“U našoj smo obitelji svi lideri, a suprug kao glava obitelji i magistar kineziologije zasigurno je autor velike vizije i šire slike. Sport nam je stil života”, rekla nam je Sanja Kišiček, majka Leona Gabriela Kišičeka, najboljeg mladog biciklista u Hrvatskoj i aktualnog kadetskog državnog prvaka u čak pet disciplina.

U dosadašnjoj karijeri Leon Gabriel i njegov brat Luka, također vrsni mladi biciklist, imali su odlične rezultate u Hrvatskoj, ali i na natjecanjima izvan zemlje. Već su kao ulazni kadeti osvajali postolja u susjednim zemljama poput Slovenije i Austrije. Počeli su se baviti biciklizmom u djetinjstvu iz hobija, no ubrzo su postali perspektivni sportaši koji već sad ostavljaju trag u hrvatskom biciklizmu.

Njihova majka Sanja ističe kako dečki zasad uspješno balansiraju školu i sport. Njezin suprug Perica je Leonu i Luki otac i trener. Oboje su ponosni na njihov trud, talent i predanost te kao obitelj čine sve kako bi im bili podrška na njihovom sportskom putu koji je doista nevjerojatan.

U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo je o svakodnevnim izazovima i koliko se kao obitelj trude i odriču kako bi dečki mogli trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe, kako je imati vrhunske sportaše u obitelji, kako komentira dosadašnje uspjehe obojice sinova i koje su joj želje za njihovu budućnost.

Foto: privatna arhiva

‘Nismo razmišljali o medaljama’

Jeste li u počecima mislili da će Leon Gabriel imati vrhunske rezultate i brojne medalje u biciklizmu? Koliko ste ponosni na njegove dosadašnje uspjehe, ali i Lukine uspjehe?

Počeci su krenuli uz igru i kao hobi, nismo razmišljali o vrhunskim rezultatima i medaljama. Jednostavno se nikada time nismo opterećivali. Nagrade i priznanja dođu sami po sebi za svaki trud i rad. Bilo nam je bitno da su dečki zadovoljni i ispunjeni, a to dođe kad si u nečemu dobar i uspješan. Naravno da smo ih u tome beskrajno poticali i tako nastavljamo i nije nam žao niti lipe. Prijatelji nas znaju pitati ‘pa kako vam se to isplati?’. Ne znam kako bih uopće odgovorila na to pitanje, od kada su djeca stvar isplativosti?

Njihova zadaća nije da nama vrate naš ulog, nego da daju jednako veliku ili još veću podršku svojoj djeci i budućim naraštajima, unucima i dalje. Silno smo ponosni na Leona i na Luku. Rezultati koje su ostvarili nevjerojatni su. Mislim da u toj dobi još nije bilo takvih uspjeha u biciklizmu u Hrvatskoj. Mnogo su puta probili svoju kategoriju i da su smjeli, završili bi na postoljima i elite kategorije u nekim disciplinama kad su još oboje bili U15.  

Je li teško imati vrhunskog sportaša u obitelji? Koliko se kao obitelj trudite i odričete da bi Leon Gabriel i Luka mogli trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe?

Zahtjevno je pratiti vrhunski sport, a imati Leona i Luku u obitelji pravi je blagoslov. Leon je uvijek bio „stariji“ od svoje generacije, emocionalno stabilan, posložen i staložen. Ne treba mu ništa dva puta reći i vrlo je nadaren u mnogim pogledima. Jako je brz, on je uvijek korak ispred. Ima sluha i smisla za glazbu, osjećaj za ritam, dar za malu djecu, dobar stil i strašan smisao za humor. Ja ga iz šale zovem filozofom i pitam ga kad će više završiti taj sport i doći k meni na Filozofski fakultet, jer je i jako dobar logičar.

Leonov brat Luka, naš Lukica, nevjerojatno je nadaren za mehaniku i vrlo inteligentan, a najveća je blagodat njegova duhovnost i srce veliko. Da bi Leon i Luka mogli trenirati svaki dan, mi sve usmjeravamo k tome. Sve. Tome prilagođavamo i školske obaveze i kućanske poslove i obiteljsko vrijeme te, naravno, i društveni život. Puno je tu konsenzusa, ali i nagrada i tu ne mislim na medalje i pehare, već na stanje uma i srca. Ja mogu sa sigurnošću i s mirom u srcu Leona i Luku poslati bilo gdje u svijetu po nekom zadatku i niti ne trepnuti dok se ne vrate. To su rezultati i blagodati radnih navika, upornosti i otpornosti, novih horizonata i perspektiva, svega što donosi vrhunski sport i iskustvo življenja i školovanja u vrlo raznolikom međunarodnom okruženju. 

Foto: Vedran Metelko

‘Sve je stvar odluke’

Od talenta važnija je upornost, trud i odluka za bavljenje vrhunskim sportom. Slažete li se s time?

Apsolutno! To znam i kao nastavnik i metodičar u nastavi. Sve je stvar odluke i ništa tu nije relativno. Ili jesi ili nisi. Sredina te neće nigdje dovesti, samo izvrsnost. Upornosti bih dodala i otpornost i disciplinu. Otpornost kad stvari ne idu kako si priželjkivao ili kad se čine da idu kontra tebe, a disciplina kao krovna nad svim vrlinama. Ne može trening biti stvar motivacije, kao što to ne može niti učenje, već stvar discipline. Ljudi se razbacuju riječju motivacija kao floskulom, a znamo da je motivacija vrlo hlapljive prirode što je i znanstveno dokazano. 

Kako snosite financijski teret oko natjecanja i brojnih putovanja. Tko vam najviše pomaže i koliko vam znači pomoć Zaklade Marin Čilić?

Teško, ali nekako uvijek uspijemo. Pomaže nam obitelj i snalazimo se na sve moguće načine. Moj suprug Perica je Leonu i Luki otac i trener. Teško je nekada razgraničiti tu ulogu jer je jedna na neki način poslovna, a druga obiteljska. No, svaki uspješan obiteljski biznis ima zadovoljene obje strane, i poslovnu i obiteljsku pa vjerujem da nema niti potrebe u razgraničavanju tih uloga. Prije nekoliko mjeseci sam objavila knjigu o liderstvu i kolaboraciji. U našoj smo obitelji svi lideri, a suprug kao glava obitelji i magistar kineziologije zasigurno je autor velike vizije i šire slike. Sport nam je stil života. Pomoć Zaklade Marin Čilić silno nam znači. Osim značajne financijske potpore, na to gledamo i kao snažno poticajan vjetar u leđa i priznanje za trud, rad i vrhunski uspjeh. 

Kako izgleda svakodnevnica u vašoj obitelji? Kako usklađujete obaveze u školi i treninge? Ima li škola sluha za izvrsne sportaše i izlaze li vam u susret?

Dinamično, dinamično i dinamično. Prioriteti su u našoj obitelji posloženi ovako: Bog, obitelj, trening, kvalitetan san, a onda škola i sve ostalo. I Leonova škola (Sportka gimnazija, 2. razred) i Lukina škola (OŠ Kajzerica, 8. razred) imaju jako puno sluha i razumijevanja za sport. Najveća prepreka je samo pohađanje nastave, budući da je vremenski nekada nemoguće uskladiti cjelodnevnu nastavu i dva treninga u danu, no i tu se izlazi u susret s opravdanim izostancima. Dečki puno izostaju s nastave, nekada i više uzastopnih tjedana, što zbog natjecanja, što zbog priprema i treninga. Putuju s reprezentacijom ili/i s nama.

Sa školom nemaju problema, obje su škole pune razumijevanja i pedagoški jake. I Leon i Luka imaju sreću s razrednicima, Leonov je razrednik profesor vjeronauka, Lukin profesor tjelesnog i oni, vjerujem, znaju da nijedan predmet ili izvannastavna aktivnost ne može biti važnija ili manje važna od neke druge. Međutim, Leon i Luka su se morali izboriti i dokazati do određene razine, kako u sportu, tako i u školi, kako bi ih i škola prepoznala i izlazila im u susret. Premda su dečki odlični i vrlo dobri u školi, ne zamaramo se peticama, niti suprug niti ja, kao iskusni edukatori, znamo da je domet obrazovanja daleko veći i širi od školskog učenja. 

Foto: Edin Tuzlak

‘Želimo mu strelovit put do zvijezda’

Uz dva sina imate i kćer. Hoće li se i ona baviti sportom kad poraste?

Imamo malenu kćerkicu, Lena je beba od pet mjeseci, a sigurno će se baviti sportom. To joj je u genetskom zapisu.

Koji su vam planovi za dalje i što želite za Leona Gabriela i Luku u budućnosti?

Pratimo olimpijski ciklus. Leonu i Luki želimo strelovit put do zvijezda, puno zabave i zadovoljstva u životu. S unutarnjim mirom i u vjeri. Sve je ostalo sekundarno. 

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna foto: Darko Vurušić

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.