“S Gervaisovom poezijom sam se susreo davno, i odmah mi je prirasla srcu. Negdje u sebi sam znao da ću se jednoga dana pozabaviti i njegovim pjesmama”, rekao nam je Dubravko Kastrapeli, akademski umjetnik koji se posljednjih godina bavi vizualima u skladu s poezijom Drage Gervaisa, a u njegovim se radovima mogu prepoznati mnogi jer dočaravaju životne, svakodnevne priče običnih ljudi.

Dubravko je rođen 1971. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje elektrotehničke škole upisuje nastavnički smjer pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj diplomira 1995. u klasi profesora Kesera. lustriranjem književnih djela bavi se zadnjih petnaestak godina. Započelo je Cervantesovim “Don Quijoteom”, da bi nakon toga nastavio s Marinom Držićem, iščitavajući i istražujući njegova djela.

Rad na Marinu Držiću urodio je sada već desetogodišnjom suradnjom s Domom Marina Držića, u okviru kojeg su nastali stripovi “Novela od Stanca” i “Dundo Maroje” te su realizirane dvije izložbe. Ilustrirao je i “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” Ivane Brlić-Mažuranić, dok se posljednje tri godina bavi Gervaisovom poezijom. Njegova samostalna izložba “Poezija Drage Gervaisa” predstavljena je u Zagrebu u ožujku, a potom i u Zaprešiću u travnju 2025. Dubravko trenutno radi i na animiranom filmu „Nonić“ prema istoimenoj Gervaisovoj pjesmi u produkciji Luma filma, a želja mu je napraviti svoj strip.

U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o ljubavi prema slikarstvu i ilustracijama, umjetničkom putu, inspiraciji za stvaranje, novoj izložbi, projektima na kojima trenutno radi te što bi poručio mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.

‘Oduvijek sam volio crtati’

Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti i ilustracijama? Kako su izgledali vaši počeci?

To će zvučati kao stereotip, ali oduvijek sam volio crtati. Unatoč tome, u vrijeme kad sam se trebao odlučiti za srednju školu, nisam mislio da ću se baviti likovnom umjetnošću. Upisao sam srednju elektrotehničku škole „Ruđer Bošković“, a kako sam uvijek bio dobar matematičar, bio sam i odličan učenik. Međutim, u drugom razredu sam prolazio kroz velike unutarnje turbulencije i shvatio sam da želim biti umjetnik. Krenuo sam na tečaj crtanja na Rokovom perivoju, a nakon toga u trećem i četvrtom razredu na privatne instrukcije iz crtanja. Nakon mature upisao sam nastavnički odjel na ALU u Zagrebu.

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

Sad kad pogledam unatrag, nekako mi se čini da mi je ilustracija bila suđena. Od početka sam u svojim radovima pokušavao ispričati neku priču, bilo da se radi o pričama nekih drugih autora, ili pak o nekim mojim pričama. U jednom sam trenutku našao uporište u klasičnoj književnosti, a sve je počelo sa Cervantesovim „Don Quijoteom“, da bih nastavio s djelom našega Marina Držića koje je rezultiralo višegodišnjom (sada već dvanaest godina) suradnjom s Domom Marina Držića.

Ovdje bih posebno istakao upravo tu suradnju koja je iznjedrila strip „Novela od Stanca“ i integralno izdanje „Dunda Maroja“ (objavljeno u četiri toma). Upravo je ta suradnja dovela do izložbe u „Umjetničkoj galeriji“ u Dubrovniku 2023. godine gdje su bili izloženi radovi nastalih tijekom zadnjih deset godina, a koji su se bavili djelom našeg poznatog komediografa. Od tridesetak izložbi iza mene tu bih izložbu posebno istakao.

‘Kod svakog čitanja me iznova iznenađuje’

Kako je nastala vaša izložba “Poezija Drage Gervaisa”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Kakve su dosadašnje reakcije posjetitelja?

S Gervaisovom poezijom sam se susreo davno, i odmah mi je prirasla srcu. Negdje u sebi sam znao da ću se jednoga dana pozabaviti i njegovim pjesmama. Međutim, nikako naći vrijeme da se njima pozabavim. Negdje u vremenu kad sam dovršavao zadnji dio stripa „Dundo Maroje“ (rad na cijelom projektu trajao je četiri i pol godine) konačno se otvorio neki prostor i za Gervaisa. I tako je počelo.

Mislim da se Gervaisom nije teško baviti. On priča priče – životne, svakodnevne priče običnih ljudi s kojima se nije teško postovjetiti. Kratkoća i jasnoća izraza kojima Gervais gotovo čarobno dočarava svakodnevni trenutak u životu, riječi prožete iskrenim i dubokim suosjećanjem prema likovima opisanim u pjesmama kod svakog čitanja me iznova iznenađuje i po tko zna koji put oduševljava. Bez obzira opisuje li tragične ili komične trenutke u životu, Gervais svojim likovima pristupa s puno ljubavi i razumijevanja.

Ilustriranju Gervaisovih pjesama, ne želeći se ograničavati, pristupio sam kroz igru te bih istu pjesmu ilustrirao u nekoliko tehnika, pa i po nekoliko puta. Mislim da su reakcije posjetitelja jako pozitivne, upravo zato jer su im priče bliske i mogu prepoznati u njima ili sebe, ili pak neke svoje bližnje.

‘Mislim da mi je glavna tema – trenutak’

Kako izgleda proces stvaranja jedne ilustracije i koliko traje? Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima? 

To je najteže pitanje. Nekad cijela serija ilustracija (jedna pjesma) nastane u jednom danu, a ponekad na jednoj ilustraciji radim danima – mijenjam je, ispravljam, popravljam. Uvijek krećem od skroz jednostavne skice na malom komadiću papira. Odlučujem o kompoziciji, gdje će biti tekst. Razmišljam o bojama, ili odnosima crnog i bijelog. Razmišljam o tehnici.

Kad sad pogledam unazad, mislim da mi je glavna tema – trenutak. Neprocjenjiva vrijednost trenutka koji neminovno prolazi, i s vremenom bude izgubljen i zaboravljen.

Ilustrirali ste brojna književna djela poput Šegrta Hlapića. Koju biste knjigu, odnosno ilustracije posebno izdvojili iz vašeg opusa? 

Kod mene je situacija pomalo neobična, jer ja svoje ilustracije jako često radim kao samostalne projekte, što znači da nisu narudžba nakladnika, niti će ikada biti objavljene. A što se tiče ilustracije koju bih posebno izdvojio, iako mi je to jako teško, mislim da bi ti bila naslovnica zadnjeg dijela „Dunda Maroja“, gdje vidimo Pometa i Fortunu kako udvaraju kao ljubavni par.

‘To je za mene sasvim novo iskustvo’

Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?

Trenutno radim na animiranom filmu „Nonić“ prema istoimenoj Gervaisovoj pjesmi, a u produkciji Luma filma. To je za mene sasvim novo iskustvo, puno sam naučio, i još učim, jer surađujem stvarno s divnim ljudima. Film bi trebao biti gotov polovinom ove godine.

Suradnja s Domom Marina Držića ide dalje, tako da radim ilustracije za engleske prijevode nekih Držićevih djela, a u njihovoj nakladi. A što se tiče želja, volio bih u budućnosti napraviti neki svoj strip, prema mojoj priči. Ideja mi ne nedostaje, nedostaje mi vremena. I svakako bih volio da ova priča sa Gervaisom ide dalje, i da se dalje razvija, jer mislim da ima puno potencijala. Imam nekih ideja i na tu temu, ali vidjet ćemo!

Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?

Rekao bih da je to najteži i najljepši posao na svijetu. Neka ne uzimaju k srcu ni dobre niti loše kritike. Neka se ne opterećuju radom kolega koji su možda bolji i uspješniji. Pretjerano razmišljanje i opterećivanje kritikama i uspoređivanje s drugima oduzima previše i energije i vremena koji se mogu puno bolje iskoristiti. Znam – prošao sam to. Treba biti uporan i raditi svoje.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: PerceiveArt