Zagrepčanin Damjan Radulović (33) u Kanadu se preselio prije šest godina. Ovaj diplomirani kineziolog prvo je otišao u Ottawu kao turist, no odlučio se zadržati i pronaći posao. Nakon dolaska nije mu tekao med i mlijeko. Prvo je radio na crno u skladištu i to po cijele dane, a vikendima i do ranih jutarnjih sati. No ubrzo je dobio priliku za karijeru u struci – zaposlio se kao osobni trener u jednom velikom lancu teretana. Nakon gotovo tri godine života u Kanadi upoznao je buduću suprugu Samanthu i zasnovao obitelj, a od 2016. ima status trajnog useljenika. Damjan nam je u razgovoru otkrio koje su prednosti, ali i nedostaci života u Kanadi te planira li se vratiti u Hrvatsku.

 „Nisam znao što me čeka, no odlučio sam ostati neko vrijeme da vidim hoće li mi se uopće zemlja svidjeti. U Ottawi sam pronašao posao na crno radeći u skladištu i na terenu za jednu tvrtku koja organizira vjenčanja. Preko tjedna radio sam od 6 do 19 sati, a vikendom bi ostajao do 2 ili čak 5 ujutro, ovisno koliko bi vjenčanja imali. Bilo je zahtjevno, ali izuzetno dobro plaćeno“, ispričao nam je Damjan o svojim počecima u zemlji koju mnogi Hrvati smatraju najboljom za život.

Nakon toga, dodao je, poslao je životopis u jedan veliki lanac teretana i dobio posao kao osobni trener, a danas je menadžer cijelog odjela za osobni trening.

„Nakon nekoliko pokušaja pronašao sam posao u struci i odlučio izgraditi karijeru. Nazovite to srećom ili upornošću ili jednostavno dobrim kvalifikacijama, ali moj drugi posao je postao moja karijera“, istaknuo je Damjan.

Društveni život nije kao u Hrvatskoj

Osim poslovnog života, u Kanadi je pronašao i ljubav te zasnovao obitelj. Zaručnicu Samanthu je upoznao kada su se zajedno pripremali za maraton.

„Zbližili smo se tijekom treninga i od tada smo nerazdvojni. Imam dvogodišnju djevojčicu i posinka od 7 godina, a vjenčanje planiramo za listopad ove godine. Oboje obožavamo obiteljske aktivnosti – preko zime idemo na klizanje, sanjkanje, skijanje, a po ljeti planinarimo, kampiramo, kupamo se na jezerima i bicikliramo.“

Svojim životom u Kanadi i više je nego zadovoljan, no ima i nekoliko zamjerki.

„Naravno da mi neke stvari nedostaju, ali svjestan sam da živjeti u inozemstvu nikada nije isto kao što smo navikli u domovini. Sve je stvar prilagodbe. Možda je najveća razlika u tome što se u Kanadi može puno toga postići u jako kratkom vremenu. U nepunih šest godina, mi smo uspjeli kupiti kuću i postići normalne uvjete za život. Nije uvijek bilo med i mlijeko, ali mi se stvarno dobro snalazimo.“

Priznaje kako mu se život uvelike se razlikuje od onoga u Hrvatskoj. Dotaknuo se društvenog života, socijalno-ekonomskih prilika i kulturne razlike.

„Društveni život je prilično siromašan u odnosu na naše prostore, ali treba uzeti u obzir i činjenicu da moja buduća supruga i ja imamo dvoje djece (jedno s posebnim potrebama) i veoma zahtjevne poslove. Puno vremena provodimo u obiteljskom okruženju i uživamo biti zajedno. Gotovo svi naši vršnjaci provode vrijeme na isti način“,  rekao je Damjan.

Bake i djedovi nemaju vremena

Dodao je kako mladi na fakultetima i ovdje puno izlaze, no mlađe generacije definitivno nisu toliko aktivne.

„Iznimka su jedino djeca koja su uključena u izvanškolske sportske aktivnosti. Klinci se ne igraju po cestama i igralištima i uočio sam puno depresivnih i anksioznih ljudi“.

Primijetio je i to kako razlika u visini mirovina utječe i na odnos baka i djedova prema unucima.

„Kako su ljudi ovdje manje-više imućni, ulaskom u mirovinu kreće novi život i tu me malo smetaju obiteljski odnosi. Naime, bake i djedovi nemaju vremena za svoje unuke jer su preokupirani vlastitim životima.“

Naglasio je kako je općenito vrlo lako pristupiti bilo kome bilo gdje, ali odnosi su uvijek površni i često ostaju na tome. Osjeti se i razlika u kulturi.

„Kulturna raznolikost je dvosjekli mač jer je ponekad teško navigirati u moru društvenih normi i pravila. No socijalno- ekonomsko uređenje je isto kao i kod nas. Kanada je socijalna država s besplatnim zdravstvenim sustavom i dopunskim osiguranjem. No prilike su, naravno, puno bolje.“

‘Živimo na dva kontinenta’

Kako je Kanada poznata po hladnoći, Damjan se prisjetio najvećih minusa koje je doživio.

„Pravu hladnoću sam prvi puta iskusio prije tri godine. Bilo je -42 stupnja i kapci su mi se zalijepili (smijeh). Bio je to šok za organizam, ali naučiš se pravilno odjenuti i obući pa više nije ‘frka’. Zimske aktivnosti su ovdje fenomenalne. Imamo najduže prirodno klizalište na svijetu i svaki park ima led za hokej.“

Na upit planira li se vratiti u Hrvatsku i što mu najviše nedostaje, Damjan odgovara:

„Ne znam hoću li se vratiti za stalno jer je naš život na dva kontinenta. U Hrvatsku se vraćam dva puta godišnje i plan je ljetovati tamo svake godine. No Lijepa naša je definitivno naše sretno mjesto gdje planiramo mirovinu.“

Njegova će pak djeca, dodao je, sama odlučiti gdje žele živjeti. Budućnost vidi na oba kontinenta.

„Mi ćemo im pokazati sve, a na njima je da odaberu svoju budućnost. Naš je posao odgojiti dobre ljude koji znaju koristiti svoju glavu, baš kao što su i nas naši roditelji odgojili. Udaljenost je teška stvar, ali uz današnju tehnologiju i prijevozna sredstva sve je lakše. Želja nam je da pola vremena provedemo s djecom, a pola vremena putujemo. Imamo dvije baze – Ottawu i Zagreb. Može li bolje?“, poručio je Damjan za kraj.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva