Predsjednica udruge Portal Dobrote Sanja Bijonda (45) iz Zagreba javnosti je poznata po hvalevrijednoj akciji ‘Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno’ koju je pokrenula prije dvije godine potaknuta napisima o gladnoj djeci u hrvatskim školama. Ova politologinja i majka dvoje djece za svoj humanitarni rad primila je više nagrada, a proglašena je i Ponosom Hrvatske za 2015. godinu. Putem Portala dobrote i istoimene humanitarne udruge, koju već pet godina vodi sa sestrama Tanjom i Josipom te prijateljicom Petrom, osmislila je novi projekt ‘Nahranimo Hrvatsku’ koja kreće na jesen, a u nju je uključen naš poznati glumac Goran Navojec. Sanju smo upitali o novom projektu, nastavku akcije ‘Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno’, ali i ostalim projektima koje već godinama uspješno provode kao što su “Kruh za poslije” i “Štandovi dobrote”.

– Kako je došlo do pokretanja Portala dobrote?

Priča o Portalu dobrote započela je početkom 2013. godine s nas tri sestre iz Kutine, a ubrzo nam se priključila i prijateljica Petra Mikić. Mi smo četiri entuzijasta koja vjeruju u čuda i to nas pokreće. Sestre i ja smo oduvijek jako povezane, a od roditelja smo naslijedile ljubav prema bližnjemu. Svake školske praznike, svako ljetovanje roditelji bi doveli jedno ili više djece iz doma za nezbrinutu djecu i omogućili im ugođaj doma.

Ovaj humanitarni portal je mjesto gdje dobri ljudi pomažu članovima našeg društva kojima je pomoć najpotrebnija, a cilj je ujediniti ljude u dobrim djelima. Godinu dana kasnije pokrenule smo i udrugu Portal dobrote.

– Predstavite nam najnoviji projekt  ‘Nahranimo Hrvatsku’.

Cilj projekta jest objediniti sve donatore i humanitarne udruge na jednom mjestu. U projekt je uključeno  40-ak poznatijih udruga u Hrvatskoj koje imaju trajno rješenje za prikupljanje pomoći.  Riječ je o aplikaciji koju možeš koristiti kada želiš nekome nešto pokloniti. To je zapravo chatbot, virtualni asistent unutar Messengera.

Primjerice, ljudi koji žele pomoći bližnjima ne znaju da je ulicu do njih neka udruga kojoj mogu donirati.  Aplikacija sadrži nekoliko kategorija – hrana, odjeća, obuća, ortopedska pomagala, namještaj i bijela tehnika. Sve su to stvari koje su nam ponekad višak i koje bi voljeli donirati. Aplikacija povezuje donatora s udrugama koje imaju krajnje korisnike. Uključeni su i Caritas i Crveni križ, a naš zaštitni lik je Goran Navojec.

– Na jesen planirate i nastavak akcije ‘Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno’.  

Da, ali ovoga puta projekt je vezan uz srednjoškolce. U članku 64. Zakona o odgoju i obrazovanju stoji da su škole dužne osigurati prehranu djeci u osnovnim školama. U Hrvatskoj je 2.050 osnovnih škola, a samo u nešto manje od 1.000 škola imaju organiziranu prehranu. Od njih samo 300 do 400 škola ima topli obrok , a ostali samo mliječni obrok – sendvič, krafne i slično. S projektom nastavljamo zato što su učenici u srednjim školama skroz zapostavljeni jer uopće nisu obuhvaćeni ovim člankom, što smatramo da je vrlo nepravedno. Oni su do 18 godine još uvijek djeca i mi kao društvo nemamo opravdanja da se o njima ne pobrinemo.

 

 – Kako napreduje vaša inicijativa ‘Kruh za poslije’ u kojoj unaprijed plaćeni kruh može zatražiti netko tko nema novaca da ga kupi. Koliko ste zadovoljni rezultatima?

Na gotovo svim lokacijama još uvijek se provodi ova inicijativa, i to već pet godina po cijeloj Hrvatskoj. Tu su gradovi Split, Vinkovci, Slavonski Brod i brojni drugi. Naša je gruba procjena da se godišnje tako podijeli oko 250.000 štruca kruha. To znači da je od početka akcije do danas podijeljeno gotovo 1,5 milijuna štruca kruha.

Razveselilo me i to da nismo primili niti jednu negativnu reakciju. Još na samom početku javio nam se jedan samohrani otac s troje djece koji živi od socijalne pomoći i zahvalio nam se jer je mogao djeci osigurati barem kruh. Nije se željela uključiti niti jedna velika pekarna, ali su male lokalne pekarne jako dobro prihvatile ovaj model, kao i korisnici koji su uglavnom već poznati u tim sredinama.

– Nastavljate li i s projektom ‘Štandovi dobrote’?  

Naravno, u listopadu ćemo u suradnji sa studentima iz udruge Palma provesti jednodnevni projekt na pet tržnica u Zagrebu. Postavit ćemo izdvojenu klupu pri kraju tržnice gdje prodavači mogu ostaviti sav svoj višak proizvoda koje nisu uspjeli prodati i koji bi završio u smeću. Primjerice, salatu ili mrkvu. Ideja je da tko god poželi može doći besplatno preuzeti proizvode s toga stola. Želja nam je da to bude stalna praksa na tržnicama. To je lako organizirati, a odaziv je velik.  Proteklih godina nam se znalo dogoditi da je stol prepun i da smo napunili cijeli automobil s preostalom hranom te je donirali pučkoj kuhinji kako ju ne bismo bacilli.

– Koliko vam znači humanitaran rad? Je li to Vaš poziv?

Još iz bolničkog kreveta, gdje sam čuvala trudnoću, smišljala sam kako započeti s Portalom dobrote. Nakon porodiljnog sam završila na burzi, ali u cijeloj toj ne baš sjajnoj situaciji upravo humanitaran rad mi je pomogao da ne mislim o sebi i svojim problemima. Iako sam sve dosad bila zaposlena u Udruzi, trenutno sam na burzi i volontiram za Portal dobrote. No, to je rad koji me veseli i ispunjava.

Na početku naših inicijativa jedna draga osoba nam je rekla da nikad ne odustanemo jer to je možda naše poslanje. Humanitaran rad više nije rad, to je način života. Kupujući Kruh za poslije najvjerojatnije kupujete kruh za svog susjeda koji si ga više ne može priuštiti. I upravo je zato naš moto: Djeluj lokalno kako bi promijene bile globalne! Kada bi svatko od nas ponekad napravio neko dobro djelo u svom kvartu, promjene na bolje bi se dogodile u cijelom našem društvu.

Maja Šubarić Mahmuljin