“Nije uvijek potrebno dati velik doprinos da bi se pozitivno utjecalo na nekoga. Nekad su najpotrebnije najjednostavnije stvari poput malo izdvojenog vremena, par lijepih riječi i makar jednog osmijeha”, rekla nam je Lara Žalac koja je ovo ljeto volontirala u Kampu gluhoslijepih osoba u Zadru u organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba “Dodir”.

U sklopu kampa, koji je okupio gluhoslijepe iz Osijeka, Splita, Varaždina i Zagreba, održane su razne aktivnosti, između ostalog i informativno-edukativne i rekreativne radionice. Zajednička druženja, sudjelovanje u radionicama i pomoć u svakodnevnim situacijama samo su bila neka od zaduženja volontera koji su nesebičnim darivanjem svog vremena pomogli da se održi ovakav kamp.

Kako bismo saznali više o prednostima volontiranja, kontaktirali smo Laru, mladu volonterku Dodira koja je za Generaciju podijelila svoje iskustvo volontiranja u kampu. Zanimalo nas je kako to da se odlučila prijaviti na ovogodišnji Kamp gluhoslijepih osoba u Zadru, kakva su joj iskustva s kampa, što je motivira za rad s gluhoslijepim osobama, je li joj se percepcija o njima promijenila, koliko joj znači volontiranje te što bi poručila mladima koji se još nisu okušali u volonterskom radu.

“Nakon završene prve godine znakovnog jezika u sklopu fakulteta, imala sam potrebu okružiti se ljudima koji komuniciraju pomoću znakovnog jezika i negdje iskušati te dodatno poboljšati svoje znanje, a činjenica da ću uz to potencijalno i pomoći drugima da se dobro provedu na ljetovanju je definitivno prevagnula da se odlučim ‘bacit u vatru’ i iskušam se u radu s gluhoslijepima, s obzirom na to da nemam prethodnog iskustva u radu s njima”, započela je Lara.

Iskustvo koje će pamtiti

Cijelo iskustvo volontiranja u Zadru, dodala je, bilo joj je stvarno predivno i sve će joj ostati u posebnom sjećanju, unatoč početnim nesigurnostima.

“U početku je bilo trenutaka nesigurnosti vezano uz to kako ću se snaći, hoću li napraviti nešto krivo ili ne znati uopće što učiniti, no stvarno moram reći da mi ni takve situacije nisu ostale u lošem sjećanju jer ni u jednom trenutku nisam bila prepuštena samoj sebi”, rekla je naša sugovornica.

Pojasnila je i kako je izgledao njezin angažman u kampu. “Što se tiče aktivnosti, ovisilo je o rasporedu toga dana i o korisnikovim željama, no to je uglavnom uključivalo praćenje korisnika od i do njegove hotelske sobe, zajednički doručak, ručak ili večera (ovisno o smjeni), sudjelovanje na različitim radionicama te kupanje i sunčanje na plaži zajedno s korisnikom. Osim toga vodila sam i jednu plesnu radionicu.”

‘Imala sam veliku želju naučiti znakovni jezik’

Na upit što ju je motiviralo za rad s gluhoslijepima, odgovorila je: “Iako nisam nikad bila okružena ljudima koji komuniciraju znakovnim jezikom, od malena sam imala neku veliku želju naučiti ga jer sam smatrala da nije u redu i da je sigurno jako frustrirajuće biti ograničen u komunikaciji s drugima samo zato što druga strana ne komunicira na isti način. Ograničenost u komunikaciji je još veća kod gluhoslijepih osoba. Nisu svi korisnici potpuno gluhi i/ili potpuno slijepi, no u svakom slučaju njihova mogućnost komuniciranja s okolinom je bitno smanjena. Upravo to što ja kao volonter mogu povećati tu mogućnost njihovog komuniciranja s okolinom je ono što me motivira za rad s gluhoslijepima.”

Na kraju kampa, priznala je, promijenila joj se percepcija o gluhoslijepim osobama, u nekim aspektima.

“Imala sam pogrešno mišljenje da vjerojatno nisu pretjerano samostalni, odnosno da većinu stvari ne mogu sami odraditi, no zaista većina njih je dosta samostalna i sve što mogu sami odraditi, vole to tako i odraditi”, istaknula je Lara.

‘Najteže je učiniti prvi korak’

Iako volontira tek dvije godine po različitim ustanovama i udrugama, ova mlada volonterka napomenula je da zna da će još dugo nastojati volontirati gdje god stigne i mogu. Navela je i nekoliko prednosti volontiranja.

“Osim što se zaista puno toga može naučiti u takvim uvjetima, nema boljeg osjećaja od onog kada znaš da si učinio nešto što na pozitivan način utječe na život drugoga. Volontiranje nas čini svjesnijima o različitim situacijama i sudbinama oko nas, što omogućava razvoj razumijevanja i tolerancije prema drugima, no i razvoj vlastitih vještina vrlo bitnih za međuljudske odnose.”

‘Ljudi vrijedni divljenja’: Mladu volonterku oduševile gluhoslijepe osobe u kampu u Zadru

Mladima koji se još nisu okušali u volontiranju uputila je koristan savjet: “Ako imate i najmanju želju okušati se u volontiranju, probajte, vjerujem da nećete požaliti. Najteže je učiniti prvi korak – izdvojiti vremena i malo izaći iz zone komfora, no sigurna sam da će vas cijeli proces obogatiti i da ćete na kraju osjetiti kako se neki dio vas dodatno razvio. Nije uvijek potrebno dati velik doprinos da bi se pozitivno utjecalo na nekoga. Nekad su najpotrebnije najjednostavnije stvari poput malo izdvojenog vremena, par lijepih riječi i makar jednog osmijeha”, poručila je Lara Žalac za kraj.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Hrvatski savez gluhoslijepih osoba “Dodir”