Prelazak u peti razred velika je promjena i izazov za brojne učenike, posebice one koji prelaze u novu školu – iz područne u glavnu. Nije to lak proces, no postoje načini kako da on bude što lakši i bezbolniji te da sve prođe bez većeg stresa za učenike, njihove roditelje i nastavnike. U želji da saznamo kako se djeca prilagođavaju na novi razred i sredinu, kontaktirali smo vjeroučiteljicu iz Osnovne škole Čučerje u Zagrebu, ali i same roditelje djece koja su ove jeseni prešla u peti razred. I jedan učenik ispričao nam je svoje iskustvo prelaska u novu školu i razred. Zanimalo nas je kako je izgledala prilagodba djece na nove kolege, profesore, nove obaveze, kao i na nove načine poučavanja i samu zgradu.

Saznali smo i to na koji način sama škola potiče osjećaj pripadnosti i privrženosti učenika školi, koji su primjeri dobre prakse, na koji način OŠ Čučerje pruža podršku u prilagodbi učenika na novu obrazovnu sredinu i fazu, koje su glavne poteškoće i izazovi, ali i pozitivna iskustva s kojima se djeca i nastavnici susreću prilikom obrazovnih prijelaza, kao što je prelazak u peti razred i novu školu.

“Jako sam bio tužan kad se bližio prelazak u peti razred. Volio sam svoj stari razred, prijatelje i učiteljicu. Sve sam ih dobro poznavao i bilo mi je teško rastati se od njih. Uz to, bojao sam se da neću znati gdje je koja učionica i da ću možda zakasniti na sat. Mučilo me i to što su nam profesori stalno pričali da će nam možda ocjene biti lošije u petom razredu pa sam se zbog toga bojao. Pitao sam se i kakvi će nam biti novi profesori”, započeo je Maks (10) koji je u petom razredu morao promijeniti školu i razredne kolege jer je prva četiri razreda pohađao područnu školu.

No, kada je u rujnu počela nova školska godina ipak sve nije bilo tako crno, dodao je naš sugovornik. Prvih nekoliko dana škole prošlo je bez ikakvih problema, što mu je donijelo veliko olakšanje. “Super mi je bilo i novi razred mi se sviđa. Svi profesori su zasad dobri, a i brzo sam zapamtio gdje su učionice. Još uvijek se malo prilagođavam, no u cijelom procesu mi je najviše pomoglo to što je moj novi razred dobar i što sam dobivao dobre ocjene”, rekao nam je ovaj mali odlikaš.

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Zajedništvo i prihvaćanje je najvažnije’

Vjeroučiteljica Marina Barić iz OŠ Čučerje u Zagrebu s nama je podijelila iskustva svojih učenika i otkrila kako su se prilagodili petom razredu. „Moj peti razred čine učenici pristigli iz četvrtog razreda. Polovica učenika pohađala je matičnu školu, dok je druga polovica išla u područnu školu. Nakon dva mjeseca većina se učenika dobro i brzo prilagodila novoj školskoj sredini“, započela je.

Kao razrednica, dodala je, na više je načina pomogla svojim učenicima da se bolje prilagode – na samom početku školske godine započeli su s međusobnim upoznavanjem, a upoznala ih je i sa školskim prostorom, kućnim redom škole i raznim pravilnicima.

„Na Satu razrednika posebno smo imali vremena za upoznavanje, biranjem razrednog rukovodstva gdje su učenici predstavljali svoje ideje i prijedloge, u čemu su bili vrlo dinamični. Napravila sam raspored sjedenja, u kojem sam vodila računa da sjede u istoj klupi jedan učenik matične i jedan područne škole kako bi se povezali i prihvatili kako sada oni čine jedno razredno odjeljenje. Budući da predajem Katolički vjeronauk, imali smo izvrsnu početnu temu „Ja i drugi zajedno“ koja govori o različitostima, zajedništvu, solidarnosti, prihvaćanju te je  prilagođena upravo učenicima petog razreda“, rekla je naša sugovornica.

Na upit koji su bili najveći izazovi dosad i je li ih većina djece u razredu prevladala, odgovorila je: „Mislim da je najveći izazov bio dinamika predmeta i promjena učionica jer su učenici morali sami voditi brigu o tome koji je predmet u kojoj učionici, te su se morali prilagoditi na nove predmete i nove učitelje. Većina djece je prevladala samu strukturu škole i promjenu razreda. Gledajući ih na školskim hodnicima uočila sam dinamičnost, razigranost i sigurnost, za razliku od nekih prijašnjih generacija.“

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Većina učenika je zadovoljna’

Budući da je od početka nastave prošlo više od dva mjeseca,  zanimalo nas je kakva je situacija sada, nakon što su učenici već proveli neko vrijeme u novoj školi. Prema anketnom upitniku provedenom na Satu razrednika, istaknula je Barić, učenici su se izjasnili o velikom zadovoljstvu školom, učiteljima i vršnjacima. No, jedno ih još muči.

„Sama promjena iz razredne u predmetnu nastavu im je nešto teže pala radi zahtjevnosti nastavnih sadržaja. Većina učenika zadovoljna je razrednim odjeljenjem. Također, učenici su dali svoje prijedloge vezano za promjene u školi. Naši zaigrani petaši imaju jednostavne dječje želje, a to su – više odmora, manje rada i što bolje ocjene“.

Barić je načpomenula kako su neki učenici upoznali nove prijatelje, dok se drugi još uvijek drže starih, a ima i ideju kako ih potaknuti na zajedništvo i bolje upoznavanje. „Svaki učenik je individua pa su i u ovoj situaciji pokazali svoj karakter. Dok su neki odmah sklopili nova prijateljstva, neki se drže prijatelja s kojima su pohađali razrednu nastavu. 

Smatram da će svaki učenik odlučiti koje mu društvo najbolje odgovara jer je u prirodi svakoga od njih, kao i kod nas odraslih, da su neki otvoreniji i pristupačniji, dok se drugi više vole držati po strani i družiti s jednim ili dva prijatelja“, rekla je ova vjeroučiteljica.

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Roditelji su nam važni suradnici’

Potom je dodala: „Bez obzira na to što smo svi različiti, na zajedništvo u razredu stavljam velik naglasak. Kroz razgovore ih upućujem da budu dobri jedni prema drugima, da ponude pomoć, pošalju zadaću odsutnim učenicima, drže jedni drugima leđa kako bi u razredu vladalo zadovoljstvo i sloga. Ono što volim naglasiti svim učenicima kojima predajem, u odnosu s drugima trebamo najprije poći od samih sebe i prema drugima biti onakvi kakvi bismo željeli da oni budu prema nama.“

Također, istkanula je kako na Satu razrednika obrađuju razne teme o međusobnoj povezanosti, lijepom i kulturnom ponašanju, moralnim vrijednostima i slično. Važno je i zajedničko druženje koje nije samo vezano uz nastavne sadržaje pa prema tome na satu razrednika slave zajedničke rođendane, planiraju terenske nastave, pogledaju prigodni film i komentiraju sve što se događa u školi, u razredu.

„Planiramo pisati razredni leksikon. Važno je na vrijeme prepoznati eventualne nesuglasice kako bismo što prije reagirali i pronašli odgovarajuće rješenje, roditelji su nam u tome važni suradnici“, istaknula je Barić.

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Redovitošću i malim koracima doći će veliki rezultati’

Uputila je i nekoliko savjeta roditeljima čija se djeca nalaze u sličnoj situaciji – mijenjaju razred ili školu. Naime, i sama je majka troje školaraca pa i sama zna kroz što sve prolaze tijekom školovanja.

„Kao učiteljica, ali i kao majka učenika razredne nastave, roditeljima bih savjetovala povezati se sa svojom djecom kroz razgovor, biti im oslonac i osoba od povjerenja, brinuti se o njima i njihovim obavezama, ali im ne oduzimati vlastitu odgovornost u novoj životnoj etapi. Također, važno je osvijestiti da može doći do ocjena na koje nisu naviknuli u periodu razredne nastave jer je premeta više i nastavni sadržaj je zahtjevniji. U tom slučaju je potrebno poraditi s djetetom na vještinama samog učenja, a to je redovitost“.

Nadovezala se rekavši kako je nekima teško prihvatiti kako više većinu toga neće zapamtiti na satu te je svaki dan potrebno barem prolistati bilješke iz predmeta koje imaju idući dan. Također, jako je važno redovito pisati domaće zadaće. Učenik predmetne nastave si ne bi trebao dozvoliti da mu prođe dan, a da barem nešto nije učio.

„Redovitošću i malim koracima doći će veliki rezultati. Što se povezivanja s razredom tiče, roditelji svojim odnosom prema drugima mogu biti najbolji primjer vlastitoj djeci kako će se oni odnositi prema svojim vršnjacima. Ukoliko se dogodi bilo kakva poteškoća, razrednica, predmetni učitelji i naša stručna služba uvijek su na raspolaganju“, poručila je.

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Učenici su se brzo prilagodili’

Najveći izazov, istaknula je, učenicima čini količina novih predmeta i sam obujam nastavnog sadržaja. Tu se mnogi iznenade jer prijelaz iz razredne u predmetnu nastavu nije jednostavan ako učenik ne misli ništa pretjerano poduzeti i promijeniti u odnosu na svoje radne navike otprije.

„Učenici su se na samu zgradu, učitelje pa čak i razredno odjeljenje brzo prilagodili. Za sve je potrebno vrijeme pa tako i za povezivanjem razreda u jednu cjelinu. Obično prvo obrazovno razdoblje bude izazovnije što se samih međusobnih odnosa tiče, ali kako sve više vremena provode zajedno, učenici se malo po malo naviknu na svoj novi razred. Pozitivno iskustvo je svakako nova interakcija, promjena, nova prilika za napredovanjem – kako obrazovnom, tako i društvenom“, rekla nam je.

Dodala je kako njihova škola stavlja poseban naglasak svake školske godine na učenike prvih i petih razreda. Sam doček razrednica i stručne službe i ravnateljice, usmjerenost na njihova pitanja i nedoumice, spremnost biti tu za roditelje i rješavanjem poteškoća bez odgode. Na nastavu sata razrednika dolaze djelatnice stručne službe, pedagoginja i socijalna pedagoginja koje imaju radionice i izlaganja preventivnih programa prilagođene dobi.

„Razgovaramo i puno radimo na prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima. Osim tog dijela, imamo premetne učitelje koje kroz dodatnu, izvannastavnu i dopunsku nastavu nude učenicima pomoć i zanimljive sadržaje preko kojih se također povezuju kao manja skupina određenog interesa. Odlasci na terensku nastavu, u kino i kazalište, prigodne priredbe i dani koje obilježavamo čine onaj dio obrazovanja u kojem se povezujemo izvan školskog prostora. Smatram kako je mala sredina, kao ova naša, idealna za stvaranje lijepih školskih uspomena“, zaključila je Marina Barić.

Foto: Pixabay, ilustracija

Iskustva roditelja i djece

Kontaktirali smo i roditelje petaša. Zanimalo nas je kako se njihovo dijete prilagodilo na prelazak u novi razred i novu školu, kako su mu oni kao roditelj pomogli u tom procesu, koji su bili najveći izazovi dosad i je li ih dijete prevladalo, kakva je situacija sada (nakon što su već proveli neko vrijeme u novoj školi), kakvi su dojmovi i reakcije djece, jesu li upoznali nove prijatelje ili se još drže starih te imaju li koji savjet za druge roditelje u sličnoj situaciji.

“Moja kćer se snašla dosta dobro i poznaje dosta prijatelja od ranije. Mi smo puno razgovarali s njom i pokušali smo joj objasniti neke stvari. Ima dosta ekipe koja je malo starija od nje pa su joj uspjeli reći kako to funkcionira. Najveći izazov joj je bio doći u novi razred, da vidi tko je s njom od kolega iz starog razreda. Situacija je trenutno dobra, a nadam se da će tako i ostati. Upoznali su nove prijatelje u razredu, kao i novu ekipu u školi. Ipak, njihovi stari prijatelji su još na prvom mjestu”, rekla nam je Anita, čija je kćer (11) u petom razredu morala promijeniti i školu, budući da je prva četiri razreda išla u područnu školu.

Potom je poručila: “Djecu treba pratiti, raditi s njima, razgovarati i dogovarati se. Oni su u početnim fazama puberteta. To je dosta osjetljivo razdoblje u životu djeteta. Nova škola, nova sredina, novi prijatelji, profesori, novo okruženje. Stoga je važno puno razgovarati s njima, kao i uvažavati njihovo mišljenje.”

Foto: Pixabay, ilustracija

‘Najveći izazovi su joj sustavno učenje i pisanje zadaća’

Svoje iskustvo je s nama podijelila i Vlatka, čija je 11-godišnja kćer također s prelaskom u peti razred promijenila i školu. “Moje se dijete dobro prilagodilo na prelazak u peti razred i novu školu. Pomogla sam joj tako što smo razgovarali o pozitivnim iskustvima koje će imati upoznavanjem nove djece i novih školskih prijatelja. Najveći izazovi su joj sustavno učenje i pisanje zadaća i još ih nije prevladala. No, situacija je trenutno dobra i ne vidim ništa zabrinjavajuće kao roditelj. Druži se s prijateljima, no nedostaje joj malo staro društvo. Moj savjet za roditelje jest da trebaju biti imati pozitivan stav prema promjenama jer na taj način stvaraju zdrave obrasce za dijete i primjerom pokazuju da je u životu normalno da se događaju promjene”, zaključila je ova majka.

Iskustvo sa svojim 11-godišnjim sinom je podijelila i Sandra, majka petaša. “Rekla bih da se moj sin dosta dobro prilagodio, no još ne razumije da je sve ozbiljnije i da se od njih očekuje da budu ozbiljniji. Suprug i ja mu pomažemo pričom, objašnjavanjem ozbiljnosti koja se očekuje i na ponašanje prema novim prijateljima i profesorima. Mislim da nisu bili u potpunosti upoznati ili samo nisu u svojem shvaćanju doživjeli sve te promjene, različite profesore, njihov odnos prema zadaćama i zadacima koje im zadaju. Sve je puno odgovornije i zahtjevnije pa je tu malo štekalo”, započela je ova mama.

Dodala je kako smatra da joj sin još uvijek nije na punoj razini na kojoj bi mogao biti, čak joj se čini da su zbog svega toga njegove ocjene slabije nego što je očekivala i navikla.

“I on sam nije najsretniji s tim ocjenama. Malo je i njega to sve šokiralo s ocjenama pa se nadam da idemo prema boljem. Nije još uhvatio ideju da ipak mora malo više učiti i potruditi se oko svih zadataka, a nadam se da bude. Što se tiče prijatelja, mislim da tu nema problema. Koliko uspijem uhvatiti, dobro mu ide s novim, ali stari su još uvijek na prvom mjestu. ⁠Moje je mišljenje da djecu možda treba malo pustiti da sami uvide kako i kojim smjerom mogu ići pa da ih se lakše usmjerava prema onom gdje stvarno mogu biti.”

Foto: Pixabay, ilustracija

‘U početku im je bilo sve novo’

Anamarija je majka dvojice školaraca – petaša i šestaša, a oboje su se dobro prilagodili novoj školi i razredu. “U početku im je bilo sve novo, čudno i neobično. Trebalo je proći neko vrijeme da im se posloži što koji profesor od njih traži, ali brzo su to savladali. Mi kao roditelji smo im pomogli razgovorom, savjetima i razumijevanjem. Najveći izazov prelaska u više razrede bio je zamjena učionica, tu su imali najveće probleme dok nisu shvatili gdje se koja nalazi. Drugo su zadaće kojih je puno više, više predmeta u kojima se više od njih traži, što dovodi do više obaveza i manjak slobodnog vremena kojeg su do sad imali. Nakon upoznavanja s profesorima, novog načina predavanja, više predmeta nego do sad, shvatili su da to više nije područna škola i da trebaju uložiti trud da bi se vidjeli rezultati”, započela je.

Prvih nekoliko tjedana, dodala je, bilo je vrlo stresno i pomalo tužno zbog rastanka s prijateljima iz razreda, ali kako se djeca doista brzo prilagode, tako se stječu i nova prijateljstva. 

“Oduvijek je bilo situacija da se izmiješa neka generacija prelaskom u novu školu i razred. Djeci to ne bi trebalo stvarati nikakav problem, oni se vrlo brzo prilagode. Problem je jedino ako mi roditelji stvaramo dramu oko toga za što nema potrebe”, poručila je ova majka.

Foto: Pixabay, ilustracija

Primjeri dobre prakse

Profesorica Barić je za kraj naglasila da prilagodba učenika u petom razredu osnovne škole može uključivati različite strategije i prakse, kako bi se osiguralo da svi učenici imaju jednake mogućnosti za uspjeh. Navela je i nekoliko primjera dobre prakse:

Individualizirani pristup: učitelji mogu prilagoditi nastavu prema potrebama i sposobnostima svakog učenika. To može uključivati dodatne resurse za učenike koji trebaju više podrške ili izazovnije zadatke za darovite učenike.

Rad u skupinama: poticanje suradničkog učenja kroz grupne projekte pomaže učenicima da razvijaju socijalne vještine i uče jedni od drugih. Učitelji mogu oblikovati grupe na temelju različitih vještina i osobnosti.

Metode rada: uključivanje različitih metoda poučavanja, poput vizualnih, auditivnih i kinestetičkih aktivnosti, može pomoći učenicima da bolje razumiju nastavni sadržaj, a to je  korištenje igara, kreativnog stvaranja ili praktičnih eksperimenata.

Podrška za učenike s poteškoćama: osiguranje dodatnih resursa ili asistencije za učenike s teškoćama u učenju te rad s pedagoginjama.

Redovita evaluacija i povratna informacija: učitelji će redovito pratiti napredak učenika i pružati konstruktivnu povratnu informaciju kako bi učenici da prepoznali svoje snage i područja za poboljšanje.

Uključivanje roditelja: suradnja s roditeljima može biti ključna za uspjeh učenika. Redoviti sastanci ili komunikacija s roditeljima o napretku i izazovima mogu pomoći u stvaranju zajedničkog pristupa obrazovanju.

Škola bez pametnih telefona: Učenici proveli 21 dan bez mobitela, rezultati su odmah bili vidljivi

Razvijanje emocionalnih vještina: uključivanje aktivnosti koje potiču emocionalnu inteligenciju i socijalne vještine, kao što su igre uloga ili rasprave o emocionalnim situacijama.

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna fotografija: Unsplash