Prevoditelje za gluhoslijepe osobe često se naziva ‘anđelima u crnom’, jer su oni ‘oči’ i ‘uši’ gluhoslijepih. Dramski studio Dodir(i) pripremio je novu predstavu “I anđeli imaju etički kodeks” koja je premijerno izvedena u četvrtak, 13. studenog 2025. godine u 18 sati u zagrebačkom kazalištu Mala scena. Riječ je o posebnoj predstavi u kojoj je, uz dobru dozu humora, prikazana zahtjevna, odgovorna i važna uloga prevoditelja za gluhoslijepe osobe.
Iz Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba “Dodir” naglasili su kako uz gluhoslijepe, u ovoj predstavi po prvi put sudjeluju i sami prevoditelji – njihovi Anđeli u crnom. Scenarij je osmislila gluhoslijepa osoba Elizabeta Tarczay, a za režiju je zaslužna Nika Bokić. U predstavi glume: Chris Dougal, Kristijan Bezuh, Marija Ibriks, Elizabeta Tarczay, Andrea Palijaš, Tajana Uzun, Mateja Tutiš, Ana Jakopović, Vlatka Oštrek i Marin Martinović. Predstava koristi simultanu znakovno-govornu komunikaciju.
Dramski studio DODIR(i) aktivno djeluje od 1998. godine na promicanju i poticanju kreativnog stvaralaštva gluhoslijepih osoba kao i senzibilizaciji šire javnosti o gluhosljepoći, gluhoslijepim osobama te njihovim načinima komunikacije. Specifičnost dramskog studija jest u tome da su u provedbu svih aktivnosti uključene same gluhoslijepe osobe iz lokalnih organizacija, a predstave i skečevi su uvijek bili namijenjeni široj publici koja ravnopravno uključuje kako osobe sa senzoričkim oštećenjima, tako i ostalu populaciju. Studio je pod voditeljskom palicom Saveza Dodir, ali zapravo Savez djeluje kao nositelj, dok lokalne organizacije organiziraju i provode aktivnosti.
U sklopu projekta “I ja stvaram, i ja postojim” kontaktirali smo Savez Dodir, odnosno autorski tim predstave kako bismo saznali više o samoj predstavi, kako je nastala, koja joj je poruka, koliko gluhoslijepima, ali i prevoditeljima znači sudjelovanje u predstavi, po čemu je predstava sve posebna i zašto je inkluzija kroz umjetnost važna.
Različita iskustva s prevoditeljima
„Kao gluhoslijepa osoba imala sam različita iskustva s raznim, nazovimo ih, prevoditeljima. U počecima, kad su službe podrške tek nastajale, zapravo nitko nije točno znao što bi prevoditelj trebao raditi. Ni mi, gluhoslijepi, nismo znali kako koristiti prevoditelja ni što od njega možemo očekivati. Bilo je svakakvih situacija. Često smo bili sretni samo zato što je netko došao po nas da nas izvede iz kuće – bez obzira na to što komunikacije gotovo da i nije bilo. Sama činjenica da smo izašli iz kuće tada je bila uspjeh sam po sebi”, započela je Elizabeta Tarczay.
S godinama su, dodala je, polako učili što znači profesionalna usluga i koliko je važno da prevoditelj za gluhoslijepe profesionalno obavlja svoj posao – da nije samo biti fizički prisutan kraj njih. Sva ta iskustva, svoja i od drugih gluhoslijepih osoba, unijela je u ovu predstavu.
“Želim da kroz nju osvijestimo koliko je važno očekivati profesionalnost, da prevoditelji nisu naši prijatelji koji nam pomažu kad stignu i kako stignu, nego osobe koje su prošle edukaciju i od kojih trebamo očekivati da svoj posao obavljaju profesionalno, a uz to i slijede etički kodeks. Nadam se da sam to uspjela pokazati i s malo humora – jer i kroz smijeh se može puno toga reći”, poručila je Tarczay.
‘Svidjela mi se ideja predstave’
Režiju potpisuje Nika Bokić, bivša polaznica Dodirovog tečaja hrvatskog znakovnog jezika koja je ljetos završila četvrti semestar.
“Do ove je suradnje došlo sasvim slučajno. Po struci sam magistra kazališne režije i HZJ sam upisala prvenstveno jer volim strane jezike i činio mi se zanimljiv lingvistički, tako da iako mi se svidjela ideja da možda jednog dana radim predstavu s gluhim ili gluhoslijepim osobama, posebno jer se godinama bavim i dramskom pedagogijom, to mi nije bila motivacija pri upisu. Baš kad sam dovršavala tečaj, Dodirova voditeljica ureda, Tajana Tarczay Uzun, spletom okolnosti je doznala da sam redateljica i pozvala me da surađujem na ovom projektu. Zamisao je bila raditi predstavu kojoj bi u fokusu bili komunikacijski posrednici za gluhoslijepe, a korisnici saveza sudjelovali bi glumeći sebe”, započela je Bokić.
Preko ljeta je sudjelovala u doradama teksta, a s probama su započeli krajem rujna. Kako je ansambl predstave sastavljen od gluhoslijepih, gluhih, nagluhih i čujućih osoba, naglasila je, probe su se većinom odvijale u kombinaciji tzv. znakovanog hrvatskog i HZJ-a, s time da glumci-komunikacijski posrednici paralelno prevode upute glumcima-korisnicima koji su im scenski partneri.
“Meni definitivno nedostaje prakse u HZJ-u, tako da imam sreće što su svi jako strpljivi sa mnom kad pokušam nekome dati uputu na znakovnom, uče me nove znakove i ispravljaju kad pogriješim. U jednom sam se trenutku malo zabrinula zbog jezične barijere pa sam za iduću probu napravila prezentaciju s crtežima na tlocrtu kazališne dvorane i to se pokazalo jako korisnim. Pomoglo je svim glumcima da bolje vizualiziraju prostor u kojemu će glumiti, a gluhoslijepe osobe mogle su se zajedno s komunikacijskim posrednicima približiti projekcijskom platnu i neke stvari vidjeti za sebe”, rekla je Bokić.
Potom je zaključila: “Mislim da ni na jednoj drugoj predstavi, amaterskoj ili profesionalnoj, nisam vodila ovoliko računa o scenskim promjenama. Stalno razmišljam o tome koja promjena može biti samo zvučna, a koja mora biti i svjetlosna, tko od glumaca mora biti na pozornici u trenutku promjene kako bi shvatio da se dogodila, može li čujuća osoba koja izlazi s pozornice dati znak gluhoj osobi da je sada njen red da uđe…Smatram da je za režijski zanat takav izazov izrazito koristan, a ovaj me proces motivirao da nastavim usavršavati svoj znakovni.”
‘Lijep poticaj za učenje znakovnog jezika’
Svoje iskustvo sudjelovanja u predstavi s nama je podijelila i Vlatka Oštrek, gluha komunikacijska posrednica za gluhoslijepe.
“Kao mala sam nekoliko godina glumila u Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu SUVAG-a tako da mi gluma i ples nisu strani. A uloga prevoditeljice glumice je posve zanimljivo iskustvo jer se traži znakovni jezik koji je zapravo prirodan za mene pošto sam osoba s oštećenim sluhom. Vjerujem da predstava može potaknuti i educirati one koji nisu imali bliski susret s gluhoslijepim osobama i da im ovo može biti lijep poticaj za učenje znakovnog jezika, a na taj način bi opet mogli pomoći nekome u svom okruženju”, rekla nam je Oštrek.
Dodala je kako je radeći s gluhoslijepima, proširila vidike i shvatila da su gluhoslijepe osobe topli i osjećajni ljudi s punim pravom na dostojanstven život. “Zato smo mi anđeli u crnom tu za njih, da kroz dodir osjete svu ljepotu života. Bilo je jako zabavno raditi predstavu zajedno s gluhoslijepim osobama, jer imaju sjajan smisao za humor i nasmijavaju nas do suza!”, zaključila je.
‘Vjerujem da će se ljudi malo zamisliti’
Christian Dougal je gluhoslijepa osoba koja glumi u ovoj posebnoj predstavi. “Ova predstava je jako važna. Mislim da je edukativna, predstavljamo svoj pravi život i naša iskustva gluhoslijepih osoba. Vjerujem da će se ljudi malo zamisliti, razmišljati više o tome s kakvim problemima se mi suočavamo”, rekao nam je Dougal.
Osvrnuo se i na svoju ulogu u predstavi te rekao da mu na sceni nije teško.
“Ne osjećam se zbunjeno. Zahvaljujući prevoditeljima i dobroj podršci, svaki detalj mi je objašnjen. Dobijem točne informacije kako trebam glumiti, gdje trebam stajati, kada nešto trebam reći, točno gdje sjedim. Znači, imam apsolutno sve informacije kad se krećem po sceni. Jako puno smo uvježbavali dok mi sve informacije nisu sjele na mjesto. Dakle, treba puno dobre pripreme, ali uživam u tome i super mi je taj cijeli proces. Nemamo barijera, pokazujemo da je gluhoslijepi mogu sve. Sve možemo uz podršku”, zaključio je naš sugovornik.
Brojni projekti u području kulture
Savez Dodir je u svome tridesetogodišnjem djelovanju kao nositelj realizirao brojne projekte i programe u području kulture te je uspješno uspostavio i održao suradnje s raznim institucijama i ustanovama – Muzejom suvremene umjetnosti, Tifološkim muzejom, Dramskim kazalištem Gavella, Centrom za kulturu Novi Zagreb, Muzejom grada Zagreba, Satiričkim kazalištem Kerempuh – scena Vidra, Gliptotekom, Zagreb filmom, Europskim domom, Galerijom ULUPUH, Galerijom Meštrović Split, Gradskom knjižnicom Marka Marulića Split, Arheološkim muzejom u Splitu, Knjižnicama grada Zagreba i dr.
Glumačka skupina oformljena je 2002. godine od samih gluhoslijepih osoba, a kasnijom suradnjom s kazališnom skupinom “Daska” i redateljem Nebojšom Borojevićem prerasta u dramski studio DODIR(i). Više od dvadeset godina voditeljica je Dramskog studija Dodir(i) Elizabeta Tarczay, koja je uspješno realizirala mnoge dramsko-scenske programe u kojima su svoje glumačke talente pokazali gluhoslijepe osobe.
Neke od izvedbi Dramskog studija DODIR(i) su: 2001. “Planet tišine”, Dramsko kazalište Gavella, Zagreb, 2004. “Voyager Princess”, Glasgow, Scotland, 2007. “Govor tijela”, dvorana Galženica, Velika Gorica, 2015. skeč “Kraljevna na zrnu graška” – interaktivna bajka na znakovnom jeziku, Festival dječje knjige, Zagreb, “Leptirov vrtlog života”: 2006. premijera u Dramskom kazalištu “Gavella”. Tu su i skečevi: “Komunikacija u tami”, “Vjera”, “Kretanje” iz 2013., zatim “Dodirove stilske vježbe” (2013. i 2014.), “Neshvaćeni i zanemareni ” 2019., “I ja sam Hellen Keller” 2019. i 2020. Među najnovijim predstavama su “Biti ili ne biti” (2021.) -predstava snimljena za on-line prikazivanje, “Crtice iz mog života” (2022.) predstava prikazana u sklopu obilježavanja 28. godišnjice Saveza Dodira. Godine 2024. snimljen je i dokumentarni film “Dramski studio Dodir(i)” koji prikazuje retrospektivu djelovanja Dramskog studija Dodir(i).
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Savez Dodir
*Tekst je objavljen u sklopu projekta “I ja stvaram, i ja postojim” u suradnji s JANAF-om.
