“Već na prvoj godini fakulteta sudjelovala sam u svojoj prvoj ekološkoj akciji. Od tada sam godišnje ronila i do osam puta u svrhu čišćenja otpada i tako sam se zapravo naučila roniti u stvarno izazovnim uvjetima”, rekla nam je Tonka Dujmović iz Splita, volonterka i studentica pete godine Morskog ribarstva koja svoje slobodno vrijeme nesebično daruje za zaštitu prirode.

Sunce, udruga za zaštitu prirode, okoliša i održivi razvoj iz Splita broji dvadesetak stalnih volontera koji sudjeluju u raznim aktivnostima, a ima i ronilačku ekipu koja se bavi zaštitom podmorja.

Dio nje je i Tonka, koja nam je otkrila koliko se dugo bavi ronjenjem i zašto se odlučila roniti u ekološke svrhe, kako to da je odabrala Sunce i kako joj je biti dio ronilačke ekipe, u kojim je sve akcijama i terenskim istraživanjima dosad sudjelovala, koje su prednosti volontiranja za mlade te bi li preporučila mladima da se aktivnije uključe u zaštitu Jadrana.

“Već na prvoj godini fakulteta, davne 2021. godine sudjelovala sam u svojoj prvoj ekološkoj akciji, projektu ‘Moje more’, udruge Oceanus. Godišnje bih ronila i do osam puta u svrhu čišćenja otpada i tako sam se zapravo naučila roniti u stvarno izazovnim uvjetima”, započela je Tonka.

Foto: Sunce

‘Bili su im potrebni mladi ronioci’

Udruga Sunce je, između ostalog, dodala je, nastavna baza za Fakultet znanosti o moru, tako da je već u počecima studiranja vezana uz ovu Udrugu, a posebno zadnje dvije godine – pisanjem članaka i sudjelovanjem u projektima.

Pojasnila je i zašto se uključila u monitoring posidonije (morske trave) koja je zaštićena vrsta i ima velik značaj za Jadran, a sidrenjem se uništava. “Moja prijateljica Karla Jelić se zaposlila u Suncu i bili su im potrebni mladi i novi ronioci za monitoring. Prošla sam edukaciju prošlog svibnja i jako mi se svidjelo. Sudjelovala sam u monitoringu posidonije na otoku Mljetu i Korčuli prošlog rujna. Jako je bilo zanimljivo biti dio ekipe koja je stvarno iznimno stručna u onome što radi. Uz to, napokon sam negdje bila najmlađa”, prisjetila se naša sugovornica.

Napomenula je i to kako im je jako zahvalna na znanju koje su joj prenijeli i na njezinom ronilačkoj partnerici –Matei Martinović, instruktorici iz Dubrovnika koju ne bi mijenjala ni za što. Naime, kod ronjenja je jako bitno imati ronilačkog partnera na kojeg se možeš bezbrižno osloniti.

Foto: Sunce

‘Jutra u ronjenju su poprilično kaotična’

Opisala nam je i kako izgledaju njihovi zaroni, koja su im sve zaduženja, kakva ih situacija dočeka na terenu i zašto su eko projekti za zaštitu podmorja važni.

“Jutra u ronjenju su poprilično kaotična. Slaganje opreme u auto pa ne znaš gdje ti je čizmica ili računalo…Pa si nekome možda posudio masku ili si je spremio negdje gdje joj nije mjesto. No, prije svega, kavica – da se ta kaotičnost izbjegne u što većoj mjeri. Ulazimo u gumenjak u kojem je sve prepuno ronilačke opreme, ali sve je na svome mjestu. Bovu po bovu, iskačemo iz broda u parovima. Jedan u paru uzima metar za transekte, jedan kvadrat. Oboje imamo pločicu na kojoj zapisujemo naša zapažanja, koja se kasnije statistički obrađuju”, napomenula je Tonka.

Naime, u monitoringu posidonije ronioci broje izdanke, dijelove posidonije iz kojih izrasta snop listova, a svaki od njih zapravo predstavlja jednu „biljku“ u toj velikoj morskoj livadi. Mjeri se i pokrivenost morskog dna livadom. To se radi s pomoću vrlo jednostavnih, ali jako učinkovitih metoda, a to su metoda kvadrata i transekta. S obzirom na to da Hrvatska ima jako dugačku obalu od koje živimo, pogotovo u ljetnim mjesecima, Tonka je dodala kako smatra bitnim konstantnu edukaciju svih generacija, a ne samo mladih. Također, smatra kako u nautičkom turizmu još ima prostora za veliki napredak.

Foto: Sunce

Sve je manje eko akcija

Odgovorila je i na to kako sidrenje utječe na naše zaštićene vrste pod morem kao što je posidonija: “Iznimno negativno. S obzirom na to da sam i sama radila u nautičkom turizmu, u mojoj tvrtki se uvijek pazilo gdje se sidri. A oni skiperi koji nisu pazili dobili bi jezikovu juhu. Mislim da velik broj ljudi nije svjestan koliku štetu radi”.

Zanimalo nas je i to koliko je studenata poput nje koji se aktivno uključuju u eko akcije. “Na mom fakultetu u jednom periodu je bilo jako puno studenta koji su sudjelovali u eko akcijama na kopnu ili u moru. Moram naglasiti da sada ima manje eko akcija, no razlog je pozitivan. Naime, toliko smo očistili podmorje Splita i okolice da je jako teško pronaći netaknutu lokaciju. Na pamet mi padaju jedino marine u kojima ima dosta otpada koji se čisti nakon svake sezone”.

Za kraj se osvrnula na glavne prednosti volontiranja za mlade, ali i za osobe svih dobi te uputila poruku mladima da se aktivnije uključe u zaštitu Jadrana. “Uvijek preporučujem nekakvu volontersku aktivnost, bilo u Suncu ili u nekoj drugoj udruzi. Imate priliku upoznati različite ljude s različitim životima, što može biti zanimljivo, ali i korisno. Bitno je biti dio nečega većeg od sebe i imati osjećaj da ste dio promjene. Svaka travka posidonije je bitna, kao i svaka osoba koja daje svoj doprinos. Naposljetku, mi i posidonija nismo toliko različiti”, zaključila je ova mlada volonterka.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Sunce/privatna arhiva