznutra – radom, učenjem, introspekcijom. Umjetnost nije samo o slikanju, ona je način života.
Ako ste iskreni prema sebi, vaša će autentičnost naći svoj put i publiku. I najvažnije je da nikada ne zaboravite zašto ste počeli stvarati.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Mario Poje
